Amasci.net

Interesantna kemikalija no kolko sam zamjetio ne baš lako dostupna.

3%-tna vodena otopina se može dobiti više manje u svakoj ljekarni, 6%-tna se može tu i tamo nači (mada bi me nekad čudno gledali kada bi pitao za 6%), a kamoli 30%-tna. Nju se moglo do prije nekih godinu i pol do dvije pronači u pojedinim ljekarnama i to dosta jeftino (koliko se sječam bilo je oko 35 kn litra). Kasnije su počeli zahtijevati potpise prije nego je prodaju (i ako im ne bi dali dobar razlog odbijali bi je prodat). Sada čini mi se da je uopće ne prodaju.

Čuo sam da se H2O2 može koncentrirati zaleđivanjem (dio vode se zaledi a koncentriraniji peroksid ostaje tekuč, no navodno ta metoda radi samo ako je početna konc. peroksida oko 30%) no neznam da li to uopće "radi".

Gledao sam po prodavaonicama boja i lakova (u stranim zemljama se tamo zna nači) no nisam ga uspio nači.

Isto H2O2 se koristi za nešto pri hidroponskom uzgajanju bilja, no neznam da li uopče kod nas postoj trgovina koja prodaje opremu za to.

Dali znate za još koj potencijani izvor te kemikalije?

Tako nešto sam i ja čuo, samo što je granični maseni udio nešto viši ako se ne varam - pri udjelima H₂O₂ manjim od nekih 60%, prvo se ledi voda. Pri udjelima H₂O₂ višim od 60% prvo se ledi H₂O₂.

Određena količina H₂O₂ bi vjerojatno ostala zarobljena u zaleđenoj vodi, ali koncentracija otopine H₂O₂ bi svakako trebala biti veća od početne.

Znam da se ima svugdje kupiti hidrogen peroksid, ali je preskup u apotekama, naručiti ga ne mogu (ne pitaj zašto).

Znači kod mene je:
1000ml Sumporna kiselina 33% - 3.60 KM(13.54 kuna)
100ml Hideogen peroksid 3% - 2.90KM(10.91 kuna)

Ko razumije ovaj proces proizvodnje hidrogen peroksida, ja ne kontam, da li mogu ja napraviti ovako:

Vodikov peroksid se može dobiti različitim postupcima, npr. vodikov peroksid može nastati kao produkt oksidacije sekundarnih alkohola u ketone.

(CH₃)₂CHOH + O₂ --> (CH₃)₂CO + H₂O₂

Može se dobiti reakcijom barijeva peroksida sa dušičnom kiselinom. Dok se u suvremenijoj industriji dobiva pomoću 2-etil-9,10-dihidroksiantracena (C₁₆H₁₄O₂). Drugim riječima, teško ćeš ga uopće proizvesti, zato je najbolja opcija kupnja.

Može ga se dobiti i reakcijom barij peroksida i sumporne (neznam koja konc. se obično koristi). Barij sulfat je vrlo slabo topiv i pada na dno, dok H2O2 ostaje u vodenoj otopini.

Da, ali barijevi spojevi su vrlo otrovni za ljudski organizam. Barijev sulfat nije topljiv u vodi, tako da se ne može uključiti u metabolizam pa niti ne možemo reći da je otrovan.

Ma ne zanima me kako se može on dobiti nego kako ga ja mogu dobiti, a da je lako. Našao sam na wikipediji, ali ne znam kako ja to mogu izvesti! Napišite mi kako ću ga ja dobiti.

I naravno da li se isplati? Cijena je preskupa kod nas, a u stranim zemljama bi se još više isplatilo.

Tim postupkom ga sigurno nećeš dobiti. Jednostavno je neizvedivo, ali i puno skuplje nego ga kupiti.

Ne postoje uvijek jednostavna rješenja. Laboratorijski se vodikov peroksid najjednostavnije možeš dobiti, kao što ti je Arbor već napisao, reakcijom barijevog peroksida i npr. sumporne kiseline - u tom slučaju reakcijom se dobije netopljivi barijev sulfat, a u otopini ostaje vodikov peroksid. Sami barijev peroksid dobiva se zagrijavanjem elementarnog barija s kisikom, pri povišenom tlaku, tako da taj dio isto ne možeš jednostavno sam izvesti.

Industrijski se vodikov peroksid dobiva(o) i anodnom oksidacijom sumporne kiseline pri čemu nastaje peroksodisumporna kiselina (H₂S₂O₈). Zagrijavanjem se navedena kiselina hidrolizira do H₂SO₅, koja pak dalje hidrolizira do H₂O₂. Međutim, ta metoda se sve manje koristi, a jedna od novijih je metoda koju ti je naveo Arbor.

Što se tiče cijene, ako živiš u ikakvom malo većem gradu, ne vjerujem da ne možeš naći otopine veće koncentracije H₂O₂ i to po relativno niskoj cijeni.

Ja kupujem u ljekarni, jednostavno zamolim zaposlenika u ljekarni, da mi razrijedi na 18% i dođem kasnije i kupim tu kemikaliju. Ne treba mi viša koncentracija, a ljekarnik ti niti ne smije prodati vodikov peroksid više koncentracije(>18%).

Teško da ćeš ga pronaći u koncentriranom obliku. Pogledati ću jer ga ja imam, ali ne znam da li je "dopušteno" na forumu razmjena reagensa. ;)

Našao sam u Bosni oko 30% hidrogen peroksid, pogodite kako, u običnoj prodavnici :tongue: Neću još ništa da vam govorim, tek dok nešto sa njim isprobam. Vjerovatno ima i u ostalim državama na Balkanu u svakoj trgovini. Jeftin je baš kao ono i u Americi u prodavnicama, a nije skup kao u apotekama onaj 3% :thumbdown:

Ovo što sam našao nije direktno hidrogen peroksid ali se može od toga napraviti hidrogen peroksid.

Jooj nemoj samo reći da si slučajno opazio da se H₂O₂ nalazi u u onim bočicama za farbanje kose, haha  :sniff:

Radi se o OxiClean proizvodu. Sadrži NatrijKarbonatPeroksihidrat tj. Natrij perkarbonat.

Znači umjesto vode kristalizacije x H20 ima peroksid kristalizacije x 1/2 H2O2. Formula je Na2CO3xH2O2, dobiva se spajanjem hidrogen peroksida sa natrij karbonatom, pa eto kako da izvučem hidrogen peroksid. Kad spojimo ovu hemikaliju sa vodom ona daje natrij karbonat i hidrogen peroksid. Vidjet ćete u svakoj prodavnici u nekoj manjoj kutiji.

Odnosno pitanje bi glasilo kako da razdvojim hidrogen peroksid od natrij karbonata, loša stvar je da kad isparavamo vodu natrij karbonat će kristalizirati sa peroksidom hidracije x1/2 H2O2. Pa da li bismo daljnjim zagrijavanjem te hemikalije mogli da izbacimo peroksid hidracije, isparimo ga? Čuo sam da je to "adduct". Moja metoda je da spojim sumpornu kiselinu ili hlorovodoničnu sa natrij karbonatom peroksihidratom i tako cemo dobiti natrij sulfat, a hidrogen peroksid isparimo.

Ovaj proizvod je neštetan za prirodu "eco-friendly" pa na kraju kad se iskoristi za izbjeljivanje ostaju samo voda i natrij karbonat (nema štetnih hemikalija jer se hidrogen peroksid razlaže na vodu i kisik). Imate li ideja, kako, šta?

I ja sam uočio tu kemikaliju, pitajući se na koji način iz nje izdvojiti vodikov superoksid. Izgleda da se peroksid oslobađa samo u dodiru s vodom pri nižim temperaturama. Tekući H2O2 se pri višim temperaturama raspada i malo mi je vjerojatno da ga možemo iz natrijevog karbonata -peroksihidrata odvojiti destilacijom. Ne znam, volio bih čuti što o tome misle stariji i iskusniji eksperimentatori.

U ovoj (http://www.sciencemadness.org/talk/viewthread.php?tid=971) temi ima nešto riječi o ovome. Na temelju onog što sam na brzinu stigao proučiti, zakiseljene otopine natrijevog perkarbonata sadrže dosta H₂O₂. Ideja oko koncentriranja takvih otopina se svodi na to da se takva otopina destilira pod smanjenim tlakom, pri čemu izlazi voda, a otopina H₂O₂ postaje koncentriranija. Takva otopina još uvijek sadrži i druge ione (natrijeve katione, kiselinske anione), tako da je upitno za što se sve takva otopina može koristiti.

Zahvaljujem na odgovoru, poštovani @Omikron!

Pogledao sam sve postove na linku koji si predložio i smatram da je uistinu teško izolirati superoksid povoljne čistoće. Sjećam se kako sam svojevremeno koristio smjesu klorovodične kiseline i 30% - tnog vodikovog peroksida prilikom jetkanja bakra na kaširanom pertinaksu, radi realizacije "tiskanih krugova" elektroničkih sklopova. Reakcija je brza (brža od jetkanja ferikloridom), a brzina se dade regulirati promjenom koncentracije kiseline i peroksida. Metoda dolazi u obzir kod realizacije širih tiskanih vodova (minimalno 1 mm ). Također sam prilikom jednog takvog jetkanja učinio "pokus" i ubacio željezni čavlić u staklenu čašicu s čistim 30%-tnim H2O2. Čavlić je bio oksidiran u vrlo kratkom roku. Reakcija je egzotermna i oslobađaju se mjehurići plina. ( pretpostavljam, kisika) Možda bi moglo poslužiti kao metoda za dobivanje željeznog hidroksida?

Mislim da se željezovi hidroksidi dobivaju reakcijama soli željeza u određenom oksidacijskom stanju sa nekim hidroksidom. Za dobivanje pomoću vodikovog peroksida nisam čuo za sad.

[/quote]

Možda bi slijedeće jednadžbe mogle potaknuti na razmišljanje?

2 Fe + 3 H2O2 = 2 Fe(OH)3
4 Fe + 3 H2O2 = 2 Fe2O3 + 3 H2
3 Fe + 2 H2O2 = Fe3O4 + 2 H2

Naime, moram priznati da ne znam koji su parametri reakcija (tlak, temperatura)...Koliko se sjećam, reakcija Fe + H2O2 je sigurno egzotermna.
Molio bih nekoga od kolega koji ima pouzdane informacije da mi rasvijetli problem.

Ne znam koji je točno reakcijski mehanizam, ali bilo bi zanimljivo eksperimentalno provjeriti.

Vodikov peroksid (H2O2). To je bezbojna tekućina (30%-tna s vidljivim mjehurićima u njoj kad se malo promućka), bez mirisa. U trgovinama dolazi kao sredstvo za izbjeljivanje kose (12%-tna ili 6%-tna vodena otopina uobičajenog naziva hidrogen, ali tu ima koječega osim njega i za kemijske pokuse nikako nije). Koristi se i u medicini kao dezinfekcijsko sredstvo (npr. ako se površina manje rane tretirana 3%-tnim vodikovim peroksidom pjeni, znak je da proces zarašćivanja ranice još nije dovršen, a ako se ne pjeni, ranu više ne treba tretirati). Kada se slučajno polijete s 30%-tnim H2O2, samo ćete izbijeliti ruke i malo će vas peći, bez panike - to je sve uredu! Ako se polijete po robi, ona je gotova za bacit, tako da kad radite s njim pazite! Veći postotak je lako napraviti. 30%-tni vodikov peroksid se može koncentrirati na preko 50% tako da ga se stavi u zamrzivač i da se prvo ledi voda, a kasnije peroksid i da onda kad se voda zaledi samo izvadiš led i ostane koncentriraniji peroksid. Morate pogledati temperaturu u ledari (dubokome, zamrzivaču, škrinji), ne hladnjaku, jer vam je to jako bitno! Ja sam to probao i može se, ali moraš stalno paziti i gledat svako malo u ledari, jer bi ti se onda mogao i H2O2 smrznit. Najbolje ti je da smjesu staviš u nekakvu široku čašu i iznutra je obložiš aluminijskom folijom tako da ti se led ne zalijepi za stijenke čaše, pa onda poslije samo povučeš foliju i razbijanje leda ide lako, ali ja 30%-tni uopće ne bih dirao. Ako se traži točna količina za neku reakciju, samo ovog staviš više koliko treba i smanjiš količinu vode, ako je to bitno. Svaki put kada stvarate sol direktno iz metala i kiselina jednostavno u kiselinu dodajte malo H2O2. To će ubrzat kemijsku reakciju stvaranja soli iz metala i kiselina za nekoliko puta, jer vodikov peroksid djeluje kao katalizator. Ovo se ne primjenjuje na metale prve i druge skupine jer nije potrebno i oni s kiselinama brzo izreagiraju.

A sad što se tiče nabavke, koja je vidim nekima problem, nekima ne:

Osim onoga napisanoga u bazama kemikalija, vodikov peroksid se koristi u većim količinama u: preradi kože, hlađenju, pripremi i čišćenju voda te proizvodnji pića (pivovare, mljekare, proizvodnja bezalkoholnih pića, itd.), mlijeko i mliječni proizvodi (laboratorij). Veći postotak može se kupiti i dobiti u svakoj ljekarni (mada prije u državnoj nego u privatnoj). Manji postoci (3, 6, 9 i 12% - ujedno i najviše koncentracije koje se mogu bez problema dobiti) se prodaju u svim ljekarnama i bez ikojih potrebnih potpisa se mogu dobiti i kupiti.

Vodikov peroksid 30%-tni sam nabavio u frizera. Rekao sam mu da mi treba za jetkanje tiskanih pločica i on mi je uredno dao litru na kojem je stala cijena 45kn. Neki misle da je 40 kn malo, ali nije, hrvatski je proizvođač, ljubičasti čep na vrhu, siva plastična boca. Ako vas zanimaju detalji slobodno ću vam odgovoriti u inbox. Također, kad sam ga upitao gdje ga nabavlja, poslao me je u dućan koji prodaje frizersku kozmetiku i probor za frizerske salone i tu sam odmah sutradan uredno kupio još 1 litru za istu cijenu nalijepljenu na toj boci. I još to, onečišćen je s „tetrasodium pyrophosphat“.

Nadalje, također je moguće veće koncentracije kupiti u opremama za bazene jer njima služi za čišćenje posebnih vrsta pločica (mozaike).

Usput, zanimljiv pokus, krumpir kao katalizator raspada vodikovog peroksida:
Pribor i kemikalije: Petrijeva zdjelica, nož, novčić, plamenik, pinceta, vodikov peroksid (H2O2 (w = 6 %)), 1 krumpir.
Krumpir se prepolovi i stavi u Petrijevu zdjelicu. Pincetom se primi novčić, zagrije se u plamenu i utisne na sredini jedne polovice krumpira. Obje polovice krumpira preliju se vodikovim peroksidom. Krumpir sadrži katalazu, tvar koja ubrzava (katalizira) raspad vodikovog peroksida. Katalaza nije otporna na visoku temperaturu zbog čega se na mjestu gdje je bio utisnut zagrijani novčić nije razlagao vodikov peroksid.

Katalizatore u živim stanicama nazivamo biološkim katalizatorima ili enzimima. Pomoću enzima katalaze, koji se nalazi i u jetri, razlaže se vodikov peroksid, jak stanični otrov, koji nastaje kao produkt metabolizma. Ubacivanjem komadića jetre u vodikov peroksid uočava se velika količina pjene bogate kisikom koji se može dokazati tinjajućom triješčicom. Stabilnost otopine vodikovog peroksida postiže se dodatkom glicerina, koji dodatno usporava i tako sporu reakciju raspada vodikovog peroksida, pa se upravo glicerin rabi kao inhibitor raspada vodikovog peroksida.

Osim vode, kisik s vodikom tvori vodikov peroksid. Vodikov peroksid je odmah poslije vode među važnijim kemikalijama u industriji jer se s vodom miješa u svim omjerima. I najmanje količine nečistoća mogu izazivati njegov raspad. Oksidacijsko je i redukcijsko sredstvo što je dokazano donjim pokusima:

Demonstracijski pokus dokazivanja da je vodikov peroksid OKSIDANS

Pribor i kemikalije: čaša od 100ml, otopina vodikova peroksida (H2O2, w = 3%), otopina kalijeva jodida (Kl, w = 6%), razrijeđena otopina sumporne kiseline (H2SO4), tetraklorugljik (CCl4).

Postupak: U čašu se ulije oko 10 ml otopine kalijeva jodida, doda se 2-3 ml sumporne kiseline i oko 10ml vodikova peroksida. Nakon završetka rekacije doda se oko 10ml tetraklorugljika. Sadržaj čaše dobro se promućka i nakon nekog vremena nastanu 2 sloja zbog nemiješanja otapala. Rekacijom vodikova peroksida i kalijeva jodida u kiselom mediju nastaje elementarni jod, zbog kojeg se otopina oboji žućkast. Jod je slabo topljiv u vodi, a bolje u tetraklorugljiku, pa se dodatkom tetraklorugljika taj sloj oboji ružićasto.

Vodikov peroksid kao REDUCENS

Pribor i kemikalije: razrijeđena otopina kalijeva permanganata (KMnO4), razrijeđena otopina sumporne kiseline (H2SO4), otopina vodikova peroksida (H2O2, w = 10%), triječćica, Erlenmeyerova tikvica.

Postupak: U Erlenmeyerovu tikvicu se ulije oko 10ml otopine kalijeva permanganata, doda se oko 5ml sumporne kisleine i oko 10ml vodikova peroksida. Otvoru tikvice se prinese tinjajuću trijščicu. Vodikov peroksid reducira mangan iz kalijeva permanganata, a kisik se iz vodikova peroksida oksidira do kisika, jer je kalijev permanganat jači oksidans od vodikova peroksida. U rekaciji se gubi ljubičasta boja permanganatnog iona, a nastali kisik se dokazuje tinjajućom triješčicom.

---

Vodikov peroksid je jak stanični otrov, a nastaje biokemijskim reakcijama u organizmu. Razgrađuje ga enzim kataliza, kojeg ima u jetri. U svakodnevnom životu se koristi za izbjeljivanje kose, vrlo razrijeđen u medicini sa dezinfeksciju rana, a može se koristiti i kao raketno gorivo. Vodikov peroksid se koristi i za restauraciju starih slika. Olovne boje potamne od nastalog olovovoa(II) sulfata (PbS), a vodikov peroksid oksidira crni PbS u bijeli olovov(II) sulfat (PbSO4).

Na jednom mjestu sam naišao na naziv perhidrol da je naziv za 30% otopinu H₂O₂! Možda vam ovaj naziv bude olakšanje prilikom nabavke istoga ;)

Vidio sam u plodinama mislim da 7% H2O2. Ne sjećam se naziva, ali u rozoj je boci i stoji na odjelu sa izbijeljivačima, solnom kiselinom, itd