Amasci.net

Evo jedna tema koju sam otvorio zato što ovih dana se baš bavim bakrovim spojevima, pa eto toliki izbor da zaslužuje vlastitu temu. :spin:
Evo da malo zagrijem temu, evo postupak dobivanja bakrova(II) karbonata, od njega je moguće napraviti druge soli(npr. bakrov(II) klorid, bakrov(II) acetat…) :wink1:
 

Dobivanje bakrova(II) karbonata

Pribor: laboratorijske čaše  600ml(2x), laboratorijska vaga, posuda za vaganje, žlica, stakleni štapić za miješanje, stalak , aparatura za filtraciju, filtar papir
Kemikalije: Natrijev hidrogenkarbonat, voda (destilirana), bakrov(II) sulfat pentahidrat

Oprez!!! Bakrove soli i spojevi koji sadrže bakar su prilično otrovni.

Postupak:
1.   U čašu od 600ml stavi se točno 100g bakrova sulfata pentahidrata i doda se dovoljno vode da se svi kristali otope. U drugu čašu je potrebno staviti točno 65.1g natrijevog hidrogenkarbonat.
2.   KEMIKALIJE SE NESMIJU NAGLO POMJEŠATI JER DOLAZI DO OSLOBAĐANJA UGLJIKOVA DIOKSIDA. Žlicom ili špatulom je potrebno dodavati male količine natrijevog hidrogenkarbonata u čašu sa vodenom otopinom bakrova(II) sulfata pentahidrata.
3.   Smjesu je potrebno miješati, potrebno je paziti da sadržaj iz čaše ne počne prelaziti rub čaše.
4.   Kada razvijanje plina završi, potrebno je filtrirati smjesu  preko filtar papira i isprati je sa što većom količinom destilirane vode.
Prema  stehiometrijskoj jednadžbi trebalo bi se dobiti oko 47.9g bakrova(II) karbonata.

CuSO_4(aq)  + 2NaHCO_3(s)  --> CuCO_3(s) + Na₂SO_4(aq) + CO_2(g) + H₂O_(l)

Od bakrova(II) karbonata mogu se dobiti ostale bakrove soli(npr. bakrov(II) klorid, bakrov(II) acetat…)

Zanimljiva sinteza :thumbup:

Nisam se bas puno bavio bakrovim spojevima, ali ovo izgleda kao dobar put za sintezu drugih Cu spojeva.
Oksid se takodjer jednostavno moze dobiti zagrijavanjem karbonata do nekih 300°C.

Na sličan način na postu iznad, se može dobiti i bakrov benzoat od bakrova sulfata i natrijeva benzoata. Ako zagrijete bakrov benzoat u epruveti do nekih 250-300°C sol se raspada na bakrov(II) oksid i još neke tvari. Bakrov(II) oksid može oksidirati organske tvari, a on se reducira na elementarni bakar. Ali oprez zato što oksidacijom benzoata nastaje benzen(C6H6)- mislim da svi znaju da je kancerogen i prilično otrovan.  Ali bakar tvori bakreno zrcalo na stjenkama epruvete.
(http://i773.photobucket.com/albums/yy20/baky1993os/th_Desktop_00001-3.jpg?t=1282411711)

U stvarnosti izgleda 5x bolje :spin:

Prilicno najs :thumbup: :bigsmile:

Inace, pao mi na pamet jos jedan zanimljiv bakrov spoj - bakrov karbid. Napravi se otopina bakrovog klorida u razrijedjenoj otopini amonijaka i onda se dovodi acetilen (http://www.amasci.net/syntheses/acetylene-synthesis.php?lang=hrv), koji se moze jednostavno dobiti reakcijom kalcijevog karbida i vode. Rezultat je sol boje hrdje, koja stvara prasak i bljesak narandjaste boje (zbog ugljika).

(http://www.powerlabs.org/images/carbide.jpg)
( Slika preuzeta od jednog kolege sa www.powerlabs.org (http://www.powerlabs.org/chemlabs/acetylide.htm) )

I usput, ako netko nije vidio, powerlabs je odlican sajt sa puno zanimljivih eksperimenata, ne samo iz podrucja kemije. Tamo negdje pocetkom dvijetisucitih, bio je jedan od rijetkih osobnih stranica tog tipa sa toliko zanimljivih informacija (i toliko slika i video isjecaka). :thumbup:

Zanima me kako dobiti bakrov oksid, pošto je vrlo skup za kupit, pa sam se mislio baciti na izradu. Ako neko več ima iskustva sa pravljenjem bakrovog oksida  molio bi pomoć ;D

Bakrov(II) karbonat se žarenjem raspada na bakrov(II) oksid i ugljikov(VI) oksid.

CuCO_3(s) --> CuO_(s) + CO_2(g)

Hmmm vrlo zanimljivo :thumbup:
Našo sam neku metodu pravljenja sa jeftinim kemikalijama CuSO4+NaOH--->NaSO4+CuO :bigsmile:

Metoda nije moguća, zato što...
CuSO_4(aq) + NaOH_(aq) --> Na₂SO_4(aq) + Cu(OH)_2(s)

Cu(OH)_2(s) --> CuO_(s) + H₂O_(g)

...reakcijom nastaje netopljivi bakrov(II) hidroksid. A pirolizom tog hidroksida nastaje bakrov(II) oksid.  :thumbup:

Vidio sam da neki zagrijavaju tekučinu pri mješanju bakrova sulfata sa vodom.

Evo nešto slično tome -> link (http://www.youtube.com/watch?v=vP8mfFApTfM&feature=related).

Da ovdje se vidi postupak dobijanja CuCO₃. ZAtim se on zagrijava i nastaje CuO, kako ti je to arbor vec rekao.... :tongue:

CuCO₃-------> CuO + CO₂

Nedavno sam generirao nešto NO₂ u svrhu testiranja improviziranog generatora plina, te sam koristio sljedeću reakciju:

Cu + 4HNO₃ → Cu(NO₃)₂ + 2H₂O + 2NO₂

Sve je jasno po samoj jednadžbi reakcije, bakar reagira s dušičnom kiselinom, te nastaju bakrov(II) nitrat, voda i dušikov(IV) oksid. U slučaju 70%-tne dušične kiseline, 63.5 grama bakra bi reagiralo sa 360 grama 70%-tne dušične kiseline, te bi pri tome nastalo 187.5 grama bakrovog(II) nitrata, 36 grama vode i 92 grama dušikovog(IV) oksida. Dobro je dodati nešto veću masu bakra - nakon reakcije, preostali bakar se jednostavno može ukloniti dok preostaje prvenstveno otopina Cu(NO₃)₂.

Dio otopine nakon reakcije je prenesen u Petrijevu zdjelicu. Evo rezultata:

(http://amasci.net/korisnicki-upload/bakrov-nitrat1.jpg)

I na jednoj hrpi:

(http://amasci.net/korisnicki-upload/bakrov-nitrat2.jpg)

I kako se pokazala improvizacija  :puzzled: Nadam se da je uspjesno izdrzala NO₂ :tongue:

Nije bilo nikakvih problema. :wink1: Iako, nije da se radilo o velikoj količini plina, tako da će vrijeme pokazati...

Kad se dobije bakrov karbonat na kolko se stupnjeva mora zagrijavati da se dobije bakrov(II)oksid :puzzled:

Preko 290 C

Ne znam čemu i pitati takve jednostavne stvari!
Neke stvari provjere se na wikipediji (http://en.wikipedia.org/wiki/Copper(II)_carbonate)!

Htio sam više mišljenja :bigsmile:
i ne mora značiti da ti je sve točno na wikipediji  :tongue:

To ti vrijedi za hrv. wikipediju, dok je eng. wiki puno razvijenija, prilično opširnija i preciznija.  :thumbup:

Kako se može dobiti bakrov klorid od bakrovog karbonata?    :smilegrin:  :eureka:
to je isto dosta zanimljiv spoj  :wink1: , gori plavom bojom, otrovnost T ,a u prodaji skuplji od fenolftaleina (koji po 10 ml košta oko 40 kn) :shocked2:
 
hvala

Bakrov(II) klorid možeš dobiti jednostavno reakcijom klorovodične (solne) kiseline sa bakrovim(II) karbonatom:

CuCO₃ + 2HCl -> CuCl₂ + H₂O + CO₂

može sa 19%?

toga jedino za sad imam doma  :sniff:

moze al pazi da ne dodas previse hcl-a jer ti moze nastati bakrov kompleks s kloridom , lako ces prepoznati ako si dodao previse otopina ce ti promijeniti boju iz plave u zelenu

puno hvala

tako da preporucam da prvo izracunas stehiometrijske koeficijnte da znas tocno koliko trebas dodati

Nije toliko bitna stehiometrije za ovaj pokus. Samo ne smije pretjerati sa dodavanjem solne kiseline, zato što bih mogao biti problem osušiti bakrov(II) klorid.  :thumbup:

ja sam dodao previse hcl-a a nisam imao vise bakrove soli pa nikako da se iskristalizira hehe

Za sušenje bi bio potreban eksikator, a sredstvo za sušenje bi trebao biti NaOH. Na taj bi se način izvuklo najviše vode i preostalog klorovodika.  :thumbup:

pa hcl relativno lako isparava tako da ce kristale lako osusiti od hcl-a

Azeotrop klorovodika i vode ima više vrelište od čiste vode. Bakrov(II) klorid je lagano higroskopan, svakako bih preporučio sušenje u eksikatoru.  :thumbup:

Sušenje u eksihatoru bi sigurno pomoglo ali iz iskustva znam da HCl (g), dosta lako nakon nekog vremena izađe iz otopine.

Evo moj bakrov karbonat


(http://s3.postimage.org/jtbwyp50/P310311_22_09.jpg) (http://postimage.org/image/jtbwyp50/)
 još samo da filtriram,osušim i spreman je za uporabu  :smilegrin:

Super izgleda, svaka čast. ;D

Evo ja sam prije 5 dana radio sintezu s bakrom i Bromovodićnom kis. (koju sam napravio sintezom kojom je i omikron) no bakar nije baš da reagira sa HBr pa sam odlučio raditi sintezu sa CuSO₄ i NaBr. kada sam pomješao otopine tekućina je pozelenila i postala mutna.koncentrirao sam otopinu i ostavio neka se kristalizira, no nakon nekoliko sati otopina je postala jako viskozna kao gricerol. :puzzled: Možda tko zna u čemu je problem?

Nisam siguran što bi mogao imati u otopini, ali probaj baš do kraja ispariti otopinu pa ćeš vidjeti što ćeš dobiti. Pogledaj ovaj video (http://www.youtube.com/watch?v=EafB5dq_MFY) . U njemu se uz CuSO4 koristi i elementaran bakar, koji reducira Cu(2+) do Cu(1+) i pri tom se sam oksidira do Cu(1+). Smjesa se refluksira par sati.

CuSO4 + Cu + 2NaBr ---> 2CuBr + Na2SO4

probat ću tako  :thumbup:  ;D

kako to misliš da gori plavom bojom, trebaš ga samo zapaliti ili trebaš još nešto dodati?

pa najbolje da se otopi u metanolu i zatim se metanol zapali. tada će plamen biti plavo-zelenkasti.  :thumbup:

a jeli može u etanolu ili nečem drugom pošto nemam metanola

Može  :thumbup:

Bakrov(I) klorid (CuCl ili Cu₂Cl₂, nantokit) je najpoznatiji bakrovi(I) halogenid.
Upotrebljava se kao katalizator pri sintezi akrilonitrila, u industriji nafte za dekoloriranje i desulfuriranje, za denitriranje umjetne svile, za čišćenje acetilena, u vatrogasnim aparatima, itd..
S amonijakom stvara kompleksni spoj koji apsorbira ugljikov monoksid, što nalazi primjenu u čišćenju i analizi plinova. Otapanjem ovog spoja u amonijačnoj vodi nastaje diaminbakrov(I) klorid.

Otopina mu je bezbojna, ali radi prisutnih bakrovih(II) spojeva koje je radi kisika teško izbjeći, često bude modra.

Razrjeđivanjem kloro-kompleksa bakra(I), koji je bezbojan, sa vodom dolazi do taloženja bijelog bakrova(I) klorida:

2H[CuCl₂] -> Cu₂Cl_2(s) + 2H⁺ + 2Cl^-


Dobivanje:

1.

Kemikalije:
ledena octena kiselina (CH₃COOH), bakrov(II) sulfat pentahidrat (CuSO₄ × 5 H₂O), natrijev klorid (NaCl), etanol (C₂H₅OH), aceton ((CH₃)₂CO), konc. sumporna kiselina (H₂SO₄).

Priprava:
Kao generator sumporovog dioksida služe Erlenmeyerova tikvica od 300 mL i lijevak za dokapavanje. U Erlenmeyerovoj tikvici od 100 mL načini se vruća vodena otopina (6 mL) bakrovog(II) sulfata pentahidrata (2 g) i natrijevog klorida (1 g). U tikvicu s tako priređenom otopinom uvodi se sumporov dioksid uz često mućkanje. Tikvica neka bude labavo začepljena čepom od vate. Prvobitna zelena otopina će potamniti i doći će do izdvajanja bezbojnih kristala bakrovog(I) klorida. U reakcijsku smjesu uvodi se sumporov dioksid još pola sata. Pred kraj reakcije tikvica se može, ako je potrebno ohladiti na sobnu temperaturu uranjanjem u posudu s hladnom vodom. Nakon što je
otopina zasićena sumporovim dioksidom, sadržaj se ostavi stajati jedan sat. U Erlenmeyerovoj tikvici od 100 mL načini se zasićena vodena otopina SO2 uvođenjem sumporovog dioksida u vodu (50 mL). Tako priređena SO2-voda koristi se za ispiranje kristala bakrovog(I) klorida. U tikvicu s kristalima bakrovog(I) klorida doda se 50 mL vode
i smjesa se zagrijava na vodenoj kupelji (oko 30 minuta). Sadržaj tikvice se ohladi, a bezbojni kristali bakrovog(I) klorida se otfiltriraju uz odsisavanje i ispiru redom: SO2-vodom, ledenom octenom kiselinom, etanolom i acetonom, te osuše uz vakuum vodene sisaljke.

2CuSO₄ × 5 H₂O + SO₂ + 2NaCl --> 2CuCl + Na₂SO₄ + 2H₂SO₄ + 3H₂O

2.
Pripremiš otopinu modre galice i natrijeva klorida, npr. u 6ml vode 2 g CuSO₄ × 5 H₂O i 1 g NaCl.
U vruću zelenu otopinu se uvodi SO2. Počnu se nakon nekog vremena stvarati bijeli kristali.
Otopina će prvo požutiti pa posmeđiti, do smećkastonarančaste boje.
Počnu se nakon nekog vremena stvarati bijeli kristali. Moguće je se ni nakon duljeg vremena neće početi kristalizirati (što ovisi o temperaturi otopine), pa u tom slučaju ostavite preko noći i sigurno hoće.

Kod filtracije i odvajanja kristala treba ih se ispirati otopinom sulfita ili razrijeđenijeg bisulfita (npr. komercijalno dostupnim kalijevim metabisulfitom, tzv. „vinobranom“) da spriječiš oksidaciju sa zrakom.

2 CuSO₄ + 2 NaCl + SO₂ + 2 H₂O --> 2 CuCl + 2 NaHSO₄ + H₂SO₄

Napomena:
*Ne smije se pretjerati sa SO₂, da se ne reducira bakar do elementarnog (mada pak i ne treba toliko strahovati od redukcije bakra do elementarnog, je se ovdje treba više plašiti disproporcioniranje bakrovih(I) spojeva na bakar i bakrove(II) spojeve). Ako su kristali sivi to je zbog toga.

3.
Ima još jedna metoda pravljenja njega, ako se pak ne želite zamarati i bespotrebno trovati svoje dišne organe otrovnim i smrdljivim plinovima (SO₂; sumporastom kiselinom, ili HCl) pri preparaciji CuCl.
Otopite bakrovog(II) hidroksida ili bakrovog(II) karbonata (dobiješ ih iz sode i galice) u otprilike duplom suvišku solne kiseline i nabacite unutra bakra u prahu ili pak strugotina (može se koristiti i priređeni bakar dobiven zamjenom/redukcijom Cu sa Al u modroj galici) te to kuhate dok se bakar ne otopi (ili dok vam ne dojadi, a smjesa već bude prilično crna). U to dolijete vode i istaloži se bijeli bakrov(I) klorid kojeg možete otfiltrirati i potom isprati otopinom sulfita ili disulfita, te potom acetonom da se brže osuši.
Čuvati svakako što dalje od zraka jer oksidira s vremenom (najbolje u bočicama od šumećih tableta koja u čepu ima silika-gela).

4.
Može se pripraviti preko otopine bakrova(II) klodira (CuCl₂) i 20%-tne klorovodične kiseline u kojoj se kuha bakrena žica (mada što sitniji i tanji bakar za ovaj pokus - to bolje). Otopina na početku ima tamno zelenu boju. S vremenom otopina potamni, pa postepeno blijedi, sve do bezbojne, kada s vremenom postane neprozirna, kada ugasite plamenik i razrijedite s puno destilirane vode.
Dodatak vode uzrokuje taloženje bijele tvari na dnu, koji će biti u vjerojatno u obliku malih kuglica, potpuno netopljivih u vodi. Talog treba isprati vodom i nečim hlapljivijim jer u vodi bakrov(I) klorid brzo disproporcionira na elementarni bakar i bakrov(II) klorid.

*4.1.
Također se može pripraviti i bez grijanja, ali to jako duže traje, pa čak i pedeseterostruko:)
Najbolje je to napraviti u maloj bočici od prozirnog stakla, poželjno je da u bočici nema puno zraka. Bočica mora biti začepljena, jer će inače O₂ iz zraka vrlo brzo oksidirati nastali bakrov(I) klorid.
Ako ostavite preko noći smeđezelena boja otopine prelazi u gotovo bezbojnu, što je znak da je u otopini bakrov(II) prešao u bakrov(I). Prelijevanjem te otopine u vodu taloži se bijeli CuCl. Prelijevanjem te otopine u manju količinu vode (manje nego je potrebno za početak instantnog taloženja), i stajanjem/mirovanjem pokusa, se često dobivaju veći kristali plavozelenog bakrova(I) klorida (CuCl).
*Kristale su lijepi, pa ako je nekome do čuvanja, bilo bi ih dobro čuvati pod vodom u kojoj se doda nekog sulfita (ili pak malo vinobrana) da spriječi raspadanje; jer se CuCl vrlo brzo oksidira sa O2 iz zraka.

5. Dobivanje bakrova(I) klorida pomoću bakrova(I) oksida
Potrebne kemikalije: klorovodična kiselina, sumporna kiselina, bakrov(I) oksid (Cu₂O)
Postupak:
Uzmete bakar(I) oksid i dodate mu HCl. Tekućina postaje zelenkasto smeđa. Daljnje stajanje na zraku tekućina brzo postaje tamnija i tamnija. (Bakar(I) oksida dovodi do formiranja tamnih spojeva, zbog oksidacije s kisikom iz zraka).
Prelij tamnosmeđu tekućinu s puno vode i onda ti se formira kristalno bijeli talog. Bijeli talog je bakar(I) klorid. Tekućina iznad taloga je vrlo svijetlo plavo/zelena.
Kristali kad se suše postanu tamno smeđi/crni, ali daljnje sušenje i u ekstraktoru postaju svijetlo smeđe/žuti. Dodavanjem vode opet postanu bijeli.

Bakrov(I) oksid (Cu₂O) je kristalinična tvar crvene boje. U prirodi se nalazi kao mineral kuprit, a rjeđe i kao halkotrihit.
Otapanjem u NH₃ i NH₄Cl daje bezbojnu otopinu koja s najmanjom količinom kisika pomodri pa služi kao reagens na kisik. Na povišenoj temperaturi plinoviti vodik, ugljik i ugljikov(II) oksid, lako ga reduciraju u metalni bakar, a klor i brom ga oksidiraju u CuO.
Upotrebljava se u elektroplatiniranju, kao fungicid za zaprašivanje sjemena radi uništavanja štetnih gljivica, itd.
Široku primjenu ima kao pigment u bojenju stakla (tzv. crveno staklo naziva se „aventurinsko staklo“) i emajla, za proizvodnju crvene glazure u keramici, te za proizvodnju tzv. "antifouling" boja (koje sprečavaju razvoj morskih organizama i biljaka na podvodnom dijelu broda i drugih plovila).

Priprava:

*Boja mu varira od žutonarančaste do tamnosmeđe, ovisno o uvjetima laboratorijskog dobivanja.

1.
Pripravite vruću zasićenu otopinu modre galice (zapržite ju/rastopite uz minimalne količine vode), a zatim u nju polako dodajete nekog sufita, npr. otopinu vinobrana (mada može i sumporasta kiseline, koja je dosta jeftina) i zagriješ dok ne prestane taloženje.
*Također možete i odvojeno otopiti jedno i drugo i onda jednu otopinu uliti u drugu pa zagrijavati u epruveti /za manje količine/ ili pak u nekoj drugoj posudi.
Čim zagrijete, krene se taložiti crveni talog kojeg lako otfiltrirate.
Zatim isperete talog destiliranom vodom i potom nečim hlapljivim (npr. etanol, aceton) tako da se što prije osuši/posuši i da se što prije riješite vode. Mokar može propasti!

2.
Može se dobiti zagrijavanjem bakrova(II) oksida prema jednadžbi:

4 CuO --> 2Cu₂O + O₂

ili dodatkom lužine otopini diklorokupratnog(I) aniona pri čemu se smatra da primarno nastaje žuti talog bakrova(I) hidroksida koji grijanjem prelazi u crveni bakrov(I) oksid.

3.
Do sada nije potvrđeno da CuOH zaista i postoji. Moguće je da je to žuti oblik bakrova(I) oksida koji grijanjem prelazi u crveni. Ta se reakcija koristi kao tzv. Fehlingova proba za dokazivanje i određivanje šećera u krvi i urinu. Proba se izvodi tako da se otopini koja sadrži bakrove(II) katione doda tartaratni ion (C₄H₄O₆)^2- i otopina zaluži. Zbog prisustva tartaratnog iona ne taloži se dodatkom lužine Cu(OH)₂ već se stvara tartarato kompleks bakara(II) koji je modre boje. Kada se ta otopina pomiješa s otopinom koja se ispituje na šećer, eventualno prisutan šećer reducira Cu(II) kompleks u Cu(I) ion, koji s prisutnim OH- ionom daje žuti talog. Žuti talog daljnjim kuhanjem prelazi u crveni bakrov(I) oksid.

Kemikalije:
hidrazin dihidrat (N₂H₄ × 2 H₂O), bakrov(II) acetat monohidrat ([Cu(OCOCH₃)₂(H₂O)]₂), etanol (C₂H₅OH).

Postupak:
U veliku epruvetu uliti oko 5 mL otopine Fehling I (7 g CuSO₄ x 5 H₂O/100 mL H2O) i malo razrijediti s vodom. Toj otopini dodati otopinu Fehling II (35 g Seignettove soli, KNaC4H4O6 i 11 g NaOH otopljenih u 100 mL H2O), pri čemu nastaje intenzivno modra boja tartarato kompleksa bakra(II).
Dodatkom oko 0,2 g glukoze (C6H12O6), taloži se žuti talog, koji daljnjim zagrijavanjem prelazi u crveni bakarov(I) oksid.

ili
3.1. U Erlenmeyerovoj tikvici od 100 mL načini se vodena otopina bakrovog(II) acetata monohidrata (2,5 g u 50 mL vode) i u nju se dodaje u malim obrocima i uz stalno miješanje otopina hidrazin dihidrata (1 mL u 4 mL vode). Ubrzo boja reakcijske smjese postaje sve zelenija. Po dodatku cijele otopine hidrazina reakcijska smjesa se ostavi stajati još neko vrijeme (2-3 sata). Nastali žutonarančasti Cu2O se otfiltrira pomoću Büchnerovog lijevka, ispere s malo vode, zatim etanolom i osuši na zraku. Preporučljivo ga je izvagati isti dan ili idući jer dolazi do oksidacije u CuO.

2[Cu(OCOCH₃)₂(H₂O)]₂ + N₂H₄ x 2H₂O --> 2Cu₂O + N₂ + 8CH₃COOH + 4H₂O

*4.
„Nordox 75 WG“ (http://www.syngenta.com/country/hr/cr/Syngentin_program/Sredstva_za_zastitu_bilja/Fungicidi/Pages/Nordox_75_WG.aspx) je pesticid (fungicid), a glavni sastojak (75%) mu je bakrov(I) oksid. Pakovanje je od 250g ili 1kg. Proizvođača Herbos ili Syngenta, a 250g dođe oko 30-ak kuna.
Mada je 25% isto poprilično smeća, riješiti se vjerojatno može tako što je to smeće vjerojatno topljivo u organici kakvoj, a bakrov(I) oksid definitivno nije.

Bakrov(I) acetilid (ili često nazvan bakrov karbid) se dade pripraviti tako da se kroz/u amonijačnu otopinu s bakrovim(I) ionima (npr. otopinu bakrovog(I) klorida) provodi/uvodi acetilen (etin); izravnije - pripravi se otopina bakrovog(I) klorida u razrijeđenoj otopini amonijaka i u nju se uvodi acetilen. Na dnu se tvori smećkasti talog.

*Etin se pripravi reakcijom vode i kalcijevog karbida, ali puno je ljepše ako negdje pribavite bocu plina, koji kao plin nebi trebao biti puno skup.

Acetilen lako reagira s vodenom otopinom amonijakalnog bakrenog(I) klorida i daje u vodi netopljive karbide:

HC≡CH + 2 Cu(NH₃)₂Cl --> Cu₂C₂ + 2 NH₄Cl + 2 NH₃

Spoj tipa RC≡CH daje acetilid [[RC≡C^-]]Cu⁺, dok spojevi tipa RC≡CR ne reagiraju.
Ova reakcija je korisna za razlikovanje acetilena i monosupstituiranih acetilena od olefina i disupstituiranih acetilena.

* Bakrov, srebrov i olovov acetilid  su eksplozivni i osjetljivi.
Acetilidi se općenito dobivaju provođenjem etina kroz otopine solî.
Također i kod srebrova(I) acetilida, svakako je dosta bitno potrebno da otopina bude amonijačna/lužnata.

*Jeste li ikada probali s otopinom nitrata i gledali što se zbiva?:)

Neka saznanja govore da olovov acetilid prosto nemoguće pripraviti u kućnom laboratoriju, ja ga osobno nisam uspio dobiti, mada se oko njega nisam puni ni trudio. Moguće da s olovom ide i kad je otopina neutralna, ali ne mogu sa sigurnošću potvrditi radi li.

Bakrov(II) klorid dihidrat (CuCl₂ x 2 H₂O, bakrov diklorid) je najpoznatiji bakrov(II) halogenid.
Upotrebljava se kao močilo u industriji nekih organskih boja i u tisku tekstila, u kemiji je dobar katalizator za organske sinteze, za rafinaciju bakra, zlata i srebra, za dobivanje žive mokrim postupkom, u fotografiji, za zelenu vatru (http://www.youtube.com/watch?v=Jea5VSkI_kI) u pirotehnici /s blagim utjecajem plave boje na rubovima plamena/, za uništavanje korova i zaprašivanje sjemena, itd..
Anhidrit (nastaje oko 500°C) je smeđi prah, a dihidrat (nastaje poviše 100°C) je svijetloplavi prah.

Priprave:

1.
Bakrov(II) klorid može se pripraviti iz bakrova(II) oksida i koncentrirane otopine klorovodične kiseline:

CuO + 2HCl -> CuCl₂ + H₂O

U suvišku klorovodične kiseline (sasvim pristojna je 19-20%-tna) nastaje maslinastozeleni kloro-kompleks bakra(II):

CuCl₂ + 2HCl -> H₂[CuCl₄]

Razrijedi li se tako nastala otopina kloro-kompleksa bakra(II) sa vodom doći će do prijelaza maslinastozelene boje u svijetlomodru zbog stvaranja akva-kompleksa bakra(II):

H₂[CuCl₄] + 4 H₂O -> [Cu(H₂O)₄]²⁺ + 2H⁺ + 4Cl^-

Doda li se otopini kloro-kompleksa bakra(II), bakrenih strugotina ili bakrene žice doći će do redukcije bakra(II) u bakar(I):

H₂[CuCl₄] + Cu --> 2H[CuCl₂]

2.
Pripravlja se pak tako da iz otopine CuSO₄ pomoću otopine NaHCO₃ istaloži hidroksid, točnije bazični bakrov karbonat, kojeg najprije dobro isperete da uklonite SO₄(2-) ione. Nakon toga jednostavno taj talog otopite u HCl-u.
* Otapanjem modre galice u vodi i dodavanjem klorovodične kiseline otopini, bez dodavanja sode bikarbone – točnije priskakanja, sulfatni ioni bi u pokusu bili u suvišku:
CuSO_4(aq) + HCl_(aq) --> CuCl_2(aq) + H₂SO_4(aq).

3.
Otopinu modre galice (CuSO₄ x 5 H₂O) zagrijete i polako dodajete lužinu (NaOH) dok otopina ne bude više plava (dok ne prestane taloženje). Grijete još neko vrijeme skoro do vrenja uz miješanje, pri čemu eventualno nastali plavi talog prelazi u crni CuO. Otfiltrirate i isperete CuO destiliranom vodom, te ga otopite u klorovodičnoj kiselini. Iskristalizirati će vjerojatno kao plavo-zeleni CuCl₂ x 2 H₂O.

4.
Otopite 2 g CuSO₄ x 5 H₂O i 4 g NaCl u 20 mL vode. Otopinu uliti u Erlenmayerovu tikvicu i dodati strugotine bakra. Tikvicu zatvoriti probušenim čepom da se smanji ulazak zraka u tikvicu i zagrijavati do potpunog obezbojenja. Ako je otopina već gotovo uparena i još uvijek tamna, dodati iz boce štrcaljke kroz rupu od čepa destilirane vode i zakiseliti otopinu s nekoliko kapi octene kiseline (CH3COOH). Zagrijavanjem dolazi do sljedeće redoks reakcije:

Cu²⁺ + Cu --> 2Cu⁺

pri čemu se otopina zamuti od izlučenog bakrova(I) klorida. Preliti otopinu u čašu, te je poklopiti satnim staklom i staviti u hladnu vodu. Hlađenjem otopine zakiseljene s par kapi razrijeđene octene kiseline izlučuje se bijeli talog bakrova(I) klorida, koji je u hladnoj vodi slabo topljiv (6,2 mg u 100 mL vode). Ako se u otopini nalazi otopljen kisik dolazi do oksidacije u bazični bakrov(II) klorid, a boja taloga postaje zelenkasta. Talog otfiltrirati preko Büchnerovog lijevka.

5.
Može se pripraviti i reakcijom klorovodične kiseline sa bakrovim(II) karbonatom kao što je prikazano ovdje (http://amasci.net/index.php?topic=50.0).

6.
Ako imate puno bakra i vodikovog peroksida, samo otopite bakar u otopini solne kiseline i vodikovog peroksida, eventualno uparite i pustite da kristalizira bakrov(II) klorid dihidrat.

Omjer HCl-a i H₂O₂-a kod otapanja bakra je približno 3,5(ili 4) : 2.

Stehiometrijski možete postaviti jednadžbu pa izračunati:

Cu_(s) + H₂O_2(aq) + 2HCl_(aq) --> CuCl_2(aq) + 2H₂O_(l)

, normalno ovisi koliko otapate bakra u gramima.

Množina solne kiseline treba biti otprilike duplo veća od množine vodikovog peroksida, ako se uzima da je 20%-tna, a mase izračunaš preko molarnih masa.

M(H₂O₂)=34,01468g/mol

M(HCl)=36,46094g/mol

Dalje trebate gustoće i masene udjele otopina da možete dobiti odnos volumena.

* Ako vam treba kruti i bezvodni CuCl₂, iz dihidrata se može dobiti djelovanjem male količine koncentrirane sumporne kiseline ili grijanjem u suhom klorovodiku.
* Inače bezvodni klorid nastaje i direktnom sintezom; užareni bakar u kloru :).

Grijanjem i uparivanjem, moguće da i nastane bazični klorid, što zavisi o načinu pripravka dihidrata i temperaturi na kojoj se grije.
Za sušenje je ponajbolje u eksikatoru, s primjerice silika-gelom. Nije baš preporučljivo sušenje ovog spoja na suncu, jer je higroskopan.
Korištenjem klorovodične kiseline (HCl_(aq) u suvišku prilikom pokusa, često stvara problem kasnijeg sušenja bakrova(II) klorida, što teče podosta sporije.

Bakrov(II) karbonat (http://en.wikipedia.org/wiki/Copper%28II%29_carbonate) (CuCO₃ x Cu(OH)₂) u otopini tvori svijetlo plavi netopljivi talog.
Stvara se na bakrenim predmetima kao patina, a u prirodi se pojavljuje kao malahit. Od bakrova(II) karbonata mogu se dobiti razne bakrove soli.
Bakrov bazični karbonat u čistom stanju služi kao pigment, te kao insekticid i fungicid.
Njegova izrada je opisana ovdje (http://amasci.net/index.php?topic=50.0).

http://www.youtube.com/watch?v=vP8mfFApTfM&feature=related

Bakrov(II) hidroksid (Cu(OH)₂, bakrena patina) se upotrebljava se kao pesticid, pigment i katalizator. To je uglavnom svijetloplavi želatinozni spoj.
Često može biti viđen i kao zelenilo na bakrenim krovovima raznih građevina ili pak na nekim drugim bakrenim predmetima koji oksidiraju nakon dugo vremena ne diranja. Nije lužina i ne otapa se u vodi, a u vodi tvori svijetloplavi talog. Taj plavi talog obično nastaje dodatkom lužine otopini Cu²⁺ iona.
Sa suviškom amonijaka bakrov(II) hidroksid reagira stvarajući intenzivno modri kompleksni tetraammin bakrov(II) ion čija je struktura planarna. U suvišku pojedinih aniona (molekula) mogu se kompleksno vezati u sol ili ion.
Bazični bakrov(II) hidroksid lako reagira s kiselinama dajući bakrove(II) soli:

Cu(OH)_2(s) + 2 H₃O⁺_(aq) --> Cu²⁺_(aq) + 4 H₂O

1.
Dodatkom lužine otopini koja sadrži bakrove(II) ione, taloži se modri talog bakrova(II) hidroksida:

Cu²⁺_(aq) + 2 OH^-_(aq) --> Cu(OH)_2(s)

U praksi, treba dodati stehiometrijsku količinu natrijeve lužine (čisto radi uštede) otopini modre galice.

*1.1.
Na gornji način dobiven je želatinozan talog koji se teško pročišćava.

Ako se želi dobiti puno čišći i nedispergirani, koagulirani talog, tada treba najprije supstituirati vodu iz plavog [Cu(H₂O)₆]²⁺ dodatkom amonijaka pri čemu će nastati tamnomodri [Cu(NH₃)₄(H₂O)₂]²⁺ te potom dodati NaOH i čekati oko 15 minuta da bi taloženje bilo potpunije. Na ovaj način se dobiva nešto manje produkta (dio Cu²⁺ ostane u otopini), ali je puno čišći.

Napomene:

*Pri dobivanju Cu(OH)₂ treba paziti da temperatura otopine bude blizu sobne, jer bi se u protivnom raspao na crni CuO i vodu.

*Ako nije previše bitno da bude baš hidroksid, može se bakar oboriti i sodom; onda nastane bazični bakrov(II) karbonat, ovisno o uvjetima, ili malahit (Cu₂(OH)₂CO₃) ili azurit (Cu₃(OH)₂(CO₃)₂).

*Ovaj tekst o bakrovu(II) hidroksidu (*CuO x H₂O*) sam prije trebao uklopiti pod bakrov(II) oksid, jer se brzo raspada na crni bakrov(II) oksid uslijed priprave i smatra se nepostojanim.

*„Modro ulje“ (http://shop.vinar.com.hr/index.php?page=shop.product_details&product_id=667&flypage=flypage.tpl&pop=1&option=com_virtuemart&Itemid=1) se prodaje u poljoprivrednim dućanima kao kombinirani insekticid-fungicid u pakovanju od 1l, sastava skupa s mineralnim uljem.

http://www.youtube.com/watch?v=g6aYnIcw0LM

Bakrov(II) oksid (http://en.wikipedia.org/wiki/Copper%28II%29_oxide) (CuO, paramelakonit i tenorit) je crn kristaličan prah netopljiv u vodi.
Slabo je topljiv u amonijaku i amonijevu kloridu, ali je lako topljiv u kiselinama, amonijevu karbonatu i kalijevom cijanidu. U otopini ima isključivo lužnat karakter pa otapanjem u kiselinama daje različite bakrove(II) soli.

Upotrebljava se za proizvodnju drugih spojeva bakra, služi kao pigment za bojanje staklenih površina i u izradi crnih, zelenih i modrih stakala, glazura i emajla te vodiča s negativnim koeficijentom električnog otpora. Koristi se i kao katodni depolarizator u elektrolizi alkalnih klorida, kao pozitivna elektroda u galvanskim člancima, za pročišćavanje kisika od primjesa vodika i mineralnih ulja od sumpora, kao imitacija dragog kamenja, u kemijskoj analizi, naftnoj industriji, proizvodnji optičkih stakala, itd..
U prodaji je poprilično skup.

Dobivanje:

1.
Otopite modru galicu (CuSO₄ x 5 H₂O), pa ubacujte natrijevu lužinu (NaOH(aq)) ili sodu bikarbonu (natrijev hidrogenkarbonat; NaHCO₃) da se dobije/istaloži netopljivi bakrov(II) hidroksid (Cu(OH)₂) ili bazični bakrov(II) karbonat, koji se odfiltrira i dobro ispire destiliranom vodom (zbog sadržaja natrijeva sulfata zaostalog u talogu).
Nakon toga se lagano prži/grije na zraku (tzv. „piroliza“) /svakako poviše 250-300°C/, dok posve ne pocrni – prijeđe u bakrov(II) oksid (CuO).

CuSO_4(aq) + NaOH_(aq) --> Na₂SO_4(aq) + Cu(OH)_2(s)

Cu(OH)_2(s) --> CuO_(s) + H₂O_(g)

2.
Dobiva se žarenjem bakra, a dobiveni bakrov(II) oksid je bazičan (što znači da lako reagira s kiselinama) pri čemu nastaju odgovarajuće bakrove(II) soli:

CuO_(s) + 2 H₃O⁺_(aq) --> Cu²⁺_(aq) + 3 H₂O

CuO_(s) + H⁺_(aq)--> Cu²⁺_(aq) + H₂O (neutralizacija)

Napomena:

* Bakar zagrijan na zraku, oksidira se i prelazi u crni bakrov(II) oksid (CuO) i nešto malo crvenog bakrova(I) oksida (Cu₂O).

* Zagrijani CuO u prisutnosti reducensa lako otpušta kisik pa ta reakcija ponekad može poslužiti za određivanje vodika (nastaje voda) i ugljika (nastaje CO2) u elementarnoj analizi organskih spojeva.


** Pokus reakcije željeza s bakrovim(II) oksidom.

Pribor i kemikalije:
epruveta, plamenik, 2 žličice, željezo u prahu i bakrov(II) oksid.
Priprava:
U epruvetu stavite smjesu od 0,8g sirovog željezova praha i 1,4g crnoga bakrova(II) oksida. Sadržaj epruvete zagrijavajte dok se ne užari. Ugasite plamenik, ostavite da se nastali produkti ohlade i istresite ih u porculansku zdjelicu.

Nakon završene reakcije mogu se prepoznati crveni komadići bakra, kao i crvenosmeđi željezov(II) oksid.

Fe + CuO --> FeO + Cu

U ovoj je reakciji bakrov(II) oksid oksidacijsko sredstvo.

Bakrov(II) sulfid (CuS) ima topljivost 8 × 10^-37; to je sol praktično netopljiva u vodi, a u vodi tvori crni talog.

*Demonstracijski pokus sinteze bakrova(II) sulfida i dokazivanje sulfidnih iona:
Pribor i kemikalije:
2 epruvete, stativ s hvataljkama, žličica, pinceta, plamenik, kapaljka, traka filtrirnog papira, klorovodična kiselina (HCl), otopina olovova(II) acetata (Pb(CH₃COO)₂), tanke bakrene žice.
Priprava:
U jednu se epruvetu stavi 2 žlice sumpora, pričvrsti epruvetu na stalak i zagrijava do vrenja. Bakrene se žice užare u plamenu, a zatim ubace u epruvetu. Nakon završene reakcije izvade se iz reakcijske smjese i pokuša ih se svinuti.

Tako dobivene žice se stave u drugu epruvetu i ulije 1-2ml razrijeđene klorovodične kiseline. Filtrirni se papir navlaži otopinom olovova(II) acetata i njime se prekrije otvor epruvete.

* Bakrene žice zagrijavanjem sa sumporom postaju krte i lomljive jer nastaje bakrov(II) sulfid:

Cu_(s) + S_(s) --> CuS_(s)


**Reakcijom nastalog bakrova(II) sulfida s kiselinom oslobađa se sumporovodik, koji se odmah osjeti po mirisu, a dokazuje filtrirnim papirom navlaženim u olovovu(II) acetatu na kojem se pojavi crna mrlja olovova(II) sulfida.

CuS_(s) + 2H⁺_(aq) + 2Cl^-_(aq) --> H₂S_(g) + Cu²⁺_(aq) + 2Cl^-_(aq)

H₂S_(g) + Pb²⁺_(aq) + 2 CH₃COO^-_(aq) --> PbS_(s) + 2 CH₃COOH_(aq)

Otapanjem CuSO₄ x 5 H₂O u vodi stvaraju se akvakompleksi Cu(II) iona prema:

CuSO₄ x 5 H₂O_(c) + H₂O --> [Cu(H₂O)₆]²⁺ + SO₄^2-

Dodatkom amonijaka dolazi do reakcije izmjene liganada:

[Cu(H₂O)₆]²⁺ + 4 NH₃^- --> [Cu(NH₃)₄(H₂O)₂]²⁺ + 4 H₂O
svijetloplav                          tamnoplav

Dodatkom etanola smanjuje se topljivost nastalog kompleksa te se on iskristalizira kao [Cu(NH3)4]SO4 x H2O):

[Cu(NH₃)₄(H₂O)₂]²⁺ + SO₄^2- -> [Cu(NH₃)₄]SO₄ --> H₂O + H₂O
tamnoplava otopina                   tamnoplavi kristali

Postupak:

Odvagnuti na tehničkoj vagi masu od 5 g CuSO₄ x 5 H₂O, otopiti u približno 5 mL destilirane vode. U digestoru otopini dodati, kap po kap, 10 mL otopine amonijaka (w(NH3) = 0,25% otop.= 0,910 g/mL) uz miješanje staklenim štapićem. Tamnoplava boja otopine potječe od aminokompleksa bakrova(II) iona. Otopini dodati, kap po kap, 10 mL etanola uz miješanje i ostaviti da se talog sedimentira. Nastale kristale filtrirati preko Büchnerovog lijevka, vagati i izračunati iskorištenje.

Bakrov(II) acetat (Cu(CH₃COO)₂ x H₂O) ima tamnozelene monoklinske kristale topljive u vodi, a kristalizira u obliku tamnoplavih prizama.
Upotrebljava se kao adstrigens, kao slabo sredstvo za jetkanje, za pobakrivanje (elektroplatiranje bakrom), kao katalizator u proizvodnji anhidrida octene kiseline iz acetaldehida, a služi kao pigment, pa se upotrebljava za proizvodnju boja, itd..

Dobivanje:
Dobit ga možete tako da otopite modre galice, pa ubacite natrijevu lužinu ili sodu bikarbonu da se dobije bakrov hidroksid, pa ga nakon dobrog ispiranja i sušenja otopiti u octenoj esenciji i pričekati dok ne iskristalizira bakrov acetat.

*Spoj Cu(CH₃COO)₂ x 3Cu(AsO₂)₂ je tzv. "švajnfurtsko zelenilo" koje služi kao slikarska boja, ali i kao otrov protiv kukaca.

Bakrov(II) benzoat (http://en.wikipedia.org/wiki/Copper_benzoate) (C₁₄H₁₀CuO₄ ili Cu(C₆H₅CO₂)₂) je svijetlozeleni do svijetloplavi prah.

Kemikalije: bakrov(II) sulfat (modra galica), natrijev benzoat, destilirana voda.

Postupak:

Napravite otopine i pomiješate ih. Zatim filtrirate i ispirete talog destiliranom vodom. Osušite i spremite ga. Dosta je lagan i praškast pa pazite da ga ne udahnete, jer je bakar ipak otrovan.

Bakrov(II) nitrat (Cu(NO₃)₂ x 6 H₂O) je higroskopan svijetloplavi prah vrlo dobro topljiv u vodi i stvara vodenu otopinu svijetloplave boje (http://www.neodidacta.com/multimedija/kemija_eko/index.html).

Bakar se otapa u dušičnoj kiselini i stvara se otrovni crvenkastosmeđi plin dušikov(IV) oksid:

3 Cu + 8 HNO₃ --> 3Cu(NO₃)₂ + 2 NO + 4 H₂O

*Cu --> Cu²⁺ + 2e
HNO₃ +3^e + 3H⁺ --> NO + 2H₂O

Prilikom pokusa svakako je dobro da bakar bude u komadu i ponešto debljeg sastava, da se može iz otopine odstraniti jednostavnim vađenjem, kada sva kiselina izreagira; a u otopini ostaje Cu(NO3)2, koji se kasnije zagrije na 256 °C kad postane anhidrat.

Bakar je u spojevima uglavnom jednovalentan (+1) i dvovalentan (+2), dok su spojevi s trovalentnim bakrom rijetki i bez važnosti.
*Bakrovi(II) spojevi su inače blagi spojevi.

Kvalitativno mogu se kationi bakra(II) i bakra(I) dokazati prema:

Cu²⁺ + 2OH^- -> Cu(OH)₂ --> CuO + H₂O
                              Žuti

2Cu⁺ + 2OH^- --> 2CuOH -> Cu₂O + H₂O
                            Crveni

U vodenim otopinama stabilni su samo spojevi u kojima je bakar dvovalentan, jer se Cu⁺ ioni u vodi odmah disproporcioniraju  na Cu²⁺ ione i elementarni bakar. Spojevi u kojima je bakar jednovalentan su nestabilni:

2 Cu⁺_(aq) --> Cu²⁺_(aq) + Cu_(s)

Vodene otopine bakrovih(II) spojeva su stabilnije od otopina bakrovih(I) spojeva, a u suvišku pojedinih aniona (molekula) mogu se kompleksno vezati u sol ili ion, npr.:

CuCl + 2NH₃ --> [Cu(NH₃)₂]Cl

CuCN + 3KCN --> K₃Cu(CN)₄

Cu(OH)₂ + 2OH^- --> [Cu(OH)₄]^2-

CuCl₂ x 2 H₂O + 2H₂O --> [Cu(H₂O)₄]³⁺ + 2C^l-

Poznati su mnogobrojni spojevi bakra, evo nekoliko koji do sad nisu spomenuti kroz otvarane posebne teme:

-Bakrov(I) jodid (CuI, maršit) je nakon bakrovog(I) klorida najpoznatiji bakrovi(I) halogenid.
Reverzibilno mijenja boju s temperaturom (bijel je pri 20°C, crven pri 40°C, smeđ pri 70°C) pa se koristi kao niskotemperaturni indikator.

-Bakrov(I) cijanid (CuCN) upotrebljava se kao elektrolit pri elektrolitskom pobakrivanju, za dobivanje masti protiv trahoma i konjuktivitisa, koristi se i kao insekticid, stvara kompleksne spojeve važne za elektroplatiniranje bakrom, itd..

-Bakrovi(I) sulfidi; Cu₂S, (halkozin, bakrov sjajnik) i CuFeS₂ (halkopirit, bakrova pakovina).
CuFeS₂ ima žute tetragonske kristale i najvažnija je ruda bakra iz koje se dobiva oko četvrtina svjetske proizvodnje bakra.

-Bakrovi azidi (CuN₃ i Cu(N₃)₂) eksplozivno se raspadaju već pri slabom udaru pa se koriste kao inicijalni eksplozivi.

-Bakrov(II) bromid (CuBr₂, bakrov dibromid) se upotrebljava za bromiranje u organskoj kemiji, kao katalizator u reakcijama polimerizacije, izomerizacije, esterifikacije i u fotografiji.

-Bakrov(II) fluorid dihidrat (CuF₂ x 2H₂O) upotrebljava se za keramičke glazure i emajle.

-Bakrov(II) hidroksiklorid (Cu₂(OH)₃Cl) upotrebljava se za pripremanje fungicida (npr. protiv peronospore na vinovoj lozi), a poznat je po nazivu bakreno vapno (bakreno vapno).
Priređuje se miješanjem hidroksida s neutralnim supstratima (talkom, vapnencem) i sredstvima koja olakšavaju disperziju u vodi i prianjanje na listu.

*-Bakrov(II) acetoarsenit (Cu(C₂H₃O₂)₂ x 3Cu(AsO₂)₂, bakrov(II) acetat triarsenit, pariška zelena boja, od engl. Paris green) je anorganski spoj, koji kristalizira u jako otrovnom esmeraldno-zelenom kristaličnom prahu. Često se upotrebljava kao insekticid i fungicid, ali i kao pigment unatoč toksičnosti. Može nastati reakcijom bakrovog(II) acetata i arsenovog trioksida.
Poznatiji pod nazivom "pariška zelena" (smaragdna zelena, Schweinfurt zelena, zelena 21), korišten kao zelena boja od otkrića 1808. pa sve dok se nije otkrilo koliko je zbilja opasna (negdje 1960tih). Smaragdna zelena je mjesto na ovoj listi zaslužila zahvaljujući tome što ubija polako i neprimjetno kad je neočekivana.
Brojni umjetnici i majstori nisu imali pojma koliko je otrovna boja/farba kojom su se koristili za svoje slike ili ukrašavanje prozora, zidova, odjeće, itd.. Pariška zelena je bila posebno popularna među impresionistima i postimpresionistima, a posebno ju je volio čuveni slikar Paul Cézanne (smatra se da je upravo ona kriva za dijabetes od kojega je kasnije obolio). Smatra se da su upravo Van Gogh i Monet, koristeći ovu boju, dobili neurološke smetnje, a Monet i sljepilo. On nije jedina poznata ličnost za koju se smatra da je se slučajno (o)trovao arsenom: slično se vjerojatno dogodilo i Napoleonu – postoje povjesničari koji smatraju da su ga ubili zeleni zidovi njegove kuće na sv. Heleni.
Što vam se dogodi ako se otrujete ovime? Počevši od glavobolje, mučnine, povraćanja, neugodnog mirisa po luku iz usta, preko problema sa mišićima i srcem, pa do kome i smrti.
Ukoliko ste neko vrijeme izloženi otrovu, možete oboljeti od: bola u mišićima i nesposobnosti kontroliranja istih, gubitka kilograma, anoreksije, gubitka kose i noktiju, problema sa jetrom i srcem, raznoraznih vrsta raka...

Evo moga bakrova(II) klorida pripravljenog pomoću elektrolize (ubrzo ću opisati postupak i pokus uz popratne slike, samo nek mognem što slobodna vremena):

(http://s16.postimg.org/vmingzdw1/Bakrov_klorid.jpg) (http://postimg.org/image/vmingzdw1/)

(http://s22.postimg.org/8njd0eea5/Bakrov_klorid_1.jpg) (http://postimg.org/image/8njd0eea5/)

Ja sam svoj bakrov (II) klorid dobio reakcijom bakrovog (II) karbonata i klorovodične kiseline ( CuCO3+HCl=>CuCl2+H2O+CO2).

Pa da, možeš i tako, kao što je opisano pod rednim brojem 5., s usmjerenjem na zadanu temu posta od Arbora.

Također zaboravio sam napomenuti još dvije stvari; pri 100 °C dihidrat otpušta vodu i prelazi u bezvodnu sol, a pri 500°C nastaje anhidrat. Evo slike mog anhidrata prženog u onome vatrostalnom staklu koji je namjenjen za pečenje u pećnici za pripravu raznih vrsta jela, a jako dobro podnosi temperature (ali ne i brzo i naglo hlađenje!):

(http://s18.postimg.org/ff2ci4lx1/Bakrov_II_klorid_anhidrat.jpg) (http://postimg.org/image/ff2ci4lx1/)

Evo slike mog bakrova(II) oksida koji nije dobro bio skladišten i koji zahtjeva ponovno prženje da opet pocrni i izađe prikupljena vlaga:

(http://s17.postimg.org/f3tkpq8qj/Bakrov_II_oksid.jpg) (http://postimg.org/image/f3tkpq8qj/)

Danas sam dobivao bakrov(ll)klorid reakcijom kalijeva klorida i modre galice.Mada sam kasnije skužio da doma imam NaCl.

Reakcije glase:

CuSO4+KCl--->K2SO4+CuCl2

CuSO4+NaCl----->Na2SO4+CuCl2

Otopinu sam poslije profiltrirao i zagrijavao te potom ohladio i dobio kristale bakrovog(ll)klorida.

Na internetu sam naišao na jedan zanimljiv podatak o tome da se bakrov(l)klorid može dobiti reakcijom bakrovog(ll)klorida i askorbinske kiseline (zapravo mislim da askorbinska kiselina reducira bakrove(ll)ione u bakrove(l)ione). Uglavnom moram reći da sam zadovoljan reakcijom i da se istaložilo dosta bakrovog(l)klorida.

Pribor: 2 lab.čaše, lijevak, filter papir
Kemikalije: bakrov(ll)sulfat, natrijev klorid, askorbinska kiselina, aceton

Postupak: U lab.čašu ulije se oko 100ml vode i 30g bakrovog(ll)sulfata,te se pričeka dok se ne otopi. Kada se sadržaj otopio u čašu dodamo natrjevog klorida dok otopina ne poprimi zelenu boju (dobio sam otopinu bakrovog(ll)klorida i malo natrijevog sulfata). U drugu čašu ulijemo istu količinu vode i nekoliko žličica askorbinske kiseline (vitamin C) te pričekamo da se otopi. Potom pomješamo sadržaje čaša uz neprestano mješanje i brzo se vidi stvaranje bijelog taloga bakrovog(l)klorida. Sadržaj se otfiltrira i ispere sa acetonom i brzo osuši na zraku. Spremite ga u hermetički zatvorenu posudu jer brzo oksidira.