Amasci.net

Amonijev klorid (salmijak, NH₄Cl) se često pogrešno naziva i poistovjećuje sa NH₄OH - amonijevim hidroksidom, vidim često po nekim pokusima po internetu i forumima.
Razlog što sam naveo 5 raznih dobivanja ovog spoja je ta, što su sve amonijeve soli su dobro topljive u vodi (k time i kod razvodnjenih kemikalija), mada dobivanje ovog spoja ima na još podosta načina.

Dobivanje:

1.
Može se dobiti reakcijom amonijaka 25%-tnoga i HCl-a 20%-tne. Mada nije bitno kakve su koncentracije, ali sam ih naveo jer ja takve imam i tako mi bar uspijeva.

2.
Laboratorijski se pripravlja da se plinoviti amonijak uvodi u solnu kiselinu.

3.
No, može se napraviti i jedan ljepši pokus. Uzmeš neku veću posudu s poklopcem (bilo bi zgodno da bude neko staklo) i staviš u nju čašu amonijačne vode i čašu solne kiseline. Trebalo bi se gadno zadimiti, a kroz neko vrijeme bi stjenke mogle biti obložene bijelim amonijev kloridom :).

4.
Negdje sam našao da se salmijak nekad proizvodio destilacijom kuhinjske soli (dobro samljevene i stavljene soli u suvišku da se spriječi isparavanje uree) i uree. Svakako treba biti više soli nego uree.

5.
Može se dobiti iz ureje i solne kiseline. Pokus se svodi na to da uspeš hrpu ureje u koncentriranu klorovodičnu kiselinu i kuhaš to dok ti ne počne ispadati van salmijak.
Urea hidrolizira na ugljikov dioksid i amonijak koji s kiselinom daje salmijak. Urea bi se u kiselom (mješavinom primjerice HCl-a) raspada na ugljikov dioksid i amonijak (od njih se u našem organizmu i pravi) pa bi na kraju trebao zaostati salmijak.
Meni se nije dalo dugo kuhati pa sad imam otopinu salmijaka.

5.1.
Također ovaj gore opisani pokus se može izvesti i s amonijevim nitratom, ali pak amonijev nitrat je ipak šteta trošiti na salmijak.

Upotrebljava se za proizvodnju suhih galvanskih članaka, kao umjetno gnojivo, a u medicini kao diuretik i diaforetik te kao sredstvo za čišćenje pri lemljenju.