Amasci.net

Da nema ko kakvu ideju, gdje bi se moglo naci ovog spoja.

Pitao sam nekih vodoinstalatera ali sam dobio negativan odgovorn nazalost. :puzzled:

Pitaj u mjesnom vodovodu, tamo bi ga trebali imati. :wink1:

A bas me zanima zasto ga koriste u vodoinstalaterstvu :puzzled:

Kod mene ga ima, zato što naš vodovod prodaje i industrijske plinove(čak i N_2(l))  :tongue:
Ja mislim da oni ljudi što voze kombi i prodaju ''kreč'' bi trebali imati i karabita.

Kod nas se to jedno vrijeme moglo kupiti i u poljoprivrednim ljekarnama. Ljudi su koristili to za tjeranje krtova, stavis mu u jedan od otvora na zemlji i nalijes vode. Jedino, nisam siguran dal je onda smrad ono sta ga istjera, ili paljenje acetilena.

Meni on ima odvratan miris. :shocked2:

Pa vidite nisam se ni sjetio da bi mozda moglo da bude u poljoprivrednoj apoteci.

A ne znam je li on nesto skup :puzzled:

Mozda bi ga se dalo i naci u farmaceutskim apotekama.  :thumbup: xD

ja sam vidio kalcijev karbid (nadam se da je to to) pod nazivom "karabit" za kupit kao pirotehničko sredstvo, košta oko tridesetak kuna

Karabit je narodno ime za kalcijev karbid.Karabit u dodiru s vodom oslobadja etin(acetilen) koji je u smjesi sa zrakom eksplozivan.U škveru ga ima za nabavit poprilično jednostavno.U Dalmaciji se to popularno zove garbura.Još zanimljivija stvar je da etin može ragirati s jakim bazama kao kiseline, odnosno zamijeniti vodikov atom s metalom, čime nastaju acetilidi.U slučaju da su u pitanju soli "teških" metala npr. bakar i srebro,spojevi su ekstremno eksplozivni i osjetljivi.

mene zanima ima li nekih zanimljivih pokusa sa kalcijevim karbidom

Pretraga foruma me dovela do teme o dobivanju bakrovih spojeva (http://amasci.net/index.php?topic=50.msg393#msg393), tamo ima nešto o dobivanju bakrovog(I) acetilida pomoću kalcijevog karbida.

Kalcijev karbid (http://hr.wikipedia.org/wiki/Kalcijev_karbid) (CaC2). „Garbura“ je stara legenda i vaši djedovi i očevi zasigurno znaju za njega. Izvor je acetilena, samo treba dodati malo vode. Reagira s vodom stvarajući zapaljiv, a sa zrakom i eksplozivan plin - acetilen. Acetilen eksplodira ako ga se se do njega dovede vatra i zapali se u smjesi sa zrakom, u vakuumu (skučenom prostoru). Govorilo se je po forumima da se prodaje u vodoinstalaterskim obrtima, tražio sam, ali svugdje sam ispadao glup što pitam na mjestu gdje se to uopće ne koristi, što će njima? Koliko ja znam, on se koristi tamo gdje se vari, i ne znam za šta još? Neki uredno otjeruju štetočine i nametnike s njim, pa je moguće nabaviti od kojeg poljoprivrednika? Karabit se može vrlo lako nabaviti u brodogradilištima, ja sam ga dobio 2 kila, jer oni vare s njim. Evo nekakvim odobrenim zakonom ga je počela prodavat „Mirnovec pirotehnika“. Inače izvana je boje karamele, a iznutra bi po pravilu, ako je dosta nov i neoksidiran vlagom triba bit crn i ne da se rasipa po rukama.

Nemojte da vam dođe u dodir s vlagom, držite ga u najbolje nekoj suhoj i tvrdoj kesi, a nju stavite u staklenku i dodajte još malo vate oko njega. Ne gori, ali plin koji stvara kada se polije vodom gori, što uredno možeš dokazati približavanjem upaljača njemu.

Ja sam prošle godine kupio 100g u željezari, oni to drže u bačvama i prodaju na kilu. Koristio sam ga za dobivanje srebrovog acetilida. Naime acetilen koji se dobiva dokapavanjem vode na kalcijev karbid uvodi se u otopinu srebrova nitrata. Ukoliko ćete to raditi, budite jako oprezni, nemojte dopustiti da se u potpunosti posuši jer može spontano eksplodirati. A ako uzmete nekoliko sitnih zrnaca, impresivno će eksplodirati, ako ga zagrijavate na mrežici. To je zgodno napraviti na nekim radionicama, ili seminarima.

(Koristite minimalne količine, jer je izrazito jak eksploziv, može oštetiti sluh, i razoriti mrežicu, pri čemu komadići metala lete posvuda!!!)

Ja sam ga uspio nabavit po kilu dvije prije nove godine.... nabavio sam ga u messeru "kisikana" tamo ga dobiju kao nus produkt tako da ako ih ljepo zamolite dat če vam ga jer je njima problem kako se riješit tog "odpada"

Evo i jedan video kako je to izgledalo  :tumble:

http://www.youtube.com/watch?v=Czgw2x7JsK0

U mojem kraju je pucanje karabitom također relativno popularno, pogotovo za vrijeme Uskrsa. Vidio sam razne načine na koje je to izvedeno, ali najsigurnijom mi se čini ona kad se uzme nekakav metalni trup, tj. valjak koji na jednom kraju ima bazu sa malim otvorom, a na drugom kraju je otvoren te se zatvara loptom odgovarajuće veličine. Na taj način, trup zapravo ostaje gotovo na mjestu (u vodoravnom položaju), a ono što leti je lopta, za koju je očito puno manja vjerojatnost da će nekog ozlijediti nego leteća bačva. Jedna osoba je na taj način stradala nedaleko od mene, makar je u tom slučaju korištena metalna bačva koja je ipak dosta teža.  :shocked2:

Poanta - oprezno s takvim načinom zabave.  :thumbup:

Slažem se, makar ima dosta vremena za gledanje gdje će bačva past opreza nikad dosta, a nije ni zdravo za uši is te blizine (zujanje u ušima po par sati)

Istina, nošenje zaštitnih slušalica, čepića za uši ili nečeg sličnog je također definitivno poželjno. :thumbup:

kad god dođem do grumena karabita nemogu odolit nego ispalit par puta iz kante od 5l, ispočetka nikako omjer potrefit

općenito di prodaju karabit za varenje? ako je jeftin može se složit odličan plamenik za radit sa staklom...

kod nas su dečki prošli fazu karabita, pa prešli na anfo!

Nisam provjeravao osobno, ali navodno se može ili se barem do nedavno mogao kupiti i po većim trgovačkim centrima, vjerojatno više građevinarskog tipa, kao što su Obi, Bauhaus i slični.

Ljevaonice, željezare, pevec, vidio sam i po njuškalu. Malo se potrudite i bute našli.

Ne držanje u suhom, kalcijev karbid se raspada na fini pijesak, koji smrdi i svjetluca, a on, pošto je tvrd, kao kamen, raspada se i nije za uporabu više.

*Ako vam je za pucanje s karabitom (garburom) osim pljuvačke i vode, može i pišalina (urin, pišaka, mokraća) ili bilo što gdje ima vode. Mi često koristimo radensku (mineralnom vodom; ili pak Coca-Colom), nego pljuvanjem, jer sadrži ugljikov(IV) oksid (CO₂) bude jači :). To što je puna ugljikovog dioksida nebi trebalo mijenjati bitno na stvari, osim što opet možda bude i nešto propinske kiseline nastale adicijom acetilena. Ali svakako opet dobijete uglavnom acetilen, a to što njušiš može biti i u ppm-ima.
-Jednom sam radio pokuse acetona i kalcijeva karbida. Ubacio sam ga u aceton (i zalio ga acetonom isto u drugoj opciji), al pošto u acetonu je naravno bilo vode reakcija je krenula proizvodeći acetilen, plin je malo drugačijeg smrada, al to je on. Moguće i da ima nekakvih reakcija poput nukleofilnog napada acetilida na aceton, ali tu opet treba neki izvor protona da reakcija može do kraja.
Najbolje je da uzmite valjkastu cijev (npr. kao ona od ograde), koja je začepljena pri dnu, izbušite rupu na njoj, ubacite garbure i malo vode i gore nabijte krpu ili pak tenisku lopticu, pripali na rupu i BOOM! Puno je bezopasnije nego ti pokusi s bačvama. Svakako mora biti jedan dio nabijen, za takvo nešto dobra je kanta i čep ili pak važ od piture i čep jer ima velikog i dobrog prostora i od lima je pa traje, dok plastične posude se raspadnu.
*A ako vam je uvođenje acetilena u nešto drugo, onda je to već nešto drugo, onda je najbolje destilirana voda.


Acetilen (http://hr.wikipedia.org/wiki/Etin) (etin, C₂H₂) je najjednostavniji nezasićeni ugljikovodik s trostrukom vezom iz skupine alkina. Plin je lakši od zraka, bez boje i okusa. U čistom stanju slabo eterična, a u nečistom stanju prodorna mirisa, jer je tehnički CaC₂ onečišćen fosfidima i raznim drugim spojevima. U vodi se slabo otapa, a u organskim otapalima dobro (lako topljiv u acetonu).
Zapaljen na zraku, gori lijepim, svijetlim (rijetko kad čađavim) plamenom. Goreći u atmosferi kisika (općenito pri izgaranju s kisikom) daje vruć plamen (do 3100°C). Zbog tog svojstva se koristi u uređajima za autogeno zavarivanje i rezanje kovina.

Dolazi u trgovinu otopljen u acetonu pod tlakom od 12 do 15 bara, u čeličnim bocama napunjenim šupljikavom masom (disu-plin).
Dodavanjem vode nastaje iz njega acetaldehid, koji se može oksidirati u octenu kiselinu ili reducirati u etanol. Adicijom klorovodika acetilen daje vinil-klorid, adicijom octene kiseline vinil-acetat, a adicijom klora tetrakloretan.
Svi su ti spojevi, a i mnogi drugi koji se iz acetilena mogu dobiti, ishodišne tvari za proizvodnju boja, lijekova, otapala, polimernih materijala, umjetnih kaučuka, itd..
Koristio se prije u karbidnim lampama. Mnogo se troši za rasvjetu svjetionika. U kemijskoj tehnici acetilen je osnovna tvar za proizvodnju velikoga broja važnih kemijskih proizvoda (npr. za pripravu acetilida). Nekada se ovaj plin u smjesi s kisikom koristio u medicini za narkozu, no napušten je jer nakon buđenja ostavlja mučninu i glavobolju.

Kao i u primjeru što sam naveo o vodiku, moguće ga je kupiti u bocama, samo različite su nabave tih boca, al najjednostavnije ih je kupiti, i onda svako daljnje punjenje plaćate samo plin, a posuđivanje boca se naravno naplaćuje.
Slično vam je kao i s običnim propan-butanom plinom iz kućanstva. Dođete dolje i dobijete „punu za praznu“, stvar je u razmjeni, gdje plaćate samo plin, a boca je vaša.
Najbolje bi bilo da probate riješit one male atmosferske boce kojih najviše ima po mjestima gdje se vari i po bolnicama. Jednu takvu malu bocu kisika sam kupio od jedne tvrtke koja je propala i sada je pod stečajem. Svaki radnik koji je vario je imao svoju bocu s kojom je radio, koja je imala i svoj kolica i koja bi se uredno vozila po radionici.