Amasci.net

Gdje se može kupit ili napravit cink u prahu? :puzzled:

Možeš se raspitati u ljevaonicama metala, tamo bi trebali imati cink, makar nisam siguran u kojem obliku. Ako i nije prah, vjerojatno ga nije pretjerani problem dobiti mehanički.

Najjeftinije bi vjerojatno bilo naručiti prah preko neta, ali ne znam kako takve (s)tvari prolaze kod carinjenja, tako da se o tome bolje dodatno raspitati. I da, obično ga imaju i tvrtke koje prodaju opremu i kemikalije školama, ali većinom ne prodaju fizičkim osobama (+ možeš očekivati veliku cijenu).

Sazno sam ima ih u baterijama najednostavnije, :eureka: a može se prevesti u prah na ovaj način (http://www.youtube.com/watch?v=M7-46-7ZR9E). :spin:

Zanimljiva metoda :thumbup: Iako, u tom slučaju ti treba magnezij, a on pak se može iskoristiti i za druge zanimljive reakcije tipa dobivanje alkalijskih metala ;D

Da reakcija je sasvim u redu i pametno je. Samo bojim se da bi ovo islo u korist samo onim koji imaju Mg u izobilju. Ja imam magnezijeve trake vrlo malo, ali kad bih imao vise ne bih je ni trosio za pravljenje cinka... :spin:

Magnezijeve trake su općenito fascinantno skupe, ne znam točno koliko grama ima prosječna rola, ali znao sam vidjet cijene od 150 kn pa na više. :shocked2:

Cink možete uzeti iz Zn/C baterija. Mislim da je taj cink prilično koristan za neke reakcije, ali nije čist.

pa za ovaj pokus se nije koristilo cisti cink  :wink1:

možda bi se dalo uzet boju za poncičavanje osušit je i ostrugat :tumble: no sumljam da je to cisti cink

Nisam upoznat sa sastavom takvih boja, ali čini mi se da je bolja ona metoda koju si objavio ranije, pošto ipak tamo znaš sa dosta velikom sigurnošću što dobivaš kao produkt.

Iz boje se može izvuči cink u prahu.

Boju sam iz spreja prebacio u teglu i razrjedio je sa cca. 6-7 puta večim volumenom nitro-razrjeđivača. Nakon toga bih pustio suspenziju da se staloži (nesječam se kolko dugo ali dosta, mislim da je bilo barem 7-8 dana ako ne i više). Najfinije čestice nisu ni tad pale na dno, ali večina većih je. Potom bih pomoču plastičnog crijeva pretočio tekučinu iznad taloženog cinka u drugu posudu (ne dekantirati, jer se uz male pomake tegle cink lako vrača u suspenziju), te pustio cink da se osuši.

Naravno taj cink nije čist, još uvjek sadrži ostatke organskog materijala iz boje (koliko točno neznam ali ne vjerujem da je puno).

Bolja metoda bi bila boju razrijediti te je filtrirati kroz vrlo fini filter-papir ali pošto ga nemam morao sam improvizirati.
Aluminij se može na isti način dobiti iz boje.

I htio bih napomenuti da ako ste u blizini neke marine prošetajte po njoj i može se desiti da nađete stare zaštitne anode od cinka (nekada znaju jednostavno stajati pored brodova, dok ih neke marine skupljaju, ovisi kako koja), koje se lako očisti taljenjem. Kada ga rastalite, što nije teško pošto cink ima nisko talište, nečistoče plivaju na površini i lako ih se sa žlicom makne ča. Nisam siguran dali je to baš čisti cink ili neka legura (prije če biti da je legura), ali vjerujem da je barem 95% cink.

Zanimljiv postupak  :thumbup: Možda bi nekakva improvizirana centrifuga mogla pomoći pri ubrzavanju taloženja čestica :eureka:


Baš sam nedavno o tome čitao. Nažalost, pri sakupljanju starih anoda, čovjek ne može biti siguran o kakvom se metalu ili leguri radi, ali u specijaliziranim trgovinama sam vidio da se prodaju anode izrađene od čistog cinka (barem je tako bilo navedeno). Na isti način bi se možda mogao naći i magnezij, iako vjerujem da su takve anode osjetno skuplje.

Možda bi se dalo koristiti neki drugi metal umjesto magnezija :puzzled: Jeli se može umjesto magnezija staviti aluminij :puzzled:

Da aluminij se isto koristi za zaštitne anode, neznam pri kojim uvijetima.

Nisam siguran da li je moguće koristiti aluminij, zbog činjenice da se Al pasivira.
Zbog toga bi jedino Al₂O₃ bio u doticaju s otopinom ZnCl₂, a ne čisti aluminij, tako da ne bi došlo do željene reakcije.

Mislim da se to može spriječiti dodavanjem par kapi klorovodične kiseline. Ista stvar sa otopinom bakrova(II) sulfata, aluminij može stajati u otopini i par dana, ali može se dogodit da neće doći do neke značajne reakcije.

Kao sto naslov govori, ako znate gdje se moze kupiti elementarni cink ( a da nije tipa: uzmi 10m vanjskog uzemljenja za zgradu, turpiju u ruke i deri) ili neki cinkov spoj, podjelite znanje  :thumbup:

možeš raztopiti lem (smjesa cinka i nekakvih masti) pa da onečišćenja ispare, mislim da bi se tako mogao dobiti cink niske čistoće, s kositrom. koristi se i kao dobar vodić struje pa se koristi i kao žice.Od cinkovih spojeva vjerojatno je najlakše naći oksid (ali ne znam gdje),od ostalih cinkovih spojeva jedino možda se može doći do cinkovog fluorida jer se koristi u konzervaciji drva.

O samom elementu i svojstvima: link (http://hr.wikipedia.org/wiki/Cink).

Nije toliko rasprostiran oko nas (na Zemlji) kao aluminij, iako ga ima više! On je neplemenit metal, nema neku toksičnost (ni njegovi spojevi), ali nije za igranje (http://www.pse.pbf.hr/hrvatski/_elementi/zn/bioloski_podaci.html#BIOLOSKI).
 
Cink što se tiče nabave bi podijelio kao i aluminij na piljevinu i prah.
 
Nisam baš negdje vidio da se cink u prahu može nabaviti i za što bi im služio, al sam otišao do jedne prodavaonice koja se bavi slikarskim materijalima i potrepštinama, koja drži aluminij u prahu, al cink ne drži, već neke njegove spojeve. Služi za pocinčavanje ograda, žliba za kišnicu, limova (karoserija) od auta, itd.. Nekad se dobar dio željeznog posuđa cinčao, ali mislim da je sad toga bitno manje. Najdostupniji metalni cink je u standardnim baterijama (ne alkalnim), ali najbolje ga je tražiti kod ljudi koji se bave metalima. Npr. kod onih koji skupljaju metale za reciklažu. Također, može se vrlo lako naći/nabaviti u obližnjim cinkarama gdje mu je čistoća 99,9%. Tamo se cink topi u vrlo vrućim bazenima, u koje se kasnije uranjaju određeni pojedini predmeti i tako se pocinčavaju. Pokraj bazena ima sitnih dijelova cinka, veličine kao suza, jer okolo štrca kad se uranjaju ti metalni dijelovi koji se trebaju pocinčat, pa se mogu skupiti. Bolje je ljudima pocinčati neki predmet i da traje zauvijek, nego ga piturati svako 2 godine. Tu, u istoj firmi se cink i pila, kada se određuje količina koja se otapa u bazen, pa pitajte da vam da malo ispod mjesta najmanje pile što ga pila. Ako vam od to dvoje ništa ne upali, jedini vam je izlaz brodogradilište. U brodogradilištu se na veliko pocinčavaju razni dijelovi, jer tu cink služi kao žrtvovana anoda i dok ima cinka, on se troši, prije nego dođe do željeza. Inače, on se tu naziva „cink protektor“, u prijevodu; zaštita broda. On se spoji na struju broda i sprječava sakupljanje algi na brodu. U brodogradilište vi civilno ne možete ući, ali nekoga koga znate bi ga mogli pitati, pa da vam iznese malo tog cinka u piljevini iz protektor cinkare - koja je dio brodogradilišta svakojega. Cink kad se pila, bude puno finija i manja piljevina od aluminija, ne mogu reći da je prah jer je triput teži, ali tako nešto, a aluminij se kao malo isto rola. Ja sam uspio dobiti i komad cinka od 2 kila cijele ploče iz brodogradilišta i probao turpijati s onim turpijama, nisam oturpijao ništa, samo turpije istupio. On je jako puno krut i tvrd metal i proizvesti/napraviti prah je jako teško. Također brusilicom sam ga išao prepilati, brus se je potrošio, a nije zario jedva 3mm u njega koji je debljine 3 cm!
 
Može se pak kupiti i u dućanima s brodskom opremom gdje je 98,5% čisti cink, onečišćen s malo željeza (ali nijednog drugog metala zato nema u njemu) u pločama (polugama), pločicama i u obliku štapića (debele male šiške; na dnu posta su slike). Cijena je oko 20-30kn kuna za 50g.
 
Čim imaš cinka, možeš dobiti bilo koji njegov spoj. Za otapanje u kiselini ti naravno treba samo kiselina, peroksid bi pak tu bio uludo potrošen, itd. U solnoj kiselini se cink otapa dajući cinkove(II) soli i tu vodikov peroksid može tek ubrzati reakciju ne radeći ništa pametno. Omjer otapanja cinka u kiselinama je: H2O2 i HCl (3:1). Pošto je reakcija pri visokoj temperaturi, sigurno će se reducirati najplemenitiji prisutni metal (zato se oni i zovu plemenitima jer rado postoje kao elementarne tvari, što su manje plemeniti, to će lakše biti u spojevima).
 
Da se dobije 2kg cinka, kroz otopinu cinkovog sulfata treba provoditi struju 164h, ako je struja jakosti 10,0 A. Inače za pokuse valja upotrebljavati čisti cink, jer nečisti može sadržavati arsen, koji s vodikom daje vrlo otrovan plin arsin (AsH3)!

(http://s12.postimage.org/v3x688ozd/Cink_1.jpg) (http://postimage.org/image/v3x688ozd/)

Otišao sam do obližnjeg otkupa metala i kupio 1kg cink protektora za 4 kune! Također mi je nudio i cink u limu, al nisam htio. Da, otkup metala osim što i otkupljuje, on i uredno prodaje što ugledaš da ti se svidi; naravno, radnik mi nije to mogao prodati, već sam uz dogovor sa šefom, bez računa, dao mu jednog medvjedića za pivu i dobio.:)
Ugledao sam i aluminija kao piljevine, a i bakra kao piljevine jako sitne. Al mi je rekao da to dođe jednom tjedno, tako da mu ostavim broj pa će mi se javit.
Stari komadi sigurno ne koštaju koliko i novi, što je i logično, ali mi gornje kupovanje cinka stavlja veliki upitnik za daljnje kupovanje po dućanima.
Inače, cinkovi spojevi se lako mogu dobiti i iz mesinga.

Evo slika cjenika s otkupa: http://postimage.org/image/ltuvvtwkn/

Cinkov oksid (ZnO, cinkovo bjelilo; engl. zinc oxide, zinc white, Chinese white) je najznačajniji i najvažniji spoj cinka. U prirodi se nalazi kao mineral cinkit u obliku bijelih heksagonskih kristala. Pri sobnoj temperaturi je bijeli amorfni prah koji zagrijavanjem reverzibilno postaje žut.

Tvornički se dobiva izgaranjem elementarnog cinka (točnije cinkovih para) u struji zraka. Laboratorijski se može prirpaviti prženjem cinkova karbonata ili pak na taj način da se suha epruveta napuni kisikom i u nju se stavi navrh žličice cinkovog praha. Epruveta se zatvori vatom i grije. Zagrijavanjem cinkovog praha u kisiku vrlo brzo se pojavi plamen i nastaje bijeli prah cinkovog oksida, ZnO:

Zn(s) + O₂(g) --> 2 ZnO(s)

Lako se otapa u kiselinama i lužinama, pa se rabi za proizvodnju raznih cinkovih soli. Koristi se u proizvodnji (automobilskih) guma kao punilo za gume, građevinskoj industriji, industriji stakla, proizvodnji kaučuka, u proizvodnji sapuna, u medicini za izradbu flastera i depilatora, farmaciji u obliku praška temelj je za proizvodnju pudera, zaštitnih krema, masti i pasta koji prvotno služe pri liječenju rana i kožnih bolesti. Otrovan je za niže organizme (plijesni i gljivice) i ima veliku sposobnost apsorpcije ultraljubičastih i rendgenskih zraka.

*Cinkova pasta (pasta zinci, pasta zinci oxydat, cinkova mast) je ljekoviti pripravak adstringentnog djelovanja za površinsko liječenje kožnih bolesti i rana. Priprema se iz cinkova oksida. Dobro upija sekrete i tako suši bolesnu kožu. Ujedno vrlo dobro zaštićuje površinu na kojoj je nanesena.

Upotrebljava se u slikarstvu kao pigment u proizvodnji neotrovnih sredstava za ličenje otpornih na sumporovodik i svjetlost.
U industriji boja se koristi kao bijela boja /bijeli pigment/ pod nazivom cinkovo bjelilo.
*Cinkov oksid a žaren s kobaltovim(II) oksidom daje Rinmanovo zelenilo, a s kalijevim bikromatom daje cinkovo žutilo ((3ZnCrO4) x K2Cr2O7).
*Cinkovo zelenilo je smjesa cinkova žutila i plavih pigmenata željeza. Opća formula je MI[FeIIFeIII(CN)6], gdje MI znači natrij (Na), kalij (K) ili amonij (NH4). Upotrebljava se kao pigment u proizvodnji sredstava za ličenje, te tinta za pisače.
*Cinkovo žutilo je žuti pigment, bazični cinkov kromat. Upotrebljava se kao antikorozijska osnovna boja za zrakoplovne dijelove izrađene od magnezija i aluminija, te za pripravu drugih ličila. Sastojak je i pigmenta cinkova zelenila.

U raznim prodavaonicama koje se bave slikarskim materijalima i potrepštinama, što sam naveo ovdje (http://amasci.net/index.php?topic=102.0) osim što drže litopon, drže i jednu zanimljivu stvar, koje doslovno imaju na kile - cinkov oksid a u prodaju dolazi pod nazivom „cinkovo bjelilo“. Cinkov oksid je pak standardna slikarska boja, koja je jeftinija od obične bijele i kupuje se kad se imaju velike površine bojati u bijelo, a s uljanim razrjeđivačem zaštićuje se od pucanja. Mada pokriva slabije, postojanije je od olovnog bjelila i pritom neotrovno.

Ja ga dobivam bez problema u ljekarni, dok izravno naručivanje preko Galenskoga laboratorija ne pali ni pod razno, jedino ljekarnama prodaju i za njih proizvode. Inače 50-ak grama dođe oko 20-ak kuna, nije skup, s obzirom da je tehničke čistoće.
Moja izlika je da mi treba sestri, da me je ona poslala, jer mi sestra ima problema s kožom na rukama jer radi neke poslove i da ga razmuti u vodi i s njim pere i maže ruke, a nekad i kosu jer joj se puno masti (ne znam kakve to veze ima, ali upali nekad).

*Cinkov oksid je prilično neotrovan, dapače, koristan je i jestiv u određenim miligramskim količinama, a preporučena dnevna količina u ljudskom tijelu (RDA) mu je oko 15mg (100% RDA). Velike količine cinkova oksida u tijelu obično kvari apsorpciju drugih metala.

Cinkov sulfid (ZnS) u prirodi se javlja u dvije kristalne modifikacije: kubičnoj kao sfalerit (sa strukturom analognoj dijamantu) i u heksagonskoj kao vurcit, čija se struktura razlikuje od sfaleritne samo u uzajamnoj orijentaciji pojedinih tetraedara. Dobiva se iz otopine cinkova sulfata taloženjem topljivim sulfidima. Također se može dobiti mješanjem cinka u prahu u rastaljenom sumporu u stehiometrijskom omjeru.
Sam se rabi kao bijeli pigment plastičnim masama (npr. linoleumu, mliječnome staklu), al najčešće kao sastojak bijele boje litopona (smjesa cinkova sulfida i barijeva sulfata).
Dodatkom mangana i bakra u tragovima u sfaleritnu strukturu ZnS postaje vrlo osjetljiv na ionizirajuće zračenje pokazujući efekt luminiscencije. Takav kristaliziran cinkov sulfid, koji sadrži malo teških metala, služi za izradbu detektora za ionizirajuće i rendgensko zračenje, te za zaslone katodnih cijevi (npr. televizijski zaslon /ekran/, rendgenski zaslon/ekran/), jer svjetluca djelovanjem toga zračenja, odnosno katodnih zraka.


Cinkov sulfat (ZnSO₄) s kristalnom vodom nastaje pri otapanju cinka ili cinkova oksida u sumpornoj kiselini. Iz vodene otopine kristalizira kao heptahidrat (ZnSO4 x 7 H2O; bijela galica) u obliku bezbojnih rompskih kristala koji se lako otapaju u vodi.
Upotrebljava se u proizvodnji viskoznih vlakana, a najviše u industriji boja za pripravu litopona (tzv. „vitriol bijela boja“) i drugih mineralnih (uljanih) boja, u bojadisarstvu  kao močilo, za dobivanje mnogih drugih cinkovih soli, za elektrolitsko pocinčavanje (galvanske cinčane kupke) i pomjeđivanje, kao adstrigens i dezinficijens u medicini, za impregniranje (konzerviranje) drva, itd.. Jako male količine se dodaju umjetnim gnojivima jer suzbija biljne bolesti.

U spojevima je cink dvovalentan. Cink i njegovi spojevi, otrovni su, no bez cinka život nije moguć jer se on nalazi u mnogim enzimima važnima za život. Mnogi cinkovi spojevi upotrebljavaju se u velikoj mjeri u tehnici i medicini.

Razne prodavaonice koje se bave slikarskim materijalima i potrepštinama, drže razne cinkove boje (točnije cinkove spojeve:) ), a među njima i litopon i cinkov oksid. Samo naravno, neće ih tražiti po nazivima niti pitati po nazivima ili kemijskim formulama koje ih pripadaju, jer će biti sumnjivo, već se ušetajte lagano u prodavaonicu i nekoliko onih izrazito bijelih pogledajte sastav. Takve boje će se uvijek prodavati i uvijek se mogu naručiti, jer se isti pigmenti kod restauriranja slika moraju pogoditi.
*Litopon (tzv. „vitriol bijela boja“) je bijeli pigment, neotrovan, na svjetlosti postojan, dobre pokrivne moći. U uporabu je ušao 1870-ih kao zamjena za olovni karbonat (neprikladan zbog otrovnosti), koji se do tada rabio za pripravu bijelih boja. Litopon se sastoji od barijeva sulfata i cinkova sulfida. Dobiva se taloženom reakcijom barijeva sulfida i cinkova sulfata, odvajanjem taloga filtracijom te prženjem na 600°C. Iako se sve više nadomješta titanijevim oksidom, litopon i danas služi za pigmentiranje boja i lakova, kože, gume, plastike, tiskarskih boja, linoleuma, voštanoga platna, linoleuma, papira i dr..

-Cinkov stereat se koristi u proizvodnji tableta za zgušnjavanje mase, a sastojak je i dječjih pudera.

-Cinkov peroksid (http://en.wikipedia.org/wiki/Zinc_peroxide) (cinkov dioksid, ZnO₂) se u medicini koristi za liječenje čireva želudca, te kao dezinficijens u kirurških infekcija. Dobiva se djelovanjem koncentriranog vodikovog peroksida (od 15-50%) na cinkov oksid. Tek kad bijeli prah požuti ste dobili cinkov peroksid. Mada ga nije baš trivijalno pripraviti, jer bi trebao sadržavati fosforov pentoksid da mu spriječi raspadanje, svakako treba dobro podesiti uvjete za pripravu.

-Cinkov hidroksid (ZnOH₂). Može se najlakše dobiti tako da u otopinu neke cinkove soli sipaš otopinu ili kruti natrijev hidroksid. Bitno je samo da ne pretjeraš s hidroksidom jer ćeš onda dobiti otopinu kakvog cinkata. Za njegovu pripravu je dobra bilo kakva jaka lužina i bilo kakva jednostavna cinkova sol (realno su najdostupniji klorid i sulfat). Ako ti se dade zafrkavati, može i vapno (onda moraš uzeti cinkov sulfid), ali s natrijevom sodom je sve puno čišće. Konstanta produkta topljivosti (Kpt) pri 25 °C mu je 3×10^-17

-Cinkov karbonat (ZnCO₃) u prirodi se nalazi kao mineral smitsonit. Kao bezvodni dolazi u obliku bijelog praha koji je gotovo netopljiv u vodi. Zagrijavanjem iznad 150°C; prelazi u ZnO i CO2. Dolazi i u hidratiziranom obliku kao bazni karbonat cinka (2 ZnCO₃ x 3 Zn(OH)₂) koji se upotrebljava kao puder u kozmetici. Upotrebljava se i kao bijeli pigment.
Bazični cinkov karbonat se dobiva dodavanjem natrijevog karbonata (ili natrijeva hidrogenkarbonata) u topinu neke cinkove soli, npr. cinkovog klorida. U otopini zaostane natrijev klorid, a taloži se cinkov karbonat. Kako hidroksid također lako nastane, talog bude nečist.

-Cinkov hidroksiklorid (ZnOHCl) nastaje zagrijavanjem vodene otopine cinka (ili neke cinkove soli) u klorovodičnoj kiselini. Koncentrirana otopina ZnCl2 pomiješana sa ZnO također daje cinkov hidroksiklorid zbog kojeg se ova smjesa skrutne pa se onda i upotrebljava za izradu zubarskih plombi.

-Cinkov nitrat se koristi kao jeftin i ne baš dobar oksidans u motorima modelatorskih raketa, jer nije plemenit metal. Cinkov nitrat se može dobiti otapanjem cinka u dušičnoj kiselini ili pak uranjanjem cinkovog oksida u dušičnu kiselinu. Ali daleko je bolje s cinkovim oksidom jer sam cink reducira nitrat pa ti propadne dio kiseline.

Cink: Zn --> Zn²⁺ + 2^e

HNO3: 10 H⁺ + NO₃^- + 8^e --> NH₄⁺ + 3 H₂O

Cinkov nitrat: Zn + HNO₃ --> Zn(NO₃)₂ + NH₄NO₃ + H₂O


4 Zn + 10H⁺ + NO₃^- --> NH₄⁺ + 3 H₂O + 4 Zn²⁺

4 Zn + 10H⁺ + 10 NO₃^- --> NH₄⁺ + 3 H₂O + 4 Zn²⁺ + 9 NO₃^-

4 Zn + 10 HNO₃ --> NH₄NO₃ + 4 Zn(NO₃)₂ + 3 H₂O

Naišao sam na cinkov klorid, valjani rok me nezanima, jer mi je za neke pirotehničke pokuse, u jednom napuštenom skladištu, ima ga oko par tona :)

(http://s17.postimg.org/fxaql7fyz/Cinkov_nitrat_1.jpg) (http://postimg.org/image/fxaql7fyz/)

(http://s11.postimg.org/lhf73w2xb/Cinkov_nitrat_2.jpg) (http://postimg.org/image/lhf73w2xb/)

(http://s8.postimg.org/uzprrr6ld/Cinkov_nitrat_3.jpg) (http://postimg.org/image/uzprrr6ld/)

Rok "trajanja" ionako nema smisla kod ovakvih tvari, pogotovo za ovaj Zn(NO₃)₂ koji je bio u plastičnom spremniku. O ovom u vreći bi se moglo diskutirat, ali vjerojatno bi ga trebalo samo osušit ako je mokar i vjerojatno bi bio ok za pirotehničku upotrebu.

Kad smo već kod toga, kako se ponaša uopće kao oksidans? Nisam nikad radio s njim.

Ma to sve fukncionira uredno kad je u pitanju pirotehnika.
I za aluminij u prahu pišu rok trajanja, ma to su gluposti. Čisto kao razlog da ako se ne potroši, da se kupi novi :)
Uredno gori skroz, ahaha
Odličan oksidans. Nema današnjeg raketnog goriva i eksploziva gdje on ne sudjeluje. Prejeftin za napravit, a dobar oksidans.