Amasci.net

Eto, imam stari ispražnjeni akumulator i zanima me što mogu dobiti iz njega?
Najviše me zanima je li se sav olovno dioksid pretvorio u olovni sulfat jer sam čuo da se može koristiti za pravljenje perklorata?

Olovljev oksid možeš očistiti od sulfata jer je olovljev sulfat topljiv u vodi :thumbup:, trebaš ga samo dobro isprati s destiliranom vodom, drugo je pitanje koliko će ti oksida ostati. Što je akumulator stariji vjerojatno da će biti više sulfata. :thumbdown:

ali imam jedan problem; ne znam šta je olovo a šta olovni dioksid
jer imam neke mrežaste crne eletrode koje se lako lome, a druge su pak sive na kojima je kao neki stvrdnuti prah

pa te koje se lako lome i savijaju bi trebale zapravo biti olovo, dok bi taj stvrdnuti prah bio onda olovni dioksid

ali taj stvrdnuti prah je siv, možda budem stavio slike da vam bude jasnije

Olovov(IV) oksid (olovov dioksid, PbO₂) je težak kristalan prah koji se javlja samo u jednoj modifikaciji sa strukturom rutila (TiO₂).
Tamnosmeđe ili crne boje, praktički netopljiv u vodi. Netopljiv u vodi, i vrlo je slabo topljiv u koncentriranoj dušičnoj i sumpornoj kiselini, i koncentriranim alkalijskim lužinama stvarajući pritom odgovarajuće heksahidroksoplumbate(IV).
Zagrijavanjem na zraku već pri temperaturi 200°C otpušta kisik i prelazi u Pb₂O₃ (olovov(II, IV) oksid; minij /ima raznih formula minija, pa nemojte da vas to zavara/), a kasnije i u PbO. Zbog toga djeluje kao jak oksidans i mnoge tvari se, u dodiru s njim, lako zapale.
Olovni(IV) oksid je jako oksidacijsko sredstvo i u kiselom mediju pa vrlo lako oksidira kromov(III) kation u Cr₂O₇^2-, koncentriranu klorovodičnu kiselinu u klor, a manganov(II) kation u permanganatni anion.

Služi kao analitički reagens, u kiselim otopinama također je snažno oksidacijsko sredstvo pa se upotrebljava kao oksidans u kemijskoj industriji i pirotehnici, kao sredstvo za nagrizanje u tekstilnoj industriji, u proizvodnji elektroda i polimera, pri proizvodnji stakla, izostakla i akrilnih stakala, u industriji gume, itd..
Upotrebljava se uglavnom u proizvodnji olovnih akumulatora, u kojima je pozitivni pol PbO2 (pri pražnjenju akumulatora katoda), dok je negativni pol (pri pražnjenju akumulatora anoda) spužvasto olovo. Elektrolit u olovnom akumulatoru je sumporna kiselina (w = 33% - 38%).

Dobivanje:

Industrijski dobiva grijanjem olovovog monoksida s natrijevim nitratom i natrijevim kloratom.

Laboratorijski, ima raznih načina njegove priprave:

*Budući da je elektroliza debelo najjeftiije što možete raditi, mislim da ostale metode možete ostaviti na miru.

1. Olovov(IV) oksid dobije elektrolizom olovovih(II) spojeva. Možda je pametnije osušiti (nakon ispiranja destiliranom vodom) talog iza elektrolize ili na zraku ili na suncu ili ga pak blago grijati.

2. Također se može olovo istući u lim i rastrgati ga na male listiće, pa ga otopiti u octenoj kiselini, profiltrirati produkt i elektrolizirati otopinu, a taj talog dekantiramo i osušimo.

3. Najlakši način je kuhanje olovovog acetata s klornim vapnom i natrijevom lužinom.

4. Olovov (IV) oksid (PbO₂) je pozitivna elektroda (svako druga ćelija), a ostale su olovov sulfat (PbSO₄).
Uzmite stari akumulator, polove (+ i -) mu spojite metalnom žicom, da se potpuno isprazni. Zatim otvorite one rupe ćelija i kiselinu odlijte da isteće u nekakvu posudu. Razbijte (otpilite) gornji dio plastike, pa odvojite i izvadite ćelije i položite ih negdje na tlo. Malo ih tresite od pod. Olovo znate prepoznat sami, i njega stavite sastrane.

5. Dobiva se djelovanjem dušične kiseline na minij.
Djelovanjem razrijeđene dušične kiseline na olovni(II) tetraoksoplumbat nastaje nepostojan vodikov tetraoksoplumbat (H₄PbO₄), koja se raspada na olovni(IV) oksid i vodu.

Djelovanjem dušične kiseline na elementarno olovo se ne može dobiti čisti olovov(IV) oksid!

6. Žarenjem olovova hidroksida.
Pri zagrijavanju, prvo se otpušta kisik i prelazi u miješani oblik oksida - olovov(II, IV) oksid, dok na temperaturi iznad 550 °C prelazi u olovov(II) oksid (PbO).

7. Žarenje olovova karbonata (PbCO₃) nastane olovov(II) oksid, a daljnjim zagrijavanjem može nastati ili minij ili PbO₂ (Olovov (IV) oksid).

8. Olovov(II) oksid (PbO) se reducira u olovov(IV) oksid (PbO₂).
Elementarno olovo se oksidira u PbO₂, a reducira se uvijek u neki niži oksid.

Olovov(II) oksid (PbO, olovov monoksid, olovna gleđa) ima crvene tetragonske kristale (alfa-modifikacija poznata je kao litargit) koji pri 490°C prelaze u teške žute (ili žutosmeđe) rompske kristale (beta-modifikacija masikot).
Slabo se otapa u vodi, a lako u vrlo koncentriranim lužinama i u kiselinama stvarajući olovne soli, pa se on ponajviše koristi za pripravu drugih olovovih soli. Vrlo je otrovan olovov spoj.
Tehnički je najvažniji spoj olova, a upotrebljava se kao aktivni materijal u olovnim akumulatorima, za pripremu otopine natrijevog plumbata (koji se koristi za uklanjanje sumpora iz benzina), u proizvodnji vrlo kvalitetnoga olovnoga stakla, firnisa, kitova, glazura, emajla i drugih olovnih spojeva. Također služi u proizvodnji keramike, kromovih pigmenata, za dobivanje minija, sikativa i dr..

Dobivanje:

1. Dobiva se oksidacijom olova

2. Žarenjem olovnoga(II) karbonata (PbCO₃)

3. Žarenjem (odstranjivanjem vode iz) olovova(II) hidroksida (Pb(OH)₂) pri temperaturi 100°C prelazi u crveni olovov oksid, a kod niže temperature nastaje žuti olovov oksid.

4. Termalnom razgradnjom olovova(II) nitrata (Pb(NO₃)₂).

Olovov(II) klorid (PbCl₂) u prirodi se pojavljuje kao mineral kotunit. Kristalizira u bijelim svilenasto-sjajnim rompskim iglicama ili prizmama.
Pri povišenoj temperaturi na zraku i uz prisutnost vlage razlaže se uz stvaranje alkalnih klorida i klorovodika.
Otapa se u vrućoj vodi iz koje hlađenjem se ponovo izlučuje talog u obliku bijelih iglica. Topi se i na relativno niskoj temperaturi.

Zbog vrlo dobre električne vodljivosti, njegove taline imaju tehničku primjenu, a upotrebljavaju se i u proizvodnji olovnih pigmenata (olovo-kromata), za sušenje alkohola, itd.

PbCl₂ + 2 HCl --> [PbCl₄]^2- + 2 H⁺

Dobivanje:

Pb²⁺ + 2 Cl^- --> PbCl₂

Dobiva se reagiranjem bilokojeg olovnog oksida s klorovodičnom kiselinom ili otapanjem elementarnog olova u vrućoj klorovodičnoj kiselini.

Postupak:

Olovo u granulama, mase 1,5 g, staviti u čašu od 150 mL, u kojoj se nalazi cca 10 mL otopine dušične kiseline (HNO3, H2O) = (1:1).
Čašu poklopiti satnim staklom i zagrijati do vrenja u digestoru. Olovo se brzo otapa.
Olovo se ne otapa u koncentriranoj HNO3 jer je olovni nitrat u koncentriranoj kiselini netopljiv.
Nakon što se olovo otopilo, dodati malo vode da se otope eventualno nastali bijeli kristali olovnog nitrata, a ohlađenu otopinu profiltrirati kroz naborani filtrirni papir. Otopiti u što manje vode 1 g NaCl i uliti u dobivenu otopinu olovnog(II) nitrata. Istaloženi olovni(II) klorid odijeliti od otopine dekantiranjem. Na talog dodati 50 mL vode i ugrijati do vrenja.
Kada se sav PbCl2 otopi, ostaviti da se polaganim hlađenjem iskristalizira PbCl2. Ohlađenu otopinu profiltrirati kroz Büchnerov lijevak i isprati sa 10 mL destilirane vode prethodno ohlađene u hladnjaku. Kristale izvagati i izračunati iskorištenje.

Olovov(II) sulfid (PbS, galenit) je najmanje topljiv od svih soli olova, a otapa se u dušičnoj kiselini.
Nastaje kao crn talog dodatkom sulfidnih iona (S^2-) topljivim solima olova; taloži u neutralnoj, lužnatoj i kiseloj otopini crni talog PbS:

Pb²⁺ + S2^- --> PbS

Talog se otapa u vrućoj, razrijeđenoj HNO₃ uz izlučivanje sumpora:

3 PbS + 2 HNO₃ + 6 H⁺ --> 3 S + 3 Pb²⁺ + 2 NO + 4 H₂O

Upotrebljava se za dobivanje olova, a čisti PbS se upotrebljava u proizvodnji poluvodiča i fotoelektričnih elemenata te u keramičkoj industriji.

Olovov(II) sulfat (PbSO₄, anglezit) ima romboedarske kristale skoro netopljive u vodi.
Ne otapa se u klorovodičnoj, fluorovodičnoj i sumpornoj kiselini (do koncentracije; masenog udjela od 80%, zbog stvaranja netopljivog PbSO₄). Talog je topljiv u jakoj lužini, vrućoj koncentriranoj otopini amonijeva acetata i u koncentriranoj H₂SO₄. Razrjeđivanjem otopine izlučuje se PbSO₄.

Pb²⁺ + SO₄^2- --> PbSO₄

Pb + 2 H₂SO₄ --> H₂[Pb(SO₄)₂] + H₂

Bazični sulfat (i olovov silikat) se upotrebljava kao punilo i bijeli pigment u pripravi uljenih boja i lakova postojanih na zraku i svjetlu.

Olovov(II) hidroksid (Pb(OH)2) nastaje kao bijel talog kompleksnog sastava Pb₂O(OH)₂ dodatkom lužine otopinama olovnih soli.
Ima amfotermni karakter s jače izraženim alkalnim svojstvima.
Odstranjivanjem vode pri temperaturi 100°C prelazi u crveni olovov oksid, a kod niže temperature nastaje žuti olovov oksid.

Zbog slabo izraženog kiselog karaktera, olovov(II) hidroksid se otapa i u koncentriranim lužinama;
s jakom lužinom (NaOH, KOH) taloži bijeli želatinozni Pb(OH)₂ koji je topljiv u suvišku reagensa, zbog amfoternog karaktera:

Pb²⁺ + 2 OH^- --> Pb(OH)₂

Pb(OH)₂ + OH^- --> Pb(OH)₃^- --> HPbO₂^- + H₂O

Sa slabom lužinom (NH₃) taloži bijeli talog Pb(OH)₂ koji se NE otapa u suvišku reagensa.

U vodi se slabo otapa, a lako se otapa u kiselinama dajući soli:

Pb(OH)₂ + 2H⁺ --> Pb²⁺ + 2 H₂O

Oksidacijom pomoću H₂O₂ ili NaOCl talog Pb(OH)₂ prelazi u smeđi PbO₂.

Pb(OH)₂ + H₂O₂ --> PbO₂ + 2 H₂O

Pb(OH)₂ + NaOCl --> PbO₂ + H₂O + NaCl

Olovov(II) karbonat (PbCO₃, ceruzit) nastaje kao bijeli talog dodatkom amonijevog karbonata otopini olovovog(II) nitrata.
Također se može dobiti otopanjem olova u octu, pa se otopini pomalo dodaje soda dok ne prestane taložiti. Pošto se na ovaj način čeka duže vrijeme jer olovove soli rado povlače ugljikov dioksid iz zraka, ponajbolje je pak olovov acetat dokapavati otopini sode bikarbone dok se ne prestane taložiti. Talog je olovov karbonat.
*Taloženjem pomoću Na₂CO₃ uz grijanje može nastati bazni olovov(II) karbonat, tzv. olovno bjelilo (Pb(OH)₂ x 2 PbCO₃). Boja se odlikuje vrlo lijepim sjajem i velikom moći pokrivanja. Iako je otrovna i potamni s tragovima sumporovodika, olovno bjelilo se smatra najkvalitetnijom bijelom bojom.


*Olovno bjelilo (Pb(OH)₂ x 2 PbCO₃) je jedan od najstarijih sintetskih pigmenata.
To je bijeli pigment (po kemijskom sastavu bazični olovni(II) karbonat), smjesa olovnoga karbonata i hidroksida.
Može se dobiti uvođenjem ugljikova dioksida i kisika u otopine olovnih soli.
Pokriva vrlo dobro, ali nije posve postojano, jer s vremenom na zraku crni.
Trajan je i neosjetljiv na svjetlost, ali je osjetljiv na kiseline i reagira sa sumporovodikom prisutnim u zraku.
Zbog velike pokrivne moći i kao kvalitetni bijeli pigment upotrebljavao se u uljanim bojama za ličenje i u slikarstvu, ali je zbog otrovnosti njegova uporaba (kao i olovov sulfat) danas smanjena i sve češće zamijenjen titanijevim dioksidom.

Olovov(II) acetat trihidrat ((CH₃COO)₂Pb x 3 H₂O, olovni šećer) bijel je kristal slatka okusa. Dobro se otapa u vodi i veoma je otrovan.

Bazični olovov(II) acetat (Pb(C₂H₃O₂)₂ ili Pb(OH)(OCOCH₃)) služi u bojadisarstvu i bojadisarskom tiskanju pamuka, kao sredstvo za nagrizanje, za dobivanje drugih olovnih soli, kao analitički kemijski reagens, za prevlačenje kovina olovom i proizvodnju firnisa.

Ako vam je za neke nebitne pokuse, a volite da traje, može se pripraviti ubacivanjem metalnog olova u obični ocat i ostavite preko noći, ali dobro zatvorite da ne ulazi ugljikov dioksid. A čisti se pripravlja ubacivanjem olovog(II) oksida u octenu kiselinu.

-Olovov(II) jodid (PbI₂) kristalizira u heksagonskim listićima žute boje poput zlata. U vodi i alkoholu praktički je netopljiv. Upotrebljava se u tiskarstvu, fotografiji, pri prevlačenju metalnih predmeta broncom, itd.

-Olovni(II) kromat (PbCrO₄) važan je pigment kromnih boja. Poznat je kao „kromova žuta boja“., a bazični olovni(II) kromat kao „kromova narančasta i crvena boja“.

-Tetraetilolovo (Pb(C₂H₅)₄) se koristi u naftnoj industriji kao antidetonator i kao boja benzinu, al njegova je uporaba smanjena ili napuštena zbog štetnosti i danas postoji tzv. „bezolovni benzin“.

-Olovov trinitrorezorcijanurat (olovo trinitrorezorcinat, olovo stifnat, TNRS) su smeđi eksplozivni kristali, upotrebljavaju se kao inicijalni eksploziv.

-Olovov stearat se dodaje gumi, a služi kao sikativ za lakove i pri preradbi polimernih materijala.

-Olovni(II) arsenat se je prije koristio kao insekticid ali zbog štetnog djelovanja na čovjeka i zemlju, ta uporaba je napuštena i zamijenjena drugim preparativnim insekticidima.

-Olovov(II) nitrit (Pb(NO₂)₂). Kada se pomiješa olovo i kalijev nitrit i žari se na plameniku, dobit je se olovov(II) nitrit, jer Pb i KNO₂ daje Pb(NO)₂:
Pb + KNO₂ -> Pb(NO₂)₂