naprijed »

[Sušenje]

Sušenje (ili dehidracija) je uklanjanje kapljevine (npr. vode ili organskog otapala) iz tvari u kojima se ona nalazi u razmjerno malom udjelu. Pod sušenjem se u prvom redu razumije kao toplinsko uklanjanje vode (redovito prisutne kao vlaga) iz čvrstih tvari, kao vlažnoga materijala, radi dobivanja proizvoda u suhom i čvrstom stanju.

Potrebna se toplina materijalu može dovoditi prenošenjem, vođenjem ili zračenjem, te postavljanjem vlažnoga materijala u visokofrekventno elektromagnetsko polje (mikrovalno i dielektrično sušenje).

Plinovi se suše kondenzacijom ili prevođenjem preko čvrstih tvari ili kroz kapljevine koje vežu vodu (vapno, kalcijev klorid, aluminijev oksid, fosforni pentoksid, sumporna kiselina, silika-gel, molekularna sita).

Kapljevite tvari mogu se sušiti u dodiru s čvrstim tvarima koje vežu vodu ili s njom reagiraju dajući plin (npr. s kalcijevim karbidom).

S čvrstih tvari obično se pospješuje zagrijavanjem, osim kod sušenja sublimacijom, gdje se vlaga u tvari najprije smrzne, a zatim uklanja sublimacijom pod sniženim tlakom.

Prevođenje vlage u paru pri temperaturi nižoj od njezina vrelišta, uz odvođenje pare strujom nekoga plina, naziva se ishlapljivanjem, a isparavanje je sušenje pri atmosferskom ili sniženom tlaku uz prevođenje vlage u paru pri temperaturi koja odgovara njezinu vrelištu.

Čvrsta tvar može se sušiti prirodno – Sunčevom toplinom na zraku, ili uz dovođenje topline konvekcijom, kondukcijom, radijacijom ili dijatermijom.

Prilikom konvekcijskoga sušenja tvar se zagrijava strujom vrućega plina koji odnosi i paru. To je najčešće zrak, a ako se radi o zapaljivim i eksplozivnim tvarima, neki inertni plin, dimni plinovi i sl..
Pri kondukcijskom sušenju toplina se dovodi kroz zagrijanu plohu, dok se pri radijacijskom sušenju tvar zagrijava energijom koju prima elektromagnetskim zračenjem.
Za živežne namirnice sušenje je jedan od načina konzerviranja, a osjetljiv biološki materijal može se sušiti liofilizacijom.


Sušenje uključuje:

-stabilizaciju (zagrijavanje, pri čem ishlapljuje mala količina površinske vlage, a temperatura površine materijala dostiže temperaturu mokroga termometra na higrometru),

-stalnu brzinu sušenja ( vlaga se u materijalu linearno smanjuje, sve dok brzina dovođenja vlage iz unutrašnjosti materijala osigura potpuno mokru vanjsku površinu),

-padajuću brzinu sušenja (traje do postizanja ravnotežnoga sadržaja vlage s okolinom).

Trajanje  sušenja ovisi o uvjetima, temperaturi i vlažnosti predmeta sušenja i okoline, te o prijenosu vlage kroz materijal (ovisnom o gradijentu tlaka, koncentraciji, temperaturnom gradijentu, difuziji i kapilarnom toku).

Sušenje se primjenjuje u laboratorijima i industriji (kemijska, prehrambena /za poljoprivredne proizvode i mesne prerađevine/, papirna, tekstilna, farmaceutska, drvna i dr.).
U prehrambenoj se industriji uklanjanjem vlage iz hrane (do sadržaja od najviše 10%) onemogućuje mikrobiološka aktivnost te odvajanje pojedinih biokemijskih i kemijskih reakcija, čime se produljuje njezina trajnost.
Osušena hrana ima manju masu i obujam pa je za pakiranje potrebno manje ambalaže, lakše se transportira, jednostavna je za uporabu, može se čuvati na sobnoj temperaturi, a hranjive tvari ostaju nepromijenjene. Takva hrana se ponajčešće konzervira na razne načine.


*Sušenje zavisi o kojoj se tvari radi, pa se po tome koristi najbolja metoda sušenja.

Neke tvari koje sadrže jako puno vlage, možete za početak sušiti prvo s običnim kućnim fenom, a kad vode dosta nestane, nastaviti u eksikatoru ili negdje drugdje.
S građevinskim, čije temperature dosežu i oko 600°C, sasvim uredno se može čak otopiti i cink!

Sunce i ljetne žege su najbolji način sušenja, samo je jako bitno koju podlogu za što koristite i koje je boje.
Kod mene u većini slučajeva to bude crna vreća za smeće. Plastična je (čini mi se PET ambalaža) pa ne upija apsolutno ništa, al zato može poslužiti samo za sušenje krutih tvari i ponajbolje koje su bijele boje. Crna boja upija svjetlost i požuruje sušenje.
Također kod ovakve vrste sušenja potrebno je pokriti nekakvom mrežom metalnom, koja se može kupiti kao zaštita od raznih insekata, koja se stavlja preko kućnih prozora, da uslijed sušenja ne bi se skupljale razne mušice, komarci i druge štetočine na to što sušite.

Zimi, kad sunca slabo da ima, a jako velika je vlaga u zraku, čak i veća od 70%, kod mene to bude solucija termo peći & drugi link. Ali treba paziti sa sušenjem, pošto je to pak u stanu/kući, da se ne stavlja izravno na njeno kućište, jer bi pak oštetili pituru ako je to što sušite kiselinskog sastava ili pak korozivno, tako da je uvijek potrebno staviti na nekakvu drvenu ploču/dasku, pladanj (u izradi dekstrina tako je nazvan, mada se kod mene to ovdje zove tepsija ili tacna – vizualno - plosnata posuda) ili što li već.

Također zimi je idealno sušiti i infracrvenim svjetlom, kao što je pokazano u ovoj temi.

U bilo kojem dobu se također može sušiti i u eksikatoru, al takvih ima raznih metoda i različitih sikativa koji vežu vodu prilikom sušenja.

U dosadašnjoj praksi, najbrži način mi je sušenje gdje se toplina izaziva bilo čim od dole (primjerice termo peć – u toplom okruženju uz minimalnu vlagu).

Jeste li ikad što sušili u mikrovalnoj pećnici?

Evo jedan od mojih sistema sušenja na Suncu.
Ovdje se radi o jednoj tvari koja se relativno brzo suši, a tada nije ni puhalo, pa nije bilo potrebno stavljanje mreže poviše nje zbog eventualnog lišća i drugih nečistoća.
Svakako potrebno je da bude i malo nakoso nagnuta zavisno o položaju Sunca, da što ravnije zrake padaju na to što se suši, a voda ukoliko je ima, da se skuplja na najnižu točku ili da se cijedi izvan.
Također Sunce mijenja položaje tijekom dana, a je potrebno sve pomjeriti na razne pozicije eventualno 1 ili 2 puta u danu.
Srećom, pronašao sam idealne keramičke crne tanjuriće pa sušim na njima i crnoj dasci. Dobro je u sred smjese napraviti jedan mali krug da se nadzire crna boja (kao što se može vidjeti u onom zadnjem, najdonjem – petom po redu od gore) da se još dodatno požuruje sušenje i unutar i van.

Ovo vrijeme kroz 10., 11. i 12. mjesec ove godine mi se je činilo idealno za izradu raznih pokusa, koja su mi zahtijevala sušenje na Suncu i u blizini termo peći. Pravio sam velike količine željezova(III) oksida, dekstrina i ostaloga. U početku sam grijao na tavi. Zatim sam sušio sa građevinskim fenom, a onda s običnim kućanskim. Zatim kada je isparilo mnogo vode, prešao sam na sporija sušenja, gdje je potrebno ostaviti neko vrijeme (to je samo za one kojima se ne žuri :) - strpljen - spašen :) ). Tijekom noći sušio sam u blizini termo peći, kraj nje, pa ispod nje, na njoj, tokom dana malo vanka na Suncu pokriveno mrežom da ne upada šporkica dovedena vjetrom, zatim malo u kući na prozoru, gdje mi zrake Sunca padaju direktno na ono što sam sušio; pa sam pomicao kako se je i Sunce pomicalo. Pred noć opet termo peć.

Je li itko pokušao sušiti amonijev nitrat u pećnici? Ja sam pokušao, i njega i dekstrin, amonijev nitrat mi je previše zadimilo, a dekstrin mi je zagorio, pa sam odustao od takve solucije sušenja.

Je li itko od vas pokušao sušiti mikrovalnom pećnicom?
Kupio sam novu mikrovalnu pećnicu, a iz stare sam izvadio ćip, tako da ima samo infracrveno sušenje.