Naletio sam nedavno na netu na nešto informacija u vezi korištenja određenih kemikalija u identifikaciji različitih rodova i vrsta gljiva. Na kraju sam uspio iskopati dodatnu literaturu s tog područja, pa ću ovdje opisati neke od najčešće korištenih tvari i reagensa:
Melzerov reagens - Dobije se tako da se izmiješa 0.5 grama joda, 1.5 grama kalijevog jodida i 20 mL destilirane vode, kojima se tek pred samu upotrebu dodaje 20 mL kloralhidrata.
Kalijeva lužina - Jedan od najčešće korištenih reagensa, za makroreakcije se koristi u koncentracijama od 20% do 40%. Za mikroreakcije, najčešći maseni udjeli kalijevog hidroksida u otopini su 2%, 3% i 5%.
Amonijak - Koristi se i kao plin, i kao otopina (NH
4OH), daje karakteristične reakcije kod mnogih vrsta gljiva.
Željezov sulfat - Obično se 1 gram kristala FeSO
4 otopi u 10 mL destilirane vode.
Sulfovanilin - Reagens koji se dobiva tako da se 3 grama vanilina pomiješa sa 8 mL sumporne kiseline te se ulije u 3 mL destilirane vode.
Fenolanilin - Dobije se tako da se u 10 grama 2%-tnog fenola doda 1 kapljica anilinskog ulja i 1 kapljica koncentrirane sumporne kiseline.
Tl-4 (po Henry-u) - Dobije se tako da se 2 grama talijevog oksida pomiješa sa 80 kapljica koncentrirane klorovodične kiseline i 80 kapljica dušične kiseline.
Karminoctena kiselina (KES) - Zasićena otopina karmina u 50%-tnoj octenoj kiselini.
Briljantkrezilovo plavilo (po Clemençonu) - Dobije se tako da se 0.2-0.5 grama krezil plavila Ciba, 0.5 ml invadina IFC, 17 ml čistog glicerina i 27 mL 96%-tnog etanola pomiješa sa 55.5 mL destilirane vode. Filtrira se nakon 24 sata, te je tada reagens spreman za korištenje.
Kongocrvenilo - Koristi se otopljeno u vodi i/ili amonijaku.
Pamučno plavilo - Obično se 30 grama navedene tvari pomiješa sa 30 grama mliječne kiseline. Filtrira se nakon 24 sata, te je tada reagens spreman za korištenje.
Schaefferov reagens - Koristi se u obliku dvaju različitih otopina: 1) anilina i 2) dušične kiseline. Koristi se tako da se po kožici gljive prvo povuče crta otopinom anilina, te druga (pod kutem) dušičnom kiselinom. Ako je reakcija pozitivna, pokazat će se na mjestu gdje se te dvije crte križaju.
Giemsa (po Kühner-u) - Nešto složeniji postupak u kojem se koriste otopine alkohola i solne kiseline različitih koncentracija, te Giemsa otopina, čiji su sastojci metilensko modrilo, eozin i azur B.
Gvajak tinktura - Jedan dio gvajak smole otopi se u pet dijelova 60-70%-tnog etanola.
Formaldehid - Obično se koriste otopine od 30% do 37%, za makroreakcije.
Fenol - Koriste se otopine sa masenim udjelom fenola od 2% do 3%.
Alfa-naftol - Dobije se tako da se pomiješa 0.1 gram navedene tvari sa 2 mL etanola.
Ja sam prvenstveno natipkao sastav i način dobivanja najčešće korištenih reagensa. Ako nekog posebno zanima način na koji se otopine koriste i za koje rodove i/ili vrste gljiva su korisni, nek mi javi pa ću skenirati sav tekst, pošto ima toga par strana. Meni je bilo zanimljivo pročitati koje se sve tvari koriste, za neke nisam čuo prije, a neke su me i iznenadile. Sve u svemu, nadam se da će i drugima biti zanimljivo za pročitati, a možda kome i pomogne u nabavi neke tvari.
Mikologija