Proizvodnja natrijevog hidroksida:
Nekad se natrijev hidroksid industrijski dobivao (a možda i laboratorijski), da se (uz klor) elektrizirala elektrolizom zasićena otopina natrijevog klorida.
Tehnički način dobivanja natrijeva hidroksida elektrolizom vodene otopine natrijevog klorida opisan je kod tvorničkog dobivanja klora.
Elektroliza je malo problematična jer se klor malo otapa u lužini, pa daljnjom elektrolizom nastane malo klorata.
Danas se u zaostalim zemljama i dalje velike količine natrijeva hidroksida dobivaju kaustifikacijom sode (reakcija natrijevog karbonata (Na2CO3) s kalcijevim hidroksidom - gašenim vapnom), premda se ovaj postupak u svijetu sve više napušta:
2 Na+ + CO2/3- + Ca2+ + 2OH- --> 2 Na+ + 2OH- + CaCO3(s)
Postupak se izvodi tako da se u vruću zasićenu otopinu koja sadrži otprilike 20% natrijeva karbonata, uz miješanje dodaje lagano višak vapnenog mlijeka, isto vruće.
Na dnu bi se taložio kalcijev karbonat, a u otopini natrijev hidroksid. Nakon uklanjanja taloga slabo rastvorivog kalcijeva karbonata filtracijom, otopina natrijeva hidroksida se koncentrira uparavanjem. Zatim se zagrijavanjem u kotlovima od nikla na 500°C prevede u bezvodni dobro rastvorivi NaOH.
Nezgodno je tek to što je produkt obično onečišćen kalcijem i karbonatima.
Natrijeva lužina se laboratorijski dobiva reakcijom natrija, natrijeva oksida i peroksida s vodom.
Godišnja svjetska proizvodnja iznosi oko 30 milijuna tona.
Bilo bi dobro kad bi se post od Lavoslava Ruzicke prebacio u ovu temu, a zatim moj obrišite slobodno.