naprijed »

[treslovine]

Tanini ili treslovine su prirodni organski spojevi (tvari biljnog podrijetla), uglavnom esteri aromatskih hidroksikarboksilnih kiselina (polifenoli) s viševalentnim alkoholima ili šećerima. Nalaze se u dijelovima mnogih biljaka, posebno u šiškama, od kojih se najčešće dobivaju. Također se nalaze u stablima i listovima određenih biljaka, a sadrže ih i zeleni plodovi koji zbog toga imaju gorak okus. Crnomu čaju daju gorak okus, utječu na kvalitetu crnih vina. Reagiraju s bjelančevinama, želatinu čine netopljivom te su se prije često rabili u industriji za štavljenje kože, stežu tkivo, pa služe kao adstringens, a rabe se i kao tekstilna bojila. Također ima primjenu u medicini i prehrambenoj industriji. Ljekovitost tanina i njihova uporaba je višestruka. Tanin u hrani je aditiv pod nazivom E181.


Iz nekih se vrsta Akacija izlučuje eterično ulje. Kora i plodovi većine vrsta sadrže tanin. Najcjenjenije australsko drvo daje Acacia melanoxylon.

Iz vrste Acacia sengal dobiva se ljepilo gummi arabicum „guma arabika“, zvano Arapska guma, poznata kao ljepilo koje se liže na poštanskim markama ili poštanskim kovertama; a neke druge vrste daju ostale gume.

Često koristite prašak za pecivo? Naravno, na popisu je u gotovo svakom receptu za kolače. Prilikom stavljanja te vrećice, uvijek se zapitate je li to zdravo. Svjesni ste da je to neka kemija, al ne znate točno...

Djelovanje praška za pecivo temelji se na otpuštanju plinovitog ugljikova dioksida što tijesto čini rastresitijim, šupljikavijim, mekšim. Ako uzmete vrećicu i pročitate sastojke vidjet ćete: E500, E450, kukuruzni škrob i slično. Aditiv E500 je obična soda i bezopasna je. Problem je što soda ima lužnati ph, pa djeluje samo u kiselim sredinama. Zato kad radite kolače sa jogurtom, sirom, vrhnjem, limunom, octom ili nekom drugom kiselom namirnicom, u tom slučaju soda bikarbona je sasvim dovoljna da se tijesto podigne i bude mekano. Prašak za pecivo je proizveden tako da uvijek djeluje, bilo kisela sredina ili ne. Takvo svojstvo povezano je sa drugim njegovim aditivom E450, koji je malo problematičan.
Aditiv E450 sadrži fosfate koji služe za reguliranje kiselosti, tretiranje brašna, podmazivanje, oblikovanje, stabilizatori i sekvestreni. Ti fosfati upotrebljavaju se u pekarskim proizvodima, keksima, topljenom siru i pripravcima od topljenog sira, napitcima, proizvodima od mesa, krumpira (npr, pommes frites, čips), ribe i rakova, u koncentratima za juhe i umake, prašku za pecivo, slatkišima, bezalkoholnim osvježavajućim pićima. Fosfati u velikim koncentracijama mogu ometati resorpciju kalcija, magnezija i željeza u organizmu, pa unos velikih količina može dovesti do smanjenja koštane mase, osteoporoze i do taloženja kalcija u organizmu. Fosfor se dovodi u vezu s hiperkinetičkim sindromom, no znanost o tome još nema konačno i jasno stajalište. Česta upotreba nije preporučljiva. Neki prašci za pecivo sadrže i aluminijske spojeve štetne po zdravlje. Ukratko, komercijalni prašak za pecivo je bolje izbjegavati.

Savjet:
Umjesto industrijskog praška za pecivo radije koristite bezazlenija sredstva za rahljenje u vidu obične soda bikarbone (natrijev bikarbonat, natrijev hidrogenkarbonat, NaHCO3). U tom slučaju ne zaboravite napraviti kiselu sredinu. To znači ako u receptu ide mlijeko, vi stavite istu količinu jogurta. Ako nema mliječnih sastojaka, zakiselite kolač sa malo soka od limuna ili malo octa. To neće pokvariti ukus kolača (čak će ga i popraviti). Na taj način ste sigurni da unosite zdrave namirnice. Fosfate ionako previše konzumiramo u drugom industrijskim namirnicama.

Recept - domaći prašak za pecivo:
-soda bikarbona,
-vinski kamen,
-prah streličastog korijena.

Pomiješate pola jednaku količinu sode bikarbone, vinskog kamena (soli vinske kiselina) i streličastog korijena. Ovog zadnjeg ima za kupiti u dućanima s makrobiotičkim namirnicama. Ovu smjesu čuvajte u hermetički zatvorenoj posudi. Ukoliko želite smanjiti unos natrija, onda umjesto natrijevog bikarbonata (sode bikarbone) upotrijebite kalijev bikarbonat, kojeg možete kupiti u ljekarnama. Radi se tome da se u reakciji sode bikarbone s kiselim vinskim tartarom oslobađa plin (ugljični dioksid (CO2) ) pa tijesto brzo postaje rahlo, pjenasto. Prašak strelastog korijena upija vlagu pa koči preuranjenu kemijsku reakciju.
Ovaj prašak za pecivo u receptima zamjenjuje jednaku količinu komercijalnog.

[Saharoza:]

Pretjerana konzumacija šećera naočigled dovodi do propadanja zubiju i pretilosti, ali negativni utjecaj rafiniranih šećera ne prestaje na tome.
Od djelovanja na raspoloženje i ponašanje, posebice u djece, preko opterećenja hormonalnog sustava tijela (inzulin), pa do iscrpljivanja zaliha mineralnih tvari iz organizma, bijeli šećer i njegove zamjene lažna su utjeha i organizam od njih nema nikakve koristi. Naime, već ih samo ime "odaje".

Bijeli stolni šećer, kemijskog naziva saharoza, samo je jedno u nizu sladila koje nema nikakvu nutritivnu vrijednost, a pridonosi dnevnom kalorijskom unosu. Po toj logici, već ih dugo vremena prati slikovit naziv sladila "praznih kalorija". Bijeli šećer ne samo da ne sadrži iskoristive nutrijente u vidu vitamina ili mineralnih tvari, već ih svojim metabolizmom iscrpljuje iz tijela (cink, krom, bakar i neke druge).
Glukoza, fruktoza, laktoza, dekstroza i druge "oze" također imaju malu ili nikakvu hranjivu vrijednost. Njihovo cjelokupno bogatstvo nalazi se zapravo u 4 kalorije po gramu koje donose tijelu. Kako je čovjek sklon slatkom okusu, proizvođači hrane dodaju ga u gotovo sve proizvode.
Čak i tamo gdje bismo ih najmanje očekivali: u konzerviranim mesnim jelima, salatnim umacima, kruhu, pecivima i ketchup-u.

Šećer i sva njegova imena:
Uzmimo za primjer jedan "zdravi" proizvod - žitnu pločicu. Ako obratite pažnju na sastojke koji bi trebali biti navedeni redoslijedom opadajuće težine zastupljenosti u proizvodu, u većini slučajeva uočit ćete sljedeće : Šećer (šećer), zobene pahuljice, dektroza (šećer), pšenične pahuljice, riža, sušeno voće, fruktoza (šećer), kukuruzni sirup (šećer), djelomično hidrogenizirano biljno ulje, obrano mlijeko, bademi, slad (još jedan šećer), sorbitol (umjetno sladilo), te (umjetne) arome i boje po izboru.
Nije prevelika mudrost zaključiti da nam se u šarenom papiriću ustvari nudi čitava "lepeza" procesiranih šećera i masti. Proizvođači smiju deklarirati različite vrste šećera odvojeno, što nije transparentna politika s obzirom da najveći dio potrošača u najboljem slučaju zna svega jedan do dva naziva za sladila.
Zbog toga se u prehrambeni proizvod miješaju manje količine različitih vrsta sladila tako da niti jedno nije dominantno u konačnom sastavu. Ipak, kada bi se sva zbrojila, uvjerili bismo se kako najveći dio poslastice čine upravo šećeri - skriveni šećeri. Sljedeći rječnik će vam zasigurno pomoći u razbijanju kodova s deklaracije na proizvodu.
Saharoza: Običan, stolni šećer koji se rabi u kućanstvu; može biti različitih stupnjeva rafinacije, od bijelog, preko smeđeg pa do melase. Sastoji se od 50 posto glukoze i isto toliko fruktoze.
Ukupni invertni šećeri: Mješavina glukoze i fruktoze.
Laktoza: Mliječni šećer iz kojeg se i dobiva.
Fruktoza: U prirodnom stanju se nalazi u voću i medu, a komercijalno se proizvodi iz kukuruznog sirupa.
Kukuruzni sirup: Dobiva se iz kukuruznog škroba djelovanjem određenih enzima. Visoko fruktozni kukuruzni sirup sadrži 55 posto fruktoze i 42 posto glukoze.
Glukoza (dekstroza): Poznata i kao krvni šećer; svi unešeni šećeri se procesima probave u organizmu pretvaraju upravo u glukozu.
Maltoza: Ugljikohidrat (šećer) koji se dobiva iz škroba.
Sorbitol, manitol, maltitol, ksilitol: Kemijski, to su alkoholni šećeri koji se prirodno nalaze u voću, no komercijalno se dobivaju najčešće iz dekstroze. Umjetna sladila čitava su paleta različitih tvari kojima je zajedničko uglavnom samo to da su puno slađi od saharoze. Njihove karakteristike i sigurnost konzumiranja mogu biti posebna tema.

U najvećem broju slatkiša nalaze se:
Saharin: Umjetno sladilo bez kalorijske vrijednosti; ne preporuča se trudnicama i maloj djeci ; nekoliko stotina puta slađi od saharoze.
Aspartam: Do nedavno smatran sigurnim u umjerenim količinama, no u novije vrijeme mnoge su teme rasprava o njegovoj štetnosti; metabolizira se u po neke opasanu tvar fenil-alanin.

Naravno da ćemo poslušati stručnjake koji poznaju principe holističkog pristupa čovjekovom zdravlju kada kažu da trebamo hraniti i svoj duh, a ne samo tijelo. Slatki okus prvi je na koji nailazimo u životu. Slatko daje okus zadovoljstva. Bio bi grijeh ne počiniti slatki grijeh i na kraju obroka pojesti kuglicu nečega što stavlja točku na i simfoniji okusa. No, stvarnost daleko premašuje količinu šećera iz komadića zdravog slatkiša koji bi se eventualno konzumirao nakon ručka.
Prosječan Amerikanac godišnje konzumira oko 80 kg šećera! Što je previše, previše je - mora se priznati kako bi kampanja službenih vladinih tijela po pitanju prehrane i zdravlja trebala biti daleko agresivnija. USDA ne preporuča više od 10 žličica dodanog šećera dnevno, što se u jednu ruku može činiti ipak previše.
No ako obratite pažnju na tablicu sadržaja dodanog šećera u raznim prehrambenim proizvodima, stvari će postati mnogo jasnije. Organizam takvu agresiju ne oprašta, stoga na deklaraciji proizvoda posebno pripazite na količinu šećera i sva njegova imena pod kojima ga proizvođači vole skrivati, objašnjavaju Željka Lukešić i Jasna Duspara.


*Izvor:
- http://www.fitness.com.hr/prehrana/nutricionizam/Secer.aspx

[Olovka]

Olovka-olovo-grafit od tud i potječe još od davnina naziv za olovku. Stari ljudi su vam uvijek mogli reći za novinski papir nemoj rukama dirati novine pa kasnije ići jest, već obavezno oprati ruke. Također je tako i nakon što dođete iz škole, potrebno oprati ruke zbog diranja rukama po papiru po kojem pišete a i zbog općenite dobre higijenske navike, jer boravite većinu dana u prostorijama gdje puno ljudi prođe.

*Zasigurno ste gledali misteriozni film Ime ruže, gdje se istražuje kako ljudi iz knjižnice umiru, i to samo oni koji čitaju jednu knjigu, a umiru od arsena čini mi se da je to bio arsen) s kojim je bila ta knjiga pisana. Pomalo i lijepa usporedba gore s olovom i olovkom, zar ne?:)


Olovka, čije ime potječe od olova, zapravo je načinjena od grafita. Naime, taj se materijal nekoć nazivao crno olovo, pa je olovka po njemu dobila ime. Grafit je jedan od prirodnih oblika elemenata ugljika, a nastao je, poput ugljena, djelovanjem velikog tlaka, na stabla koja su u davnoj prošlosti dospjela u tlo. Ugljen nastaje samo djelovanjem tlaka, dok kombinacija tlaka i visoke temperaturereklistarizira amorfni ugljik u ljuskave kristale grafita. Slojevi kristala međusobno su slabo povezani, pa je grafit zato vrlo mek. Najčešći oblik u kojem grafit prirodno nalazimo je amorfni ili škriljčani tip koji je kristaliziran ali se mrvi, pa nije pogodan za izravnu uporabu kao crtaće sredstvo.
Kruti grafit otkriven je u engleskom gradiću Borrowdaleu, u Cumbriji, oko 1500. godine i na tom se mjesto vadio iduća tri stoljeća.

Poliacetilen (polietin, [C₂H₂]_n) je organski polimer koji ima visoku električnu vodljivost. Otkriće tog spoja je dovelo do intenzivnog interesa u korištenju organskih spojeva u mikroelektronici (organska elektronika). Otkriće visoke vodljivosti polyacetylena, od strane Hideki Shirakawa, Alan J. Heeger, i Alan G MacDiarmida, prepoznala je Nobelova nagrada za kemiju u 2000.g..
Polimer se sastoji od dugog lanca ugljikovih atoma s naizmjeničnim jednom i dvokovalentnom vezom između njih, svaki s jedne strane ima atom vodika.

Ima ga u peršinu, mrkvi i celeru. Reducira rizik pojave tumora induciranih duhanskim dimom i utječe na produkciju prostaglandina.

Naziv „kloriranje“ se rabi i za dezinfekciju vode klorom, što spada pod postupak halogeniranja, jer je klor halogeni element.

Evo nekoliko zanimljivosti što stručnjaci kažu o kloru:

"Klor je najveći ubojica modernog vremena. Nevidljivi, tihi ubojica svakodnevno ulazi u vaše tijelo! Dva desetljeća nakon što je započelo kloriranje vode 1904.g. počela je epidemija srčanih problema, raka i senilnosti." - Dr. J.M.Price, M.D.
"Dugi, vrući tuš može biti opasan. Otrovne kemikalije udišu se u visokoj koncentraciji." - Dr. J. Andelman, Ph.D.
"Pretpostavlja se da je tuširanje osnovni uzrok povišene razine štetnog kloroforma u blizini svake kuće i to zbog prisutnosti klora u vodi." - Dr. Lance Wallace, EPA (Državna agencija za zaštitu okoliša)
"Znanstvene studije su povezale klor i nusproizvode klora sa rakom mokraćnog mjehura, jetre, trbuha, i debelog crijeva isto kao i s bolestima srca, aterosklerozom, anemijom, visokim krvnim tlakom, i alergijskim reakcijama." - Dr. Riddle, Ph.D.
"Svako jutro nanosimo štetu tijelu, a da toga nismo ni svjesni. Sredinom 70-ih počelo je intenzivno promatranje i utvrđivanje rasprostranjenosti otrovnih onečišćenja u vodovodima, a epidemiološke studije su počele sugerirati vezu između gutanja otrovnih kemikalija iz vode i povišenog rizika od raka. Po završetku studije, razne dodatne studije potkrijepile su statističku vezu između konzumiranja otrova iz vode i povišenog rizika od raka." The Nader Report – Troubled Waters on Tap Center for Study of Responsive Law

Znam da se nikad ne biste tuširali u nečemu što znate da je štetno za vas. I tu je problem. Većina ljudi nije svjesna da je tuširanje opasno. Kancerogeno! Najveći krivac je klor – kemikalija koju ljudi spremno prihvaćaju kao sigurnu. Dovoljno sigurna da dopuštaju svojoj djeci plivanje u bazenu ispunjenom klorom. I dovoljno sigurna da dopuštaju djeci piti kloriranu vodu. Prava istina je - KLOR UOPĆE NIJE SIGURAN! Taj snažni otrov učinkovito ubija bakterije i gljivice u vodovodu, no isto tako, opasan je otrov za vaše tijelo. Ljudi ne prepoznaju klor kao opasnost, jer je često bez okusa i mirisa – posebno u vodi kod kuće. I većina ljudi za sada nije bolesna.
No, nedavna studija i istraživanje dokazali su, da su ljudi bili i jesu bolesni ili umiru od posljedica smrtonosnog uzročnika raka – klora i njegovih nusproizvoda.
Klor može biti potreban pri obradi vode da se uklone bakterije, no nije potreban u vašem domu, stoga bi trebao biti uklonjen kako bi zaštitili svoje zdravlje.
Nije dobro piti kloriranu vodu svaki dan, no znanstvenici su pronašli da ima još nešto i gore… tuširanje u takvoj vodi!

ISTRAŽIVANJA POTVRĐUJU… TIJELO UPIJA VIŠE OTROVA KLORA ZA VRIJEME 10-MINUTNOG TUŠIRANJA NEGO KAD SE POPIJE 8 ČAŠA ISTE VODE!

Neugodno je o tome uopće razmišljati … ali to je istina. Kliničke su studije pokazale da je tuširanje ili kupanje u kloriranoj vodi mnogo gore nego kad se ista voda popije!
Zbog čega je to tako?
To je zbog toga što se tuširanjem u vrućoj vodi pore otvaraju i šire. Kroz širom otvorene pore voda slobodno prolazi tijelom i truje ga iznutra. Tuširanjem ili kupanjem u kadi vaše tijelo postaje ogromna spužva koja upija klor (uzročnik raka) direktno u krvotok.
I ne samo da koža upija klor, već vaši ukućani i vi udišete te otrovne supstance. Udisanje tih otrovnih isparavanja kroz nos i usta također uzrokuje njihov ulaz u krvotok, pri tom trujući krv. Baš kao i svako drugo otrovno isparavanje i klor je opasan s dugotrajnim štetnim učinkom na tijelo i zdravlje.
Prema nedavnom istraživanju tuširanje u kloriranoj vodi je jedan od najvećih zdravstvenih rizika svakog doma!
Ako patite od osipa, sinusnih infekcija, iritacije i suznih očiju, problema s plućima, suhom, lomljivom kosom, tjemenom koje svrbi ili se ljušti, astmom, alergijama ili od problema sa grlom… razlog može biti klor u vodi za tuširanje.
Nažalost, to su samo manje važni učinci. Dugoročni učinci su mnogo smrtonosniji!
Svakodnevno, vaša porodica i vi upijate tuširanjem ili kupanjem ova tri štetna, toksična nusproizvoda klora (nastala međusobnim djelovanjem klora sa organskim sadržajem već prisutnim u vodi npr. humus, organski materijal nastao iz biljnih naslaga i sl.)

Sada je još čvršće no ikada dokazana veza klora, njegovih nusproizvoda i raka!
Gradovi, gotovo stotinu godina, dodaju klor da "pročisti" vodu.
Siguran sam da je i vaša voda također klorirana. A kad je vodovod jako prljav, dodaje se i više klora za obradu. Čak i kad se čini da je voda čista … dobrog mirisa… dobrog okusa…. još uvijek ste u opasnosti.
Brojne studije, mnogi uvaženi doktori i istraživači došli su do istih zaključaka – klorirana voda uzrokuje rak. Posebno kad se upija kroz kožu.
Što medicinski stručnjaci kažu o riziku pri tuširanju vrućom vodom…
"Korištenje dugog, vrućeg tuša je riskantno za zdravlje. Tuširanje i rjeđe korišteno kupanje dovode do veće izloženosti otrovnim kemikalijama koje se nalaze u vodi nego kad se pije ta ista voda. Pri tuširanju iz vode isparavaju kemikalije koje udišete, a nastali oblak otrovne pare širi se kućom, te može biti udisan i od drugih. Ukućani mogu primiti 6-100 puta više tih kemikalija udisanjem zraka u blizini tuša i kade, nego što bi to bilo da popiju tu istu vodu." Ian Anderson - New Scientist
"Upijanje nečistoća kroz kožu bilo je podcijenjeno, zanemareno. Udisanje nije jedini ili čak primarni način izlaganja opasnosti od klora iz vode." Dr. Halina Brown
"Uzrok ateroskleroze, srčanih udara i ubrzanog pulsa nije ništa drugo do svugdje prisutan klor u vodi." Dr. J.M. Price, M.D.
"Plin klor, vrijedan prezira, bio je korišten za vrijeme I. svjetskog rata. Kad je rat završio, korištenje klora orijentirano je na trovanje bakterija u vodi za piće. Svi vodovodi diljem zemlje bili su klorirani. Kombinacija klora (kad je u vodi za piće) i životinjske masti (u hrani) rezultira aterosklerozom, srčanim udarima ili smrću." Dr. N. W. Walker, D.S.
"Rizik od raka kod ljudi koji piju kloriranu vodu je 93% veći nego kod onih čija voda ne sadrži klor." U.S. Council of Environmental Quality
"Piti vodu iz slavine koja je klorirana je riskantno, ako ne i pogubno za vaše zdravlje." Dr. Martin Fox
"Pronađeni su poznati kancerogenici u vodi za piće kao direktna posljedica kloriranja vode. Davno je utemeljena zdravstvena praksa dezinficiranja vode za piće." Francis T. Mayo, upravitelj Municipal Environmental Research Laboratory
"Dugi, vrući tuš može biti opasan. U visokoj koncentraciji udišu se otrovne kemikalije." Dr. J. Andelman Ph.D.
"Nacionalna akademija nauka procjenjuje da u USA 200-1000 ljudi umire svake godine od raka uzrokovanog gutanjem onečišćenja iz vode. Veću opasnost po zdravlje čine zračna onečišćenja koja se mogu inhalirati. Razlog visoke emisije u zraku je što kapljice vode raspršene kroz glavu tuša imaju veći odnos površine/količinu negoli tekuća voda u kadi." Science News
Znao sam da treba blokirati klor i njegove nusproizvode, ali kako? Na tržištu postoje brojni filtri koji deklarativno otklanjaju nečistoće iz vode.

Kloroform - je bio upotrebljavan kao anestetik sve dok nije zabranjen od FDA (Savezna uprava za lijekove) 1976.g. kad je otkriveno da uzrokuje rak. Kloroform u vodi uzrokuje prekomjerno formiranje slobodnih radikala ili drugim riječima, uzrokuje brže starenje. Također uzrokuje mutaciju normalnih ćelija, oksidaciju dobrog kolesterola, a testiranjem je pokazano da uzrokuje čak i rak!

DCA (Dichloro Acedic Acid) mijenja dobri kolesterol, a laboratorijskim je testiranjima dokazano da uzrokuje rak jetre.

MX - poznat je uzročnik genetske mutacije koje mogu dovesti do rasta raka. Pronađen je u vodi s klorom, koja je uzeta na testiranje.


Izvor: http://www.impexs.hr/tusiranje.php .

Vinil acetat se dobiva katalitičkom adicijom octene kiseline na acetilen u tekućoj ili plinskoj fazi, reakcijom etilenklorida i natrijeva acetata ili iz acetaldehida i anhidrida octene kiseline.
Vri na 72°C i lako se polimerizira uz peroksidne katalizatore, uz nastajanje žilave, termoplastične smole topljive u aromatskim ugljikovodicima, naziva polivinilacetat.

Polivinilacetat je najširu primjenu našao kao ljepilo (pokrivači za podove, materijali za tapetiranje, potplati/đonovi/ za cipele se lijepe s njim). U mojoj opciji, bijelo ljepilo za drvo je izrađeno na bazi vodene disperzije polivinilacetata, a u prodaji dolazi pod nazivom „drvofix“ ili „drvospoj“.

[Benzoilklorid]

Benzoilklorid je tekućina karakteristična mirisa i jakog lakrimatornog djelovanja. Ako benoilklorid mućkamo s natrijevim peroksidom u vodi ili s lužnatom otopinom vodikova perokdida, nastaje benzoilperoksid. Priređuje se kloriranjem benzaldehida. Upotrebljava se kao sredstvo za benzoiliranje.

[Epoksidne smole]

Epoksidne smole (engl. epoxy resins) su sintetičke smole koje se pripravljaju kopolimerizacijom epoksidnih spojeva s fenolima. Sadržavaju veze -O- i epoksidne skupine. Većinom su to viskozne kapljevine koje otvrdnjuju umreživanjem ako im se dodaju poliamini, ili poticanjem daljnje polimerizacije uporabom katalizatora.
Kemijski su vrlo inertne, pa se primjenjuju u kemijskoj industriji kao ljepila, te za izradbu električne opreme.

Epoksidnu smolu možete pak kupiti u svim malo većim bojama i lakovima. S njom sam pak premazao cijeli svoj laboratorijski stol i sad ga je lakše održavati:)

[Atomski sat]

Atomski sat (često nazvan i „cezijev sat“) je uređaj za mjerenje vremenskih intervala mjerenjem frekvencije onoga elektromagnetskoga zračenja koje emitiraju ili apsorbiraju atomi ili molekule.

To je elektronički sat upravljan na načelu magnetske rezonancije. Njime se ostvaruje osnovna SI-jedinica vremena – sekunda, definirana prijelazima između dviju hiperfinih razina osnovnoga stanja atoma cezija.
Polazište je spremište cezija (obično 133Ce) na temperaturi ~100°C, iz kojega se izdvaja snop cezijevih atoma. Upotrebljavaju se atomi cezija i vodika ili molekule amonijaka. Preciznost atomskih satova danas je takva da se više od jedne sekunde ne odstupaju od točnog vremena u milijun godina. Atomski sat na osnovi snopa cezijevih atoma trenutno je najpreciznija norma vremena i frekvencije. Cezijevi atomi u snopu izlaze iz peći brzinom zvuka.
Prolaskom kroz nejednoliko magnetsko polje, odvajaju se samo atomi u traženoj energijskoj razini, te se upravljaju u prostor u kojem se pobuđuju izmjeničnim elektromagnetskim poljem, koje uzrokuje željeni energijski prijelaz.
Na izlazu takve atome drugi magnet usmjeruje na detektor. Povratnom vezom se izlaznim signalom iz detektora upravlja frekvencijom pobudnoga oscilatora, čime se postiže točnost frekvencije od 1:10¹¹ (to slikovito znači da je 3000 godina pogreška samo 1s). Cezijevim je satom pokusima 1971.g. dokazana dilatacija vremena.

Prvi laser ugođen je tako da ih pripremi u jednom energetskom stanju. Atomi dalje prolaze kroz mikrovalni rezonator kojemu je oscilator ugođen na frekvenciju prijelaza između hiperfinih stanja osnovane razine cezija. Laser na izlazu provjerava jesu li atomi u željenu stanju. Ako nisu, znači da je mikrovalni oscilator promijenio frekvenciju. Povratnom vezom uspostavlja se korekcija.

Hlađenjem atoma (cezijeva fontana – atomska stupica) postižu se i veće preciznosti, najveća greška od 1 sekunde u 30 milijuna godina, te u 100 milijuna godina za +- 1s.


Izvor:
''Tehnički leksikon'', Leksikografski zavod Miroslav Krleža; glavni urednik: Zvonimir Jakobović. Tiskanje dovršeno 21. prosinca 2007.g., Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 653717. ISBN 978-953-268-004-1, str. 47.

[Oker]

Oker je prirodni anorganski pigment kojemu je, uz veće primjese (prirodne) gline, glavni sastojak hidratizirani željezni(III) oksid (FeOOH x 0.4 H₂O), a sadrži i nešto manganovih i kalcijevih spojeva. Porastom udjela željeza (i mangana) boja okera prelazi iz žute u smeđu i crvenosmeđu. Boju mijenja i žarenjem; najprije postaje intenzivnijom, a zatim prelazi i tamnije nijanse uz istodobno povećanje pokrivne moći.
U prapovijesti se oker upotrebljavao za bojenje i slikanje, ali i u obredne svrhe.

Crveni oker simbolizira boju života i stari su mu narodi pripisivali snagu krvi. Već od paleolitik rabio se za posipanje tijela pokojnika ili se pokojniku prilagao u grob kao grumen. Zbog toga su i neke prapovijesne zajednice dobile ime prema tom običaju, primjerice kultura grobova s okerom. Poslije se rabio kao važan pigment za boje i lakove, a danas su ga iz uporabe gotovo potpuno istisnuli sintetski željezni oksidi, pa se žuti sintetski željezni oksid također naziva okerom.

[Celofan]

Celofan (engl. cellophan) je proziran, sjajan i nepropustan, elastičan i lako zapaljiv list od regenerirane celuloze (ili viskoze). Pripravlja se viskoznim postupkom. Upotrebljava se za membrane u dijalizi te za pakiranje, ali se sve više zamjenjuje polipropilenom.

Kreozot je smjesa fenola dobivena destilacijom katrana kamenog ugljena na temperaturi od 230 do 280°C, bezbojna do zelenkastožuta, fluorescentna, uljevit tekućina (kreozotno ulje), ne miješa se s vodom. Upotrebljava se za impregnaciju drva, proizvodnju čađe i sredstava za dezinfekciju.

Kreozotom se naziva i smjesa fenola (uglavnom gvajakola i krezola) koja se dobiva pri destilaciji drvnoga katrana kao uljevita tekućina, koja se prije mnogo rabila kao ekpektorancija kod kroničnog bronhitisa.

[Firnis]

Firnis je sredstvo za impregniranje drvenih površina prije lakiranja uljenim ili alkidnim bojama, a naneseno u dva do tri sloja služi kao lak za drvo.
Sastoji se od sušivog ulja (laneno ulje) s dodatcima za ubrzanje sušenja (sikativi).
Npr. poznat je firnis koji se pripravlja s olovovim(II) oksidom (PbO) i lanenim uljem kuhanim sa sikativom.
Za bolju penetraciju razrjeđuje se tzv. lak-benzinom (frakcija destilacije nafte s vrelištem 130 do 190°C).
Za ubrzanje sušenja katkad se dio lanenoga zamijeni drvnim uljem. Dodatkom fungicida postiže se otpornost na djelovanje gljivica i plijesni.
Osnovni mu je nedostatak sporo sušenje; površina ostaje ljepljiva i nekoliko dana, pa su ga iz uporabe gotovo potpuno istisnule impregnacije na bazi sintetskih smola. Slabog je sjaja i manje otpornosti od lakova.

[Sušila]

Sušila (sikativi; prema lat. siccare: sušiti) su katalizatori stvrdnjavanja veziva (stvaranja suhoga filma, tzv. sušenja) u bojama i lakovima na bazi ulja i uljima i masnim kiselinama modificiranih alkidnih smola.
Sušenje se odvija oksidacijom polimerizacijom i može trajati stoljećima, a sušila ga u prvoj fazi znatno ubrzaju, čime se postiže zadovoljavajuća tvrdoća veziva u uporabno prihvatljivu vremenu (nekoliko dana).
Sikativi su uglavnom otopine metalnih soli 2-etilheksan-kiseline u organskom otapalu ili u parafinskom ulju i esterima viših masnih kiselina, koji se nazivaju reaktivnim otapalima jer se umrežavaju zajedno s vezivom.
Prema aktivnosti metalnih atoma u procesu sušenja razlikuju se primarna i sekundardna ili pomoćna sušila.
Primarna sušila sadrže atome metala koji mijenjanjem svojih valentnih stanja mogu kisik prenositi redoks-reakcijsma (kobalt, mangan, željezo, vanadij).
Sušila su po sastavu rezinati, naftenati ili oleati olova, kalcija, mangana, kobalta, kositra, bakra ili cinka.
Zbog razlika u djelovanju, u recepturi se kombiniraju dva do pet različitih sušila.

*Jedna od poznatih primjena sušila je dodatak tiskarskoj boji koji pospješuje sušenje otiska.
Dodaje se pri sušenju oksipolimerizacijom, te može pospješiti oksidaciju (brzo sušilo), polimerizaciju (sporo sušilo).
Osim što ubrzava sušenje otiska, smanjuje otpornost otiska na otiranje.

[Piroliza]

Piroliza (piro- + liza) je kemijska razgradnja organskih tvari djelovanjem topline na visokoj temperaturi, bez prisutnosti kisika i vode. Pritom se velike molekule razgrađuju na manje, npr. metan se pri 1300 do 1400°C raspada na vodik i ugljik; drugi plinoviti alkani razgrađuju se već pri mnogo nižim temperaturama (400 do 600°C).
Na pirolizi tekućih alkana temelji se krekiranje naftnih frakcija. U kemijskoj industriji primjenjuje se i piroliza aromatskih ugljikovodika, alkohola, etera, aldehida, ketona, karboksilnih kiselina i njihovih soli.
Primjer je industrijske primjene pirolize suha destilacija drva, pri kojoj nastaje drveni ugljen.
U mnogim postupcima piroliza se provodi pod povišenim tlakom i temperaturama višima od 430°C.
Piroliza se može primijeniti i za razgradnju otpada spaljivanjem.
Brza ili trenutačna piroliza (tzv. flash) uobičajena je tehnika pri dobivanju tekućine iz čvrste biomase; pri čem piroliza (vrijeme zadržavanja) traje vrlo kratko (< 2s), uz veliku brzinu zagrijavanja pri 350 do 500°C.
Prvo umjetno dobivanje organskog spoja, ureje (F.Wohler, 1828), ostvareno je pirolizom amonijeva cijanida.


Zanimljiv POKUS sa natrijevim acetatom:
"Kristalizacija natrijevog acetata"

1.
Kad jednom imaš suhe kristale, možeš se s njima igrati. Uzmeš manju čašu i u nju naliješ dopola vode te sipaš natrijev acetat dok se ne prestane otapati. Iza toga otopinu griješ i dalje ga sipaš i tako dok bude išlo (zapravo, ne smije ti na kraju ostati ništa taloga). Može ga se puno otopiti tako da ne valja pretjerivati s vodom. Vruću smjesu nečim pokriješ i ostaviš da se ohladi. U hladnu možeš poslije ubaciti mrvicu bilo čega i vidjeti što se dogodi. Možeš ju i izliti u neku drugu čašu. Kemikalije se takoreći ne troše jer s istima pokus možeš napraviti koliko god puta hoćeš. :)

2.
U petrijevu zdjelicu se ulije 10g vode (gustoća vode je 1g cm-3) i doda joj se 10g kristalnog natrijevog acetata. Otopinu se polagano zagrijava do 75°C prateći promjene. Nakon zagrijavanja otopina se ostavi polagano hladiti bez prethodnog miješanja. U ohlađenu otopinu se ubaci kristalić natrijevog acetata; i otopina se iskristalizira.
Pažljivim proučavanjem krivulje topljivosti natrijevog acetata vidljivo je da je otopina dobivena otapanjem 100g natrijevog acetata u 100g vode zasićena pri 55°C i da je reakcija otapanja endotermna.

Navedena je otopina na 75°C nezasićena jer pri toj temperaturi moguće otopiti veću masu (112 g) natrijevog acetata u 100g vode. Postupnim hlađenjem otopine na sobnu temperaturu (20°C), pazeći pri tom da se otopina ne potresa, neće se iskristalizirati višak otopljene tvari, pa kažemo da je nastala prezasićena otopina. Takva je otopina međutim nestabilna i dovoljno je ubaciti kristalić natrijevog acetata da dođe do kristalizacije suviška soli iz prezasićene otopine.

 

U prirodnom plinu koji se vadi u Molvama, nalazi se 1.0 - 1.5 mg/m³ žive. Na INA-inoj stranici, navedeno je da se svakodnevno dobije 4x10⁶ m³ plina. Ako uzmemo prosječnu vrijednost od 1.25 mg/m³ žive, to bi značilo da se svakodnevno samo u Molvama, dobije i oko 5 kilograma žive.

Inače se ta živa uklanja pomoću aktivnog ugljena impregniranog sumporom, pri čemu nastaje HgS. Kasnije se iskorišteni aktivni ugljen sa HgS tranportira u podzemna odlagališta.

[Tehnički pigment]

Organsko bojilo - može se nabaviti u slikarskim obrtima, te u bojama i lakovima, pod riječju „prirodna suha boja u prahu“ ili „pigment“. Ako nemaju, bez ikojeg problema naruče.
Malo veći boje i lakovi imaju tu boju, iako nije baš kao ona boja, koja je puno, puno kvalitetnija od ove, ali zato skuplja.

Jednom sam naišao na nekakvo pakiranje plave boje u prozirnoj kutijici sa plavim čepom, ali to je obična kreda plave boje i služi za označavanje po tlu i zidovima putem jednog instrumenta građevinarskog sa špagom. Kupio sam ju i uvjerio se da to nije ta boja, govorim iz razloga da nebude pogrešaka bespotrebnih prilikom kupnje.
Ostatke sam otopio u vodi, kad je izgorjela s dimnom kompozicijom (KNO3 + šećer) i bila je uočljiva boja u tragovima koju sam koristio. Radio sam razno razne omjere, ali nikako da gori ni da stvara dim.

Boja za kolače dođe 15 kn 10 g, i to nije ta, već je to mješavina konzervansa s NaCl-om.

Jedino mi je uspjela jedna boja od Chromosa, koju su mi naručili, dok Kemo boja je također prodavala organsku boju i koristili su mi je kolege, dok ja nisam. Obje su hrvatske firme i proizvodu se u Hrvatskoj.

Može se nabaviti, kako ga Englezi zovu Hobby shop, u hobby salonima ili hobby art dućanima. Hobby shop nije isto što i darovni dućan, je ponekad u nekim stvarima isti, ali u većini slučajeva nije.


Postoje organske boje i anorganske boje.

Prirodna bojila izdvajaju se iz biljnih ili životinjskih sastojaka, npr. Iz sadnica u cvatu (prirodni indigo), lišća, korijena, kukaca, puževa (purpur) i dr.
Uglavnom se upotrebljavaju za bojenje živežnih namirnica, te kozmetičkih i farmaceutskih pripravaka.

Sintetska bojila uglavnom se upotrebljavaju za bojenje tekstila i drugih materijala.
Mnoga se izvorno prirodna bojila danas također pripravljaju sintetskim putem (indigo, kongo-crvenilo, indantren i dr.).

Pigment - mineralna boja, u otapalima netopljiva, za razliku od boja, koje se upotrebljavaju kao otopine.

Organske boje. Gotovo su sve prirodne i umjetne organ¬ske boje ciklični spojevi; derivati benzola, naftalina, antracena, karbazola itd. Danas se skoro sve organske boje dobivaju iz katrana kamenog ugljena, zato se i zovu katranske ili anilinske boje. U trgovini ima oko desetak ti¬suća tih boja.
Prvi temelj i poticaj za proizvodnju umjetnih katranskih boja dala su otkrića Mauvcina, ljubičaste boje, po Perkinu (1856), i Biksina, crvene boje, po Verguinu (1859).
Organske se boje upotrebljavaju za bojenje i tiskanje tekstil¬nih vlakana, pređe i tkanina iz vune, pamuka, svile, umjetne sviJe, celulozne vune, lana, jute itd., nadalje za bojenje kože, papira, slame, drva, umjetnog cvijeća, perja, masti, voska, sapuna, tinte, živežnih namirnica. po¬ kosti. lakova it. d . U analitičkoj kemiji služe mnoge organ¬ske boje kao indikatori (1ethylorange, Phenolphthalein itd.). U histologiji i bakteriologiji služe za bojenje mikroskopskih preparata, a u fotografiji za senzibiliziranje fotografskih emulzija. Organske se boje dijele kemijski: u nitroso-, nitro- , azo-, diazo-, tiazol-, difenilmetanske, trifenil¬ metanske, rosanilinske, antrakinonske, oksiketonske, kino¬linske, indigo, indigoidne boje itd. Zajednička kemijska karakteristika svih organskih boja jest njihova nezasićenost. Obojenost međutim ne zavisi samo o broju i razmještaju dvostrukih vezova i nezasićenosti jednog ili više atoma, nego i o općoj molekularnoj konstituciji.
Danas dijelimo organske boje po metodama rada u gla¬vnom području njihove upotrebe, tj. u tekstilnoj proizvo¬dnji, bez obzira na njihovu konstituciju na one, koje su:
A. u vodi topive: 1. kisele boje, 2. bazične boje. 3 . sub¬stantivne ili direktne boje, 4. boje na močila (Bcizenfarb¬ stoffe);
B. u vodi netopive: 1. sumporne boje, 2 . močne boje (Kipenfarbstoffe), 3 . boje na močila (netopive u vodi).
Te boje, koje se grade na vlaknu (Entwicklungsfarbstoffe), 1 . boje za acetatnu svilu, 6. boje topive u organskim topilima.
U trgovinu dolaze organske boje pod različnim nazivima, koji su djelomično odabrani samovoljno, a djelomično vezani na njihovu užu kemijsku konstituciju ili na način upo¬trebe, kao na pr. Chrysoidin- , Auramin-, Methylen-, Phosphin- , Diamin-, Benzidin-, Chlorantin- , Chloramin- , Diazo.; Sirius- , Eliamin-, Benzochrom-, Immedial- , Sulfogen-, Pyro¬gen-, Anthralan- , Alizarin- , Palatineeht-, Neolan- , Indalthren- , Cibanon-, Sandothren-, Romanthren-, Helindon-, Antinol-, Tinonchlor-, Indigosol-, Naphtol AS-, Ultrazol-, Cibanaphtol- , Irganaphtol- , Rapidogen- , Rapidecht-, Neo¬ coton-boje itd..
Spomenuta otkrića prve sintetske organske boje Mauveina po Perkinu (1856) i Fuksina po Verguinu (1859), na¬ dalje veoma značajni radovi Griibea, Liebermanna, Caroa i Perkina oko određivanja konstitucije i sinteze a1izarina te radova A. V. Baeyera na sintezi indiga dali su poticaj čitavim plejadama kemičara za najsmjelije kemijske sinteze organskih boja.
Spoznaja, da katran kamenog ugljena sadrži mnoge aromatske spojeve (benzol, toluol, ksilol, fenol, krezole, naftalin i antracen), koji služe kao kemijsko gradivo za sve organske boje, učinila je katran glavnom sirovinom organske kemijske proizvodnje. Za proizvodnju organskih boja katran se najprije odijeli sedimentacijom od amoni¬ jačne vode, a zatim se podvrgne frakcioniranoj destilaciji. Prva frakcija (do 170° C) je tzv. lako ulje; sadrži ugla¬vnom benzol i njegove homologe. Druga frakcija (do 270 0 C) je teško ulje; sadrži naftalin, fenol e sa visokim vrelištem, kinolinske baze itd. Treća frakcija (do 400° c) sadrži velike količine antracena, pa se zove arrtracensko ili, po zelenoj boji, zeleno ulje; destilira se najčešće u vaku¬umu. Dalji destilat nema značaja za veleobrt organskih boja. Ostatak je paklina ili smola, koja se upotrebljava za izradbu briketa, gradnju cesta, krovnu ljepenku itd. Pojedine se frakcije dalje destilacijom dijele, čiste i upotrebljavaju kao ishodni proizvodi za kemijsku sintezu. Od benzola i njegovih derivata dobivamo nitriranjem tzv. nitro-spojeve, a iz ovih redukcijom amino-spojeve.


Tehnički pigment (lat. Pigmentum, od pingere, ličiti) se može definirati kao neproziran netopljiv prah koji se upotrebljava za bojadisanje drugog materijala. Pigmenti se upotrebljavaju uglavnom u zaštitnim i dekorativnim premazima, štamparskim crnilima, plastičnim masama i kaučuku.
Uobičajeni pigmenti su anorganski materijali, gline i oksidi metala, ali je često obojena tvar u pigmentu sintetska organska kemikalija. Tvar koja se upotrebljava kao pigment treba da bude netopljiva ili praktički netopljiva u razrjeđivaču ili otapalu.
Fizikalna svojstva produkta, naročito veličina čestica, jednako su važna kao i boja i postojanost na svjetlu.

Organski se pigmenti dijele na tonere i lakove.

Toneri ili boje pune snage u biti su čisti spojevi, koji su ili netopljivi organski spojevi, metalne soli organskih spojeva, ili koordinacioni kompleksi organskih spojeva s metalima.

Lakovi su razrijeđeni produkti, koji su priređeni ili apsorpcijom bojila na metalnom hidroksidu, kao što je npr. Aluminijev hidroksid, taloženjem metalnih soli u prisustvu aluminijeva hidroksida, razrjeđivanjem tonera s aluminijevim hidroksidom ili sa smjesom barijeva sulfata i aluminijeva hidroksida.
Izraz lak dolazi od perzijskog lak, koji se primjenjivao za antikne pigmente koji su se dobivali od gline i bojila iz insekta laka (Lucifer lacca).

Miris na vašim rukama nakon što ste bili u dodiru s kovanicama je ljudski miris, a ne miris metala. Ulja kože se raspadaju nakon što ste bili u dodiru sa željezom, što uzrokuje miris.

Studenti kemije diljem svijeta znaju za ionske, kovalentne, vodikove i van der Waalove veze, no istraživanja dokazuju postojanje još jedne – vibracijske veze. Ovaj je fenomen otkriven i predložen još prije 30 godina, no nije bilo dokaza koji bi poduprli tu teoriju. Sve dosad.  Nedavna su istraživanja na egzotičnim izotopomerima bila ključna za objašnjenje ove neobične interakcije, čija kvaliteta zbunjuje tradicionalna kemijska objašnjenja. Opis istraživanja objavljen je u časopisu Angenamate Chemice International Edition, s Donaldom Flemingom sa Sveučilišta British Columbia kao vođom tima.

Elemente definira broj protona u jezgri svakog atoma, dok broj neutrona može varirati. Te se varijacije zovu izotopi, razlika u masi atoma utječe na mnoga svojstva, uključujući i vezu. Velika većina elemenata ima određen broj prirodnih izotopa (npr. kositar ima 10), no u laboratoriju se mogu proizvesti neke egzotičnije verzije. Mijenjajući broj neutrona, mogu se dodavati druge subatomske čestice.

Muonij (Mu) je egzotičan atom s jezgrom oko koje orbitira jedan elektron, te je zbog toga mnogo lakši nego vodikov izotop protij (1H), iako imaju slična kemijska svojstva. Muonij je bio uključen u pokus iz 1989. kad je vibracijska veza po prvi put slučajno primijećena. Reakcije između muonija i broma su se smanjivale porastom temperature: što je suprotno od onoga što se inače događa. Takva reakcija se nije dogodila pri reagiranju muonija s klorom ili fluorom. Nažalost, tada još nije postojala tehnologija koja bi omogućila daljnje eksperimentiranje na ovoj čudnoj pojavi.

Iako se od muonija i broma očekivalo da će se povezati van der Waalovom vezom, autor je istraživanja pokušao objasniti tu čudnu vezu kroz hipotetsku vibrirajuću vezu. Muonij, tri prirodna izotopa vodika (1H, 2H, 3H) i teški izotop vodika su pojedinačno dovedena u reakciju s bromom, dok su znanstvenici promatrali kvantnu mehaniku tih interakcija.

“Najlakši izotopomer, BrMuBr, sam po sebi pokazuje vibracijsku vezu u skladu s promatranjem nedavnog eksperimenta na Mu + Br2 reakciji,” navode autori u istraživanju. “BrMuBr je stabiliziran na središnjoj točci površine potencijalne energije zbog urednog smanjivanja reakcija u odnosu na temperaturu.”

Da pojasnimo, kad se super laki muonij nađe između dva teža atoma broma, energije se brzo prenose s jednog atoma na drugi, te dolazi do vibracija i vezanja atoma. ta sila smanjuje cjelokupnu energiju i objašnjava zašto su reakcije spore, čak i kad temperatura raste. Buduća bi istraživanja mogla objasniti da li je ova veza kad ograničena samo na muonij i brom ili se može vidjeti i kod drugih elemenata sa sličnim razlikama u masi.

“Naše istraživanja i pretpostavke o BrMuBr su prvi čisti dokaz o postojanju te nove veze,” nadovezuje se  koautor Jörn Manz s Freie Universität Berlin. “Nadalje, ovo je prva naznaka da izotopska supstitucija može promijeniti prirodu kemijske veze. Različiti izotopomeri koje smo proučavali i uspoređivali imaju potpuno drugačije strukturu, simetriju i najvažnije, energiju i mehanizme kemijske veze.

Izvor: http://znanost.geek.hr/clanak/potvrdena-nova-kemijska-veza/#ixzz3UrKGV7J4