U peroksidima je kisik oksidacijskog stanja (-I). Najpoznatiji je vodikov peroksid (H2O2), vrlo jak oksidans koji može oksidirati ione Fe2+ u Fe3+ u kiselim vodenim otopinama. Ponovno vrijedi da će jaki oksidans poput vodikova peroksida pokazivati i reduktivna svojstva ako je u reakciji s jačim oksidansom. Primjerice, vodikov peroksid reducira srebrov oksid do elementarnog srebra, a sam se oksidira do elementarnog kisika.
H2O2(aq) + Ag2O(s) --> Ag(s) + H2O(I) + O2(g)
Atomi u molekuli vodikova peroksida ne leže u istoj ravnini. Kut između veza H-O-O iznosi 97°. Jedan atom vodika ne leži u istoj ravnini s preostalim trima atomima. Kut između te ravnine i ravnine zadane vodikovim atomom koji strši i kisikovim atomima iznosi 86°. Vodikov peroksid je nestabilna bezbojna tekućina koja se razlaže na vodu i kisik. Vodikov peroksid se zbog toga čuva u tamnim bocama.
2 H2O2(aq) --> 2 H2O2(I) + O2(g)
Koncentracije se računaju tako da se količina sastojka podijeli s volumenom smjese (tu su najčešće otopine, ali nađe se i pokoja plinska smjesa). Molarnost se dobije tako da se množina sastojka podijeli s masom smjese (tu veličinu jako vole neki fizikalni kemičari jer tako zaobilaze promjene volumena zbog promjena temperature ili sastava). Maseni udio se iskazuje u % (postocima) i dobiješ ga tako da masu sastojka podijeliš s ukupnom masom. Ako jednog imaš 10 grama, a drugog 100 grama, kaži koliki će biti čiji maseni udio. Preporučam koristiti digitron. Ono što ti imaš je dvokomponentna smjesa kojoj računaš maseni udio ili iz udjela želiš izračunati koliko ti čega treba.
Formula majka je: w(B)=m(B)/m(smjesa (ili otopina))
Ostale dvije su:
m(otopina)=m(X) + m(otapalo) i m(otopina)= ro(otopina) * V(otopina)
U tvojem slučaju je B H2O2 pa je m(smjesa(otopina))=m(H2O2) + m(H2O). Ako znaš masu vodikova peroksida i vode, onda samo uvrstiš u formulu. Ako znaš koliki volumen otopine kojeg masenog udjela hoćeš, morat ćeš potražiti gustoću otopine. Nije teško
to naći.
Iz volumena izračunaš masu otopine i malo okreneš formulu (najlipši primjer mi je za NaOH):
m(NaOH)=w(NaOH) * m(NaOH) + m(H2O)) i m(NaOH)=w(NaOH) * m(lužina) = w(NaOH) * ro(lužina) * V(lužina).
Ovako navodi Dragutin Kolbah u Priručniku za kemičare:
(Prepisao sam tablicu specifične težine vodenih otopina H2O2 (vodikova superoksida kako se naiva zastarjelski) kod 18°/4° C). Ovaj broj u zagradi je napisan u razlomku; 18° je poviše crte, a 4° ispod)
Specifična težina ---- % H2O2
1,0022---- 1%
1,0058---- 2
1,0131---- 4
1,0204---- 6
1,0277---- 8
1,0351---- 10
1,0425---- 12
1,0499---- 14
1,0574---- 16
1,0649---- 18
1,0725---- 20
1,0802---- 22
1,0880---- 24
1,0959---- 26
1,1040---- 28
1,1122---- 30
1,1327---- 35
1,1536---- 40
1,1749---- 45
1,1966---- 50
1,2188---- 55
1,2416---- 60
1,2652---- 65
1,2897---- 70
1,3149---- 75
1,3406---- 80
1,3667---- 85
1,3931---- 90
1,4197---- 95
1,4465---- 100
Kako pripraviti H2O2 6%-tni od mog 30%-tnoga? Ne želim kupit gotovi, već da ga sam napravim od 30%-tnog. Da li bi to išlo nekako ovako: 20 g 30 % H2O2 + 80 g H2O = 100 g 6 %-tnoga H2O2?