naprijed »

[Bakrov(I) oksid]

Bakrov(I) oksid (Cu₂O) je kristalinična tvar crvene boje. U prirodi se nalazi kao mineral kuprit, a rjeđe i kao halkotrihit.
Otapanjem u NH₃ i NH₄Cl daje bezbojnu otopinu koja s najmanjom količinom kisika pomodri pa služi kao reagens na kisik. Na povišenoj temperaturi plinoviti vodik, ugljik i ugljikov(II) oksid, lako ga reduciraju u metalni bakar, a klor i brom ga oksidiraju u CuO.
Upotrebljava se u elektroplatiniranju, kao fungicid za zaprašivanje sjemena radi uništavanja štetnih gljivica, itd.
Široku primjenu ima kao pigment u bojenju stakla (tzv. crveno staklo naziva se „aventurinsko staklo“) i emajla, za proizvodnju crvene glazure u keramici, te za proizvodnju tzv. "antifouling" boja (koje sprečavaju razvoj morskih organizama i biljaka na podvodnom dijelu broda i drugih plovila).

Priprava:

*Boja mu varira od žutonarančaste do tamnosmeđe, ovisno o uvjetima laboratorijskog dobivanja.

1.
Pripravite vruću zasićenu otopinu modre galice (zapržite ju/rastopite uz minimalne količine vode), a zatim u nju polako dodajete nekog sufita, npr. otopinu vinobrana (mada može i sumporasta kiseline, koja je dosta jeftina) i zagriješ dok ne prestane taloženje.
*Također možete i odvojeno otopiti jedno i drugo i onda jednu otopinu uliti u drugu pa zagrijavati u epruveti /za manje količine/ ili pak u nekoj drugoj posudi.
Čim zagrijete, krene se taložiti crveni talog kojeg lako otfiltrirate.
Zatim isperete talog destiliranom vodom i potom nečim hlapljivim (npr. etanol, aceton) tako da se što prije osuši/posuši i da se što prije riješite vode. Mokar može propasti!

2.
Može se dobiti zagrijavanjem bakrova(II) oksida prema jednadžbi:

4 CuO --> 2Cu₂O + O₂

ili dodatkom lužine otopini diklorokupratnog(I) aniona pri čemu se smatra da primarno nastaje žuti talog bakrova(I) hidroksida koji grijanjem prelazi u crveni bakrov(I) oksid.

3.
Do sada nije potvrđeno da CuOH zaista i postoji. Moguće je da je to žuti oblik bakrova(I) oksida koji grijanjem prelazi u crveni. Ta se reakcija koristi kao tzv. Fehlingova proba za dokazivanje i određivanje šećera u krvi i urinu. Proba se izvodi tako da se otopini koja sadrži bakrove(II) katione doda tartaratni ion (C₄H₄O₆)^2- i otopina zaluži. Zbog prisustva tartaratnog iona ne taloži se dodatkom lužine Cu(OH)₂ već se stvara tartarato kompleks bakara(II) koji je modre boje. Kada se ta otopina pomiješa s otopinom koja se ispituje na šećer, eventualno prisutan šećer reducira Cu(II) kompleks u Cu(I) ion, koji s prisutnim OH- ionom daje žuti talog. Žuti talog daljnjim kuhanjem prelazi u crveni bakrov(I) oksid.

Kemikalije:
hidrazin dihidrat (N₂H₄ × 2 H₂O), bakrov(II) acetat monohidrat ([Cu(OCOCH₃)₂(H₂O)]₂), etanol (C₂H₅OH).

Postupak:
U veliku epruvetu uliti oko 5 mL otopine Fehling I (7 g CuSO₄ x 5 H₂O/100 mL H2O) i malo razrijediti s vodom. Toj otopini dodati otopinu Fehling II (35 g Seignettove soli, KNaC4H4O6 i 11 g NaOH otopljenih u 100 mL H2O), pri čemu nastaje intenzivno modra boja tartarato kompleksa bakra(II).
Dodatkom oko 0,2 g glukoze (C6H12O6), taloži se žuti talog, koji daljnjim zagrijavanjem prelazi u crveni bakarov(I) oksid.

ili
3.1. U Erlenmeyerovoj tikvici od 100 mL načini se vodena otopina bakrovog(II) acetata monohidrata (2,5 g u 50 mL vode) i u nju se dodaje u malim obrocima i uz stalno miješanje otopina hidrazin dihidrata (1 mL u 4 mL vode). Ubrzo boja reakcijske smjese postaje sve zelenija. Po dodatku cijele otopine hidrazina reakcijska smjesa se ostavi stajati još neko vrijeme (2-3 sata). Nastali žutonarančasti Cu2O se otfiltrira pomoću Büchnerovog lijevka, ispere s malo vode, zatim etanolom i osuši na zraku. Preporučljivo ga je izvagati isti dan ili idući jer dolazi do oksidacije u CuO.

2[Cu(OCOCH₃)₂(H₂O)]₂ + N₂H₄ x 2H₂O --> 2Cu₂O + N₂ + 8CH₃COOH + 4H₂O

*4.
„Nordox 75 WG“ je pesticid (fungicid), a glavni sastojak (75%) mu je bakrov(I) oksid. Pakovanje je od 250g ili 1kg. Proizvođača Herbos ili Syngenta, a 250g dođe oko 30-ak kuna.
Mada je 25% isto poprilično smeća, riješiti se vjerojatno može tako što je to smeće vjerojatno topljivo u organici kakvoj, a bakrov(I) oksid definitivno nije.

[Bakrov(I) acetilid]

Bakrov(I) acetilid (ili često nazvan bakrov karbid) se dade pripraviti tako da se kroz/u amonijačnu otopinu s bakrovim(I) ionima (npr. otopinu bakrovog(I) klorida) provodi/uvodi acetilen (etin); izravnije - pripravi se otopina bakrovog(I) klorida u razrijeđenoj otopini amonijaka i u nju se uvodi acetilen. Na dnu se tvori smećkasti talog.

*Etin se pripravi reakcijom vode i kalcijevog karbida, ali puno je ljepše ako negdje pribavite bocu plina, koji kao plin nebi trebao biti puno skup.

Acetilen lako reagira s vodenom otopinom amonijakalnog bakrenog(I) klorida i daje u vodi netopljive karbide:

HC≡CH + 2 Cu(NH₃)₂Cl --> Cu₂C₂ + 2 NH₄Cl + 2 NH₃

Spoj tipa RC≡CH daje acetilid [[RC≡C^-]]Cu⁺, dok spojevi tipa RC≡CR ne reagiraju.
Ova reakcija je korisna za razlikovanje acetilena i monosupstituiranih acetilena od olefina i disupstituiranih acetilena.

* Bakrov, srebrov i olovov acetilid  su eksplozivni i osjetljivi.
Acetilidi se općenito dobivaju provođenjem etina kroz otopine solî.
Također i kod srebrova(I) acetilida, svakako je dosta bitno potrebno da otopina bude amonijačna/lužnata.

*Jeste li ikada probali s otopinom nitrata i gledali što se zbiva?:)

Neka saznanja govore da olovov acetilid prosto nemoguće pripraviti u kućnom laboratoriju, ja ga osobno nisam uspio dobiti, mada se oko njega nisam puni ni trudio. Moguće da s olovom ide i kad je otopina neutralna, ali ne mogu sa sigurnošću potvrditi radi li.

[Bakrov(II) klorid dihidrat]

Bakrov(II) klorid dihidrat (CuCl₂ x 2 H₂O, bakrov diklorid) je najpoznatiji bakrov(II) halogenid.
Upotrebljava se kao močilo u industriji nekih organskih boja i u tisku tekstila, u kemiji je dobar katalizator za organske sinteze, za rafinaciju bakra, zlata i srebra, za dobivanje žive mokrim postupkom, u fotografiji, za zelenu vatru u pirotehnici /s blagim utjecajem plave boje na rubovima plamena/, za uništavanje korova i zaprašivanje sjemena, itd..
Anhidrit (nastaje oko 500°C) je smeđi prah, a dihidrat (nastaje poviše 100°C) je svijetloplavi prah.

Priprave:

1.
Bakrov(II) klorid može se pripraviti iz bakrova(II) oksida i koncentrirane otopine klorovodične kiseline:

CuO + 2HCl -> CuCl₂ + H₂O

U suvišku klorovodične kiseline (sasvim pristojna je 19-20%-tna) nastaje maslinastozeleni kloro-kompleks bakra(II):

CuCl₂ + 2HCl -> H₂[CuCl₄]

Razrijedi li se tako nastala otopina kloro-kompleksa bakra(II) sa vodom doći će do prijelaza maslinastozelene boje u svijetlomodru zbog stvaranja akva-kompleksa bakra(II):

H₂[CuCl₄] + 4 H₂O -> [Cu(H₂O)₄]²⁺ + 2H⁺ + 4Cl^-

Doda li se otopini kloro-kompleksa bakra(II), bakrenih strugotina ili bakrene žice doći će do redukcije bakra(II) u bakar(I):

H₂[CuCl₄] + Cu --> 2H[CuCl₂]

2.
Pripravlja se pak tako da iz otopine CuSO₄ pomoću otopine NaHCO₃ istaloži hidroksid, točnije bazični bakrov karbonat, kojeg najprije dobro isperete da uklonite SO₄(2-) ione. Nakon toga jednostavno taj talog otopite u HCl-u.
* Otapanjem modre galice u vodi i dodavanjem klorovodične kiseline otopini, bez dodavanja sode bikarbone – točnije priskakanja, sulfatni ioni bi u pokusu bili u suvišku:
CuSO_4(aq) + HCl_(aq) --> CuCl_2(aq) + H₂SO_4(aq).

3.
Otopinu modre galice (CuSO₄ x 5 H₂O) zagrijete i polako dodajete lužinu (NaOH) dok otopina ne bude više plava (dok ne prestane taloženje). Grijete još neko vrijeme skoro do vrenja uz miješanje, pri čemu eventualno nastali plavi talog prelazi u crni CuO. Otfiltrirate i isperete CuO destiliranom vodom, te ga otopite u klorovodičnoj kiselini. Iskristalizirati će vjerojatno kao plavo-zeleni CuCl₂ x 2 H₂O.

4.
Otopite 2 g CuSO₄ x 5 H₂O i 4 g NaCl u 20 mL vode. Otopinu uliti u Erlenmayerovu tikvicu i dodati strugotine bakra. Tikvicu zatvoriti probušenim čepom da se smanji ulazak zraka u tikvicu i zagrijavati do potpunog obezbojenja. Ako je otopina već gotovo uparena i još uvijek tamna, dodati iz boce štrcaljke kroz rupu od čepa destilirane vode i zakiseliti otopinu s nekoliko kapi octene kiseline (CH3COOH). Zagrijavanjem dolazi do sljedeće redoks reakcije:

Cu²⁺ + Cu --> 2Cu⁺

pri čemu se otopina zamuti od izlučenog bakrova(I) klorida. Preliti otopinu u čašu, te je poklopiti satnim staklom i staviti u hladnu vodu. Hlađenjem otopine zakiseljene s par kapi razrijeđene octene kiseline izlučuje se bijeli talog bakrova(I) klorida, koji je u hladnoj vodi slabo topljiv (6,2 mg u 100 mL vode). Ako se u otopini nalazi otopljen kisik dolazi do oksidacije u bazični bakrov(II) klorid, a boja taloga postaje zelenkasta. Talog otfiltrirati preko Büchnerovog lijevka.

5.
Može se pripraviti i reakcijom klorovodične kiseline sa bakrovim(II) karbonatom kao što je prikazano ovdje.

6.
Ako imate puno bakra i vodikovog peroksida, samo otopite bakar u otopini solne kiseline i vodikovog peroksida, eventualno uparite i pustite da kristalizira bakrov(II) klorid dihidrat.

Omjer HCl-a i H₂O₂-a kod otapanja bakra je približno 3,5(ili 4) : 2.

Stehiometrijski možete postaviti jednadžbu pa izračunati:

Cu_(s) + H₂O_2(aq) + 2HCl_(aq) --> CuCl_2(aq) + 2H₂O_(l)

, normalno ovisi koliko otapate bakra u gramima.

Množina solne kiseline treba biti otprilike duplo veća od množine vodikovog peroksida, ako se uzima da je 20%-tna, a mase izračunaš preko molarnih masa.

M(H₂O₂)=34,01468g/mol

M(HCl)=36,46094g/mol

Dalje trebate gustoće i masene udjele otopina da možete dobiti odnos volumena.

* Ako vam treba kruti i bezvodni CuCl₂, iz dihidrata se može dobiti djelovanjem male količine koncentrirane sumporne kiseline ili grijanjem u suhom klorovodiku.
* Inače bezvodni klorid nastaje i direktnom sintezom; užareni bakar u kloru :).

Grijanjem i uparivanjem, moguće da i nastane bazični klorid, što zavisi o načinu pripravka dihidrata i temperaturi na kojoj se grije.
Za sušenje je ponajbolje u eksikatoru, s primjerice silika-gelom. Nije baš preporučljivo sušenje ovog spoja na suncu, jer je higroskopan.
Korištenjem klorovodične kiseline (HCl_(aq) u suvišku prilikom pokusa, često stvara problem kasnijeg sušenja bakrova(II) klorida, što teče podosta sporije.

Bakrov(II) karbonat (CuCO₃ x Cu(OH)₂) u otopini tvori svijetlo plavi netopljivi talog.
Stvara se na bakrenim predmetima kao patina, a u prirodi se pojavljuje kao malahit. Od bakrova(II) karbonata mogu se dobiti razne bakrove soli.
Bakrov bazični karbonat u čistom stanju služi kao pigment, te kao insekticid i fungicid.
Njegova izrada je opisana ovdje.

http://www.youtube.com/watch?v=vP8mfFApTfM&feature=related

[Bakrov(II) hidroksid]

Bakrov(II) hidroksid (Cu(OH)₂, bakrena patina) se upotrebljava se kao pesticid, pigment i katalizator. To je uglavnom svijetloplavi želatinozni spoj.
Često može biti viđen i kao zelenilo na bakrenim krovovima raznih građevina ili pak na nekim drugim bakrenim predmetima koji oksidiraju nakon dugo vremena ne diranja. Nije lužina i ne otapa se u vodi, a u vodi tvori svijetloplavi talog. Taj plavi talog obično nastaje dodatkom lužine otopini Cu²⁺ iona.
Sa suviškom amonijaka bakrov(II) hidroksid reagira stvarajući intenzivno modri kompleksni tetraammin bakrov(II) ion čija je struktura planarna. U suvišku pojedinih aniona (molekula) mogu se kompleksno vezati u sol ili ion.
Bazični bakrov(II) hidroksid lako reagira s kiselinama dajući bakrove(II) soli:

Cu(OH)_2(s) + 2 H₃O⁺_(aq) --> Cu²⁺_(aq) + 4 H₂O

1.
Dodatkom lužine otopini koja sadrži bakrove(II) ione, taloži se modri talog bakrova(II) hidroksida:

Cu²⁺_(aq) + 2 OH^-_(aq) --> Cu(OH)_2(s)

U praksi, treba dodati stehiometrijsku količinu natrijeve lužine (čisto radi uštede) otopini modre galice.

*1.1.
Na gornji način dobiven je želatinozan talog koji se teško pročišćava.

Ako se želi dobiti puno čišći i nedispergirani, koagulirani talog, tada treba najprije supstituirati vodu iz plavog [Cu(H₂O)₆]²⁺ dodatkom amonijaka pri čemu će nastati tamnomodri [Cu(NH₃)₄(H₂O)₂]²⁺ te potom dodati NaOH i čekati oko 15 minuta da bi taloženje bilo potpunije. Na ovaj način se dobiva nešto manje produkta (dio Cu²⁺ ostane u otopini), ali je puno čišći.

Napomene:

*Pri dobivanju Cu(OH)₂ treba paziti da temperatura otopine bude blizu sobne, jer bi se u protivnom raspao na crni CuO i vodu.

*Ako nije previše bitno da bude baš hidroksid, može se bakar oboriti i sodom; onda nastane bazični bakrov(II) karbonat, ovisno o uvjetima, ili malahit (Cu₂(OH)₂CO₃) ili azurit (Cu₃(OH)₂(CO₃)₂).

*Ovaj tekst o bakrovu(II) hidroksidu (*CuO x H₂O*) sam prije trebao uklopiti pod bakrov(II) oksid, jer se brzo raspada na crni bakrov(II) oksid uslijed priprave i smatra se nepostojanim.

*„Modro ulje“ se prodaje u poljoprivrednim dućanima kao kombinirani insekticid-fungicid u pakovanju od 1l, sastava skupa s mineralnim uljem.

http://www.youtube.com/watch?v=g6aYnIcw0LM

[Dobivanje:]

Bakrov(II) oksid (CuO, paramelakonit i tenorit) je crn kristaličan prah netopljiv u vodi.
Slabo je topljiv u amonijaku i amonijevu kloridu, ali je lako topljiv u kiselinama, amonijevu karbonatu i kalijevom cijanidu. U otopini ima isključivo lužnat karakter pa otapanjem u kiselinama daje različite bakrove(II) soli.

Upotrebljava se za proizvodnju drugih spojeva bakra, služi kao pigment za bojanje staklenih površina i u izradi crnih, zelenih i modrih stakala, glazura i emajla te vodiča s negativnim koeficijentom električnog otpora. Koristi se i kao katodni depolarizator u elektrolizi alkalnih klorida, kao pozitivna elektroda u galvanskim člancima, za pročišćavanje kisika od primjesa vodika i mineralnih ulja od sumpora, kao imitacija dragog kamenja, u kemijskoj analizi, naftnoj industriji, proizvodnji optičkih stakala, itd..
U prodaji je poprilično skup.

Dobivanje:

1.
Otopite modru galicu (CuSO₄ x 5 H₂O), pa ubacujte natrijevu lužinu (NaOH(aq)) ili sodu bikarbonu (natrijev hidrogenkarbonat; NaHCO₃) da se dobije/istaloži netopljivi bakrov(II) hidroksid (Cu(OH)₂) ili bazični bakrov(II) karbonat, koji se odfiltrira i dobro ispire destiliranom vodom (zbog sadržaja natrijeva sulfata zaostalog u talogu).
Nakon toga se lagano prži/grije na zraku (tzv. „piroliza“) /svakako poviše 250-300°C/, dok posve ne pocrni – prijeđe u bakrov(II) oksid (CuO).

CuSO_4(aq) + NaOH_(aq) --> Na₂SO_4(aq) + Cu(OH)_2(s)

Cu(OH)_2(s) --> CuO_(s) + H₂O_(g)

2.
Dobiva se žarenjem bakra, a dobiveni bakrov(II) oksid je bazičan (što znači da lako reagira s kiselinama) pri čemu nastaju odgovarajuće bakrove(II) soli:

CuO_(s) + 2 H₃O⁺_(aq) --> Cu²⁺_(aq) + 3 H₂O

CuO_(s) + H⁺_(aq)--> Cu²⁺_(aq) + H₂O (neutralizacija)

Napomena:

* Bakar zagrijan na zraku, oksidira se i prelazi u crni bakrov(II) oksid (CuO) i nešto malo crvenog bakrova(I) oksida (Cu₂O).

* Zagrijani CuO u prisutnosti reducensa lako otpušta kisik pa ta reakcija ponekad može poslužiti za određivanje vodika (nastaje voda) i ugljika (nastaje CO2) u elementarnoj analizi organskih spojeva.


** Pokus reakcije željeza s bakrovim(II) oksidom.

Pribor i kemikalije:
epruveta, plamenik, 2 žličice, željezo u prahu i bakrov(II) oksid.
Priprava:
U epruvetu stavite smjesu od 0,8g sirovog željezova praha i 1,4g crnoga bakrova(II) oksida. Sadržaj epruvete zagrijavajte dok se ne užari. Ugasite plamenik, ostavite da se nastali produkti ohlade i istresite ih u porculansku zdjelicu.

Nakon završene reakcije mogu se prepoznati crveni komadići bakra, kao i crvenosmeđi željezov(II) oksid.

Fe + CuO --> FeO + Cu

U ovoj je reakciji bakrov(II) oksid oksidacijsko sredstvo.

[Bakrov(II) sulfid]

Bakrov(II) sulfid (CuS) ima topljivost 8 × 10^-37; to je sol praktično netopljiva u vodi, a u vodi tvori crni talog.

*Demonstracijski pokus sinteze bakrova(II) sulfida i dokazivanje sulfidnih iona:
Pribor i kemikalije:
2 epruvete, stativ s hvataljkama, žličica, pinceta, plamenik, kapaljka, traka filtrirnog papira, klorovodična kiselina (HCl), otopina olovova(II) acetata (Pb(CH₃COO)₂), tanke bakrene žice.
Priprava:
U jednu se epruvetu stavi 2 žlice sumpora, pričvrsti epruvetu na stalak i zagrijava do vrenja. Bakrene se žice užare u plamenu, a zatim ubace u epruvetu. Nakon završene reakcije izvade se iz reakcijske smjese i pokuša ih se svinuti.

Tako dobivene žice se stave u drugu epruvetu i ulije 1-2ml razrijeđene klorovodične kiseline. Filtrirni se papir navlaži otopinom olovova(II) acetata i njime se prekrije otvor epruvete.

* Bakrene žice zagrijavanjem sa sumporom postaju krte i lomljive jer nastaje bakrov(II) sulfid:

Cu_(s) + S_(s) --> CuS_(s)


**Reakcijom nastalog bakrova(II) sulfida s kiselinom oslobađa se sumporovodik, koji se odmah osjeti po mirisu, a dokazuje filtrirnim papirom navlaženim u olovovu(II) acetatu na kojem se pojavi crna mrlja olovova(II) sulfida.

CuS_(s) + 2H⁺_(aq) + 2Cl^-_(aq) --> H₂S_(g) + Cu²⁺_(aq) + 2Cl^-_(aq)

H₂S_(g) + Pb²⁺_(aq) + 2 CH₃COO^-_(aq) --> PbS_(s) + 2 CH₃COOH_(aq)

[Postupak:]

Otapanjem CuSO₄ x 5 H₂O u vodi stvaraju se akvakompleksi Cu(II) iona prema:

CuSO₄ x 5 H₂O_(c) + H₂O --> [Cu(H₂O)₆]²⁺ + SO₄^2-

Dodatkom amonijaka dolazi do reakcije izmjene liganada:

[Cu(H₂O)₆]²⁺ + 4 NH₃^- --> [Cu(NH₃)₄(H₂O)₂]²⁺ + 4 H₂O
svijetloplav                          tamnoplav

Dodatkom etanola smanjuje se topljivost nastalog kompleksa te se on iskristalizira kao [Cu(NH3)4]SO4 x H2O):

[Cu(NH₃)₄(H₂O)₂]²⁺ + SO₄^2- -> [Cu(NH₃)₄]SO₄ --> H₂O + H₂O
tamnoplava otopina                   tamnoplavi kristali

Postupak:

Odvagnuti na tehničkoj vagi masu od 5 g CuSO₄ x 5 H₂O, otopiti u približno 5 mL destilirane vode. U digestoru otopini dodati, kap po kap, 10 mL otopine amonijaka (w(NH3) = 0,25% otop.= 0,910 g/mL) uz miješanje staklenim štapićem. Tamnoplava boja otopine potječe od aminokompleksa bakrova(II) iona. Otopini dodati, kap po kap, 10 mL etanola uz miješanje i ostaviti da se talog sedimentira. Nastale kristale filtrirati preko Büchnerovog lijevka, vagati i izračunati iskorištenje.

[Bakrov(II) acetat]

Bakrov(II) acetat (Cu(CH₃COO)₂ x H₂O) ima tamnozelene monoklinske kristale topljive u vodi, a kristalizira u obliku tamnoplavih prizama.
Upotrebljava se kao adstrigens, kao slabo sredstvo za jetkanje, za pobakrivanje (elektroplatiranje bakrom), kao katalizator u proizvodnji anhidrida octene kiseline iz acetaldehida, a služi kao pigment, pa se upotrebljava za proizvodnju boja, itd..

Dobivanje:
Dobit ga možete tako da otopite modre galice, pa ubacite natrijevu lužinu ili sodu bikarbonu da se dobije bakrov hidroksid, pa ga nakon dobrog ispiranja i sušenja otopiti u octenoj esenciji i pričekati dok ne iskristalizira bakrov acetat.

*Spoj Cu(CH₃COO)₂ x 3Cu(AsO₂)₂ je tzv. "švajnfurtsko zelenilo" koje služi kao slikarska boja, ali i kao otrov protiv kukaca.

[Postupak:]

Bakrov(II) benzoat (C₁₄H₁₀CuO₄ ili Cu(C₆H₅CO₂)₂) je svijetlozeleni do svijetloplavi prah.

Kemikalije: bakrov(II) sulfat (modra galica), natrijev benzoat, destilirana voda.

Postupak:

Napravite otopine i pomiješate ih. Zatim filtrirate i ispirete talog destiliranom vodom. Osušite i spremite ga. Dosta je lagan i praškast pa pazite da ga ne udahnete, jer je bakar ipak otrovan.

[Bakrov(II) nitrat]

Bakrov(II) nitrat (Cu(NO₃)₂ x 6 H₂O) je higroskopan svijetloplavi prah vrlo dobro topljiv u vodi i stvara vodenu otopinu svijetloplave boje.

Bakar se otapa u dušičnoj kiselini i stvara se otrovni crvenkastosmeđi plin dušikov(IV) oksid:

3 Cu + 8 HNO₃ --> 3Cu(NO₃)₂ + 2 NO + 4 H₂O

*Cu --> Cu²⁺ + 2e
HNO₃ +3^e + 3H⁺ --> NO + 2H₂O

Prilikom pokusa svakako je dobro da bakar bude u komadu i ponešto debljeg sastava, da se može iz otopine odstraniti jednostavnim vađenjem, kada sva kiselina izreagira; a u otopini ostaje Cu(NO3)2, koji se kasnije zagrije na 256 °C kad postane anhidrat.

[Bakrov(I) jodid]

Bakar je u spojevima uglavnom jednovalentan (+1) i dvovalentan (+2), dok su spojevi s trovalentnim bakrom rijetki i bez važnosti.
*Bakrovi(II) spojevi su inače blagi spojevi.

Kvalitativno mogu se kationi bakra(II) i bakra(I) dokazati prema:

Cu²⁺ + 2OH^- -> Cu(OH)₂ --> CuO + H₂O
                              Žuti

2Cu⁺ + 2OH^- --> 2CuOH -> Cu₂O + H₂O
                            Crveni

U vodenim otopinama stabilni su samo spojevi u kojima je bakar dvovalentan, jer se Cu⁺ ioni u vodi odmah disproporcioniraju  na Cu²⁺ ione i elementarni bakar. Spojevi u kojima je bakar jednovalentan su nestabilni:

2 Cu⁺_(aq) --> Cu²⁺_(aq) + Cu_(s)

Vodene otopine bakrovih(II) spojeva su stabilnije od otopina bakrovih(I) spojeva, a u suvišku pojedinih aniona (molekula) mogu se kompleksno vezati u sol ili ion, npr.:

CuCl + 2NH₃ --> [Cu(NH₃)₂]Cl

CuCN + 3KCN --> K₃Cu(CN)₄

Cu(OH)₂ + 2OH^- --> [Cu(OH)₄]^2-

CuCl₂ x 2 H₂O + 2H₂O --> [Cu(H₂O)₄]³⁺ + 2C^l-

Poznati su mnogobrojni spojevi bakra, evo nekoliko koji do sad nisu spomenuti kroz otvarane posebne teme:

-Bakrov(I) jodid (CuI, maršit) je nakon bakrovog(I) klorida najpoznatiji bakrovi(I) halogenid.
Reverzibilno mijenja boju s temperaturom (bijel je pri 20°C, crven pri 40°C, smeđ pri 70°C) pa se koristi kao niskotemperaturni indikator.

-Bakrov(I) cijanid (CuCN) upotrebljava se kao elektrolit pri elektrolitskom pobakrivanju, za dobivanje masti protiv trahoma i konjuktivitisa, koristi se i kao insekticid, stvara kompleksne spojeve važne za elektroplatiniranje bakrom, itd..

-Bakrovi(I) sulfidi; Cu₂S, (halkozin, bakrov sjajnik) i CuFeS₂ (halkopirit, bakrova pakovina).
CuFeS₂ ima žute tetragonske kristale i najvažnija je ruda bakra iz koje se dobiva oko četvrtina svjetske proizvodnje bakra.

-Bakrovi azidi (CuN₃ i Cu(N₃)₂) eksplozivno se raspadaju već pri slabom udaru pa se koriste kao inicijalni eksplozivi.

-Bakrov(II) bromid (CuBr₂, bakrov dibromid) se upotrebljava za bromiranje u organskoj kemiji, kao katalizator u reakcijama polimerizacije, izomerizacije, esterifikacije i u fotografiji.

-Bakrov(II) fluorid dihidrat (CuF₂ x 2H₂O) upotrebljava se za keramičke glazure i emajle.

-Bakrov(II) hidroksiklorid (Cu₂(OH)₃Cl) upotrebljava se za pripremanje fungicida (npr. protiv peronospore na vinovoj lozi), a poznat je po nazivu bakreno vapno (bakreno vapno).
Priređuje se miješanjem hidroksida s neutralnim supstratima (talkom, vapnencem) i sredstvima koja olakšavaju disperziju u vodi i prianjanje na listu.

*-Bakrov(II) acetoarsenit (Cu(C₂H₃O₂)₂ x 3Cu(AsO₂)₂, bakrov(II) acetat triarsenit, pariška zelena boja, od engl. Paris green) je anorganski spoj, koji kristalizira u jako otrovnom esmeraldno-zelenom kristaličnom prahu. Često se upotrebljava kao insekticid i fungicid, ali i kao pigment unatoč toksičnosti. Može nastati reakcijom bakrovog(II) acetata i arsenovog trioksida.
Poznatiji pod nazivom "pariška zelena" (smaragdna zelena, Schweinfurt zelena, zelena 21), korišten kao zelena boja od otkrića 1808. pa sve dok se nije otkrilo koliko je zbilja opasna (negdje 1960tih). Smaragdna zelena je mjesto na ovoj listi zaslužila zahvaljujući tome što ubija polako i neprimjetno kad je neočekivana.
Brojni umjetnici i majstori nisu imali pojma koliko je otrovna boja/farba kojom su se koristili za svoje slike ili ukrašavanje prozora, zidova, odjeće, itd.. Pariška zelena je bila posebno popularna među impresionistima i postimpresionistima, a posebno ju je volio čuveni slikar Paul Cézanne (smatra se da je upravo ona kriva za dijabetes od kojega je kasnije obolio). Smatra se da su upravo Van Gogh i Monet, koristeći ovu boju, dobili neurološke smetnje, a Monet i sljepilo. On nije jedina poznata ličnost za koju se smatra da je se slučajno (o)trovao arsenom: slično se vjerojatno dogodilo i Napoleonu – postoje povjesničari koji smatraju da su ga ubili zeleni zidovi njegove kuće na sv. Heleni.
Što vam se dogodi ako se otrujete ovime? Počevši od glavobolje, mučnine, povraćanja, neugodnog mirisa po luku iz usta, preko problema sa mišićima i srcem, pa do kome i smrti.
Ukoliko ste neko vrijeme izloženi otrovu, možete oboljeti od: bola u mišićima i nesposobnosti kontroliranja istih, gubitka kilograma, anoreksije, gubitka kose i noktiju, problema sa jetrom i srcem, raznoraznih vrsta raka...

Evo moga bakrova(II) klorida pripravljenog pomoću elektrolize (ubrzo ću opisati postupak i pokus uz popratne slike, samo nek mognem što slobodna vremena):

Ja sam svoj bakrov (II) klorid dobio reakcijom bakrovog (II) karbonata i klorovodične kiseline ( CuCO3+HCl=>CuCl2+H2O+CO2).

Pa da, možeš i tako, kao što je opisano pod rednim brojem 5., s usmjerenjem na zadanu temu posta od Arbora.

Također zaboravio sam napomenuti još dvije stvari; pri 100 °C dihidrat otpušta vodu i prelazi u bezvodnu sol, a pri 500°C nastaje anhidrat. Evo slike mog anhidrata prženog u onome vatrostalnom staklu koji je namjenjen za pečenje u pećnici za pripravu raznih vrsta jela, a jako dobro podnosi temperature (ali ne i brzo i naglo hlađenje!):

Evo slike mog bakrova(II) oksida koji nije dobro bio skladišten i koji zahtjeva ponovno prženje da opet pocrni i izađe prikupljena vlaga:

Danas sam dobivao bakrov(ll)klorid reakcijom kalijeva klorida i modre galice.Mada sam kasnije skužio da doma imam NaCl.

Reakcije glase:

CuSO4+KCl--->K2SO4+CuCl2

CuSO4+NaCl----->Na2SO4+CuCl2

Otopinu sam poslije profiltrirao i zagrijavao te potom ohladio i dobio kristale bakrovog(ll)klorida.

Na internetu sam naišao na jedan zanimljiv podatak o tome da se bakrov(l)klorid može dobiti reakcijom bakrovog(ll)klorida i askorbinske kiseline (zapravo mislim da askorbinska kiselina reducira bakrove(ll)ione u bakrove(l)ione). Uglavnom moram reći da sam zadovoljan reakcijom i da se istaložilo dosta bakrovog(l)klorida.

Pribor: 2 lab.čaše, lijevak, filter papir
Kemikalije: bakrov(ll)sulfat, natrijev klorid, askorbinska kiselina, aceton

Postupak: U lab.čašu ulije se oko 100ml vode i 30g bakrovog(ll)sulfata,te se pričeka dok se ne otopi. Kada se sadržaj otopio u čašu dodamo natrjevog klorida dok otopina ne poprimi zelenu boju (dobio sam otopinu bakrovog(ll)klorida i malo natrijevog sulfata). U drugu čašu ulijemo istu količinu vode i nekoliko žličica askorbinske kiseline (vitamin C) te pričekamo da se otopi. Potom pomješamo sadržaje čaša uz neprestano mješanje i brzo se vidi stvaranje bijelog taloga bakrovog(l)klorida. Sadržaj se otfiltrira i ispere sa acetonom i brzo osuši na zraku. Spremite ga u hermetički zatvorenu posudu jer brzo oksidira.