Amonijev sulfat ((NH
4)
2SO
4) je najvažnija sol amonijaka. On nije otrovan niti za čovjeka niti za životinje, niti je kancerogen. Koliko mi je poznato, amonijev sulfat možeš jesti, ali računaj da će ti biti odvratan. :D
Dobivanje:1.Dobije se tako da se polako izmješa 30 ml 12% amonijaka u 20 ml 50% sumporne kiseline. Bolje je uvijek imati amonijaka u suvišku kod bilo koje reakcije s njim, jer je hlapljiv.
Reakcija: 2NH
3 + H
2SO
4 -> (NH
4)
2SO
4Obavezno ulijevati kiselinu u amonijak, ne obratno! Ako se ulije prebrzo, amonijak počme špricati okolo i počme sve smrditi. Ne trebam napominjati da se treba nositi zaštitna oprema, naočale i rukavice.
Po postupku se dobije otopina amonijevoga sulfata, a sušenjem se dobije amonijev sulfat u prahu.
Ako ga griješ do oko 100 °C, od njega nastane amonijev hidrogensulfat. A kada bi se hidrogenfosfat isto žario, nemam pojma što bi se desilo. Možda sve ispari?! Obje soli imaju dosta bezvezne anione. Iz druge možeš taložiti fosfate koječega. Nebi blilo lože i pokušat elektrolizirat takvu otopinu koješta se može dobiti.
2.Najlakše ga je dobiti uvođenjem amonijaka u sumpornu kiselinu, a možete i pažljivim iskuhavanjem ureje u sumpornoj kiselini (s praćenjem temperature). Poslije treba samo upariti da iskristalizira sol.
Prodaje se kao jeftino umjetno gnojivo u vrećama od 25kg, i znak „oksidirajuće“ je na njegovoj kesi, kao i za ostale sulfate. Mada se danas stavljaju koješta na kemikalije, kao da su odjednom sve smrtno opasne.
Služi za gnojidbu tla dušikom i ubijanje bakterija sulfatom. Također zbog dobrog otapanja kreča (kalcijevog karbonata), s čim se sjene plastenici uslijed velikih ljetnih žega, s njim se plastenik/plastika polije i sapere ga cijeloga.