naprijed »

Zanima me kakva su vaša iskustva, tj. bolje reći navike, vezane uz nomenklaturu kiselina?
Postoje dva glavna oblika kod nas, anionska nomenklatura (sulfatna kiselina, nitritna kiselina, kloridna kiselina... ) i nomenkatura koju preporuča IUPAC (sumporna kiselina, dušikasta kiselina, klorovodična kiselina... ).

Pravila koje nomenklature više slijedite?
Imao sam profesore koji su nas učili po prvoj, a neki pak po drugoj. Ja sam se dugo držao anionske nomenklature, jer mi nekako ima više smisla da naziv kiselina ima veze s anionom koji tvori, ali u zadnje vrijeme pokušavam čim više koristit IUPAC-ova pravila.

[Electrochemistry never lies]

Pa ovako da kazem, ja se koristim s oba naziva. Kako kada znam reci.
Recimo cesto kazem ( sumporna, hlorovodicna, nitratna, fosfatna, acetatna), ali kao sto sam rekao ne slijedim sad bas jedan nacin samo, nego zavisi u kakvoj se nalazim situaciji.

Večinom kažem sumporna, sumporasta, dušična, dušikasta, cijanovodična, sumporovodična, klorovodična itd. (mogao bih do sutra  ). Zato što sam pred jednom profesoricom rekao nitratna kiselina, ona me pogledala i pitala začuđeno: ''Koja kiselina?''. Tvrdi da su ovo hrvatska imena i ljepše zvuče, a i koriste se u stručnoj literaturi. 

Prema  IUPAC nomenklaturi sumporna kiselina se naziva vodikov sulfat, dušična- vodikov nitrat...

Mene nerviraju klorna, klorasta i hipoklorasta Nekako mi bolje zvuči da su to kloratna, kloritna i hipokloritna; ali eto, kad tražite literaturu, bolje nabavit čim noviju pošto se u starijoj puno češće sretne anionska nomenklatura.

Slično je i kod brojnih organskih spojeva, npr. etera. Može bit etoksietan (pravilno), a može i good old dietil eter. Trebat će dosta vremena da se iskorijeni ova druga verzija

Dušićna kiselina (HNO3, nitratna, azotna (naziv odbačen negdje osamdesetih), dušikova(V) kiselina).

Sumporna kiselina (H2SO4, sulfatna kiselina, vitriol, sustavno ime je vodikov tetraoksosulfat(VI)).

Limunska kiselina (C6H8O7, E330, citronska kiselina).

Evo i primjera nekih karboksilnih kiselina:

Metanska kiselina (mravlja kiselina),

Propanska kiselina (propionska ili mliječna kiselina, CH3CH2COOH), osim što je nalazimo u mlijeku, može se nabaviti kod skoro svakoga pčelara. A da se negdje izravno prodaje, vjerojatno je, al nisam istraživao ni pitao tog starog čovjeka koji mi je dao.

Ime „dušićna“ kiselina je hrvatski, a „nitratna“ kiselina je novosrpski.

Nemojmo sad uvlačit političko-jezikoslovne teme u raspravu. "Dušična" bi bila u skladu s IUPAC-ovim preporukama, dok "nitratna" pripada u nomenklaturu koju nazivamo anionskom, pošto se podudaraju imena kiselina i aniona koje one tvore.

Bilo bi poželjno da se koriste nazivi u skladu s IUPAC-om, iako nije problem ako pobjegne koji put i anionski naziv kiseline. Eventualno se mogu koristiti i trivijalna imena (npr. kad zamjenjuje neki duži pravilan naziv kiseline), ali ono čemu bi svi trebali težiti, je nomenklatura koju preporuča IUPAC.

Što se tiče samih tvari, u ovom podforumu nas ne zanima toliko gdje se nešto može kupiti, nego nas više zanimaju sama svojstva i teorija vezana uz njih. Ako već navodiš gdje se može naći, bilo bi dobro da navedeš zašto i na koji način se u nekoj industriji koristi.

Perklorna kiselina, evo da ne mudrujem. Što se tiče nje, ja je nabavljam u kemijskim čistionicama.

Znam da se tetrakloreten (poznat i kao perkloretilen) može naći u kemijskim čistionama, ali za perklornu kiselinu mi je ovo prvi glas, pa zato velim da bi više podataka o konkretnoj primjeni bilo poželjno.