Kalijev klorid (KCl; silvin) je najvažnija kalijeva sol. Elektrolizom KCl-a se dobija čisti kalij, a iz njega ostale kalijeve soli. U prirodi se nalazi kao mineral silvin ili kao sastojak karnalita. Kalijev klorid je bjelkasto-bezbojan kristal izuzetno slana okusa. Lako je topljiv u vodi, a slabo u acetonu i etanolu (tj. alkoholu). Nije zapaljiv i blago je toksičan.
Upotrebljava se kao fertilizator, u proizvodnji fotografskih kemikalija, u spektroskopiji, pri proizvodnji farmaceutskih spojeva, nadomjestak kuhinjskoj soli, pri proizvodnji stakla (tzv. silvitno staklo), za dobivanje ostalih kalijevih spojeva. Najviše rabi za dobivanje umjetnih gnojiva (90% svoje proizvodnje).
Pročitavši da se 90% njegove proizvodnje rabi za dobivanje umjetnih gnojiva me je stvarno u jednu ruku iznenadilo. Nikad nisam čuo da se tlo gnoji sa kloridima, al ovaj me je to
link razuvjerio :) , eto, kalijev klorid se koristi i kao umjentno gnojivo, mada ga kao takvoga nisam kupio.
Može se kupiti u svakoj ambulantnoj ljekarni bez recepta u obliku tableta, praška ili pak šumećih tableta. Prašak je čisti kalijev klorid, šumeće tablete sadrže sodu bikarbonu (NaHCO3, natrijev hidrogenkrabonat, natrijev bikarbonat), a tablete sadrže dekstrin. Lijek je protiv srčane aritmije, nije uopće intravenozno opasan, ni u malim dozama.
Dobivanje:U kalijev karbonat se ulije vode (malo), pa se zagrijava. Zatim se u tu otopinu ulije klorovodična kiselina (HCl otopina, solna kiselina) do neutralnog (kad se prestane pjeniti znak je da se je otopina neutralizirala) i nastavi se zagrijavati. Zagrijavanjem se ubrzava reakcija i izlaženje ugljikovog dioksida iz otopine.
Otopina se prestane pjeniti kad cijela kiselina izreagira. Ostavi se da stoji, najbolje u hladno i za par sati se iz otopine kalijevog klorida izluče kristali kalijevog klorida.
Može se i kalijev karbonat dodavati u kiselinu, se onda oslobađa ugljikov dioksid, jer ga istiskuje jača kiselina:
K
2CO
3 + 2 HCl --> 2 KCl + H
2O + CO
2.
Zato je bolje imati kiselinu u suvišku, nego kalijev karbonat.
Ako se otprilike neutralizira otopina, gotovo sigurno će prvi iskristalizirat kalijev klorid, ili pak istu otopinu KCl-a uparava na pola volumena i ostavi da se ohladi, kristalići KCl-a se pojave. Bistroj otopini se doda solne kiseline i upari mali volumen da ispari podosta vode i da iskristalizira kalijev klorid. Može se pak upariti do suhoga, ali će se dobiti isto, ali sa manje čistoće. Dobivene kristaliće kalijevog klorida se mogu provjerit tako, da se njih kapne par kapi koncentrirane sumporne kiseline (H2SO4). Ako je klorid u pitanju oslobodit će se nešto klorovodika koji ima oštar miris dok bi se karbonat i hidrogenkarbonat tek samo zapjenili. Ako bude malo kristala, upari se malo više od pola volumena i ostavi ili pak prekristalizacijom.
*Kalijev klorid nema previše smisla dobivati iz kalijeva nitrata. Ako baš hoćete, trebate samo ižariti nitrat i otopiti ga u solnoj kiselini pa upariti do suhog. Meni je smislenije uzeti neku sol koja je dostupnija od klorida i nitrata.