|
Alojzij3
|
 |
« na: Travnja 13, 2013, 01:18:38 » |
|
Alkalijski akumulator ima kao elektrolit vodenu otopinu kalijeva hidroksida (KOH), a prema materijalu elektroda razlikuje se nekoliko njegovih vrsta. Alkalijski je akumulator uz jednaki kapacitet lakši od olovnoga, čvršći je, može izdržati veća opterećenja i nagla praženjenja, i dulje traje. Nedostatak mu je što je obično skuplji, ima manju korisnost, a tijekom vremena slabi mu kapacitet. Korisnost je alkalijskog akumulatora oko 0,6.
Nikleno-kadmijev akumulator (tzv. „aku-baterije“) je izumio Šveđanin Jungner, a nikleno-željezni Amerikanac T.A.Edison, oba potkraj XIX.st.. U nikleno-kadmijevu i nikleno-željeznom akumulatoru aktivna je masa katode nikleni oksid hidrat (NiOOH), a aktivna masa anode kadmij, onosno željezo. Kemijski se proces prikazuje jednadžbom:
2 NiOOH + 2 H2O + Cd <--> 2 Ni(OH)2 + Cd(OH)2, a analogno i za nikleno-željezni akumulator. Nazivni je napon jednog članka 1,2V. Dolaze u prodaju ponajčešće u formatu standardnih baterija, koje su također punjive. Radni napon im je razne voltaže.
Srebreno-cinkov akumulator je izumio Francuz H. Andre polovicom XX.st.. U srebreno-cinkovu i srebreno-kadmijevu akumulatoru aktivna se masa katode sastoji od srebrenih oksida (Ag2O i Ag2O2), a aktivna je masa anode cink, odnosno kadmij. Kemijski proces prikazuje jednadžba:
Ag2O2 + 2 H2O + 2 Zn <--> 2 Ag + 2 Zn (OH)2, a analogno i za srebreno-kadmijev akumulator. Nazivni je napon jednog članka 1,5V.
Nadalje, alkalijski akumulatori (ili alkalni članci) su nikal-kadmijev i nikleno-željezni akumulator, te srebreno-cinkov i srebreno-kadmijev akumulator. Nikleno-kadmijski akumulator se najčešće koristi kod ručnih akumulatorskih bušilica.
Članak alkalni (engl. alkali storage cell) je sekundarni galvanski članak. Aktivna masa pozitivne elektrode u napunjenom stanju je niklov hidroksid Ni(OH)3, negativne kadmij (nikleno-kadmijski akumulator NiCd) ili željezo (nikleno-željezni akumulator, NiFe). Elektrolit je vodena otopina kalijeva hidroksida (KOH) s dodatkom litijeva hidroksida (LiOH) i ne sudjeluje u kemijskim reakcijama, nego samo vodi ione između elektroda. Napon članka je 1,2V, samopražnjenje NiCd-akumulatora oko 50% godišnje, a NiFe-akumulatora do 75% u dva mjeseca. Mokri alkalni akumulatori većih kapaciteta primjenjuju se npr. za pokretanje električnih vozila, avionskih motora i sl., a suhe izvedbe za napajanje električnih i elektroničkih uređaja. Zbog otrovnog kadmija, uporaba je djelomice zabranjena. Nikleno-kadmijski akumulator izumio je Th.A.Edison.
Članak nikleno-metalni hidridni (engl. nickel metal hydride battery, NiMH-članak) je sekundarni galvanski članak. Pozitivna elektroda je od nekoga niklova spoja, a negativna od metalnoga hidrida, tj. metalne slitine koja sadržava vodik. Elektrolit je alkalni, npr. otopina kalijeva hidroksida (KOH). Razvijen je iz nikleno-kadmijskoga članka izbacivanjem otrovnoga kadmija (alkalni članak). Napon je članka 1,2V, samopražnjenje veliko (oko 30% ili više mjesečno), a specifični kapacitet 2-3 puta veći od kapaciteta nikleno-kadmijskoga članka. Primjenjuje se za pokretne telefone, prijenosna računala, videokamere itd..
-Niklov(II) nitrat (Ni(NO3)2) ima zlatnožute, jako higroskopne kristale dobro topljive u vodi. Iz vodenih otopina kristaliziraju hidrati s dvije do devet molekula vode. Upotrebljava se kao smeđa keramička boja (za bojenje tamnih posuda). Upotrebljava se i kao katalizator i polazna sol u proizvodnji akumulatora.
-Niklov(II) oksid (NiO) dobiva se žarenjem niklova(II) karbonata ili hidroksida, kao zeleni prah koji služi za bojenje stakla, izradbu glazura i emajla i kao katalizator, a može i anodno oksidirati, pa se rabi u alkalijskim akumulatorima (akumulatori električni) kao poluvodič.
Niklov(II) hidroksid (Ni(OH)2 i niklov(II) sulfat (NiSO4) se također upotrebljavaju u alkalnim akumulatorima, tako da bi gornja dva spoja barem nekako mogli razlikovati po boji od ova dva spoja.
Poznajete li način vađenja nekih od navedenih niklovih spojeva iz ovakvih baterija?
|