naprijed »

[KCl]

Zasto kalijev karbonat? Naime, za one kojima nisu dostupne kemikalije kao sto su KCl ili KNO₃ i druge, s kalijevim karbonatom mogu rijesiti problem dobijanja pojedinih soli.
Kao besplatan i najveci izvor karbonata mozemo uzeti lug (pepeo, luzinu) iz sporeta iz kuce, pa se prociscavanjem moze doci do jako dobre kolicine prociscenog kalijevog karbonata...

Onda dalje se rekacijom HCl i K₂CO₃ dobije KCl... ili reakcijom NH₄NO₃ i dobivenim KCl-om doci do kalijevog nitrata...
Tako da evo jednog jeftinog nacina kako doci do nekih boljih kemikalija...

Sutra cu napisati dobijanje kalijevog karbonata iz pepela..

[proizvodnji sapuna i stakla]

Svakako korisna tvar, pogotovo u situacijama u kojima je teško nabaviti druge kalijeve soli. 

Meni je isto prvo palo na pamet dobivanje iz pepela, ali vjerujem da trebaš prilično veliku količinu istog, da bi dobio neku smislenu količinu kalijevog karbonata. Možda bi ga bilo lakše dobiti zahvaljujući nekoj od njegovih najvažnijih primjena. Koristi se u proizvodnji sapuna i stakla, kao prehrambeni aditiv (E501), pri izradi i održavanju vina, pri proizvodnji umjetnih gnojiva, čak i kao sredstvo za gašenje požara.

Ja bi ga vjerojatno prvo tražio na mjestima koja imaju veze s ovim podebljanim.

[Electrochemistry never lies]

Koristi se u proizvodnji sapuna i stakla, kao prehrambeni aditiv (E501), pri izradi i održavanju vina, pri proizvodnji umjetnih gnojiva, čak i kao sredstvo za gašenje požara.

Ja bi ga vjerojatno prvo tražio na mjestima koja imaju veze s ovim podebljanim.

Najgore je sto ja ni ne bih mogao naci na mjestima sto si podebljao, pa bi mi zbog toga izvor bio pepeo. Ali mana je eto sto bi morao koristiti jako puno pepela, ali eto imam ga za izvoz

[Postupak dobijanja Kalij karbonata iz pepela:]

Postupak dobijanja Kalij karbonata iz pepela:

Prvo se pokupi pepeo, provuce kriz sito da zaostane ugljen i druge nečistoće. Ugljen sa sita se baci, a uzme se fini pepeo, koji se zalije vodom.
Volumski otprilike = pepeo:voda (70:30). Taj potopljeni pepeo se dobro zamuti i kad se sve staloži,s vrha se pokupe nečistoće, među njima i sitni zaostaci ugljena (većinom). Zatim se ta mješavina uparava do suhoga, zbog toga da bi s vodom ispario kalijev sulfid i ostali nepoželjni sastojci (bar polovično), kojih ima u pepelu (npr. razne nečistoće i masnoće od mesa, ukoliko je pepeo uzet s roštilja). Nečistoće su obično razne soli jer su hlapljive tvari isparile jos dok je gorjelo (uparavano). Ako se nešto otopi i onda upari do suhoga, dobiva se više-manje isto, ali ili čistije ili manje. Taj ugrijani pepeo (sada kalijevog karbonata u njemu ima preko 60%), stavljao se u tučak i lagano usitnjavao. Ovaj put je bio finiji prah nego prethodni pepeo i iz sivo-bijele boje (boja pepela) presao je u tamno-sivu boju. U taj fini pepeo dolijeva se vruća destilovana voda, dok se čaša ne napuni (100%) i dobro uzmuti, pa pričeka da se slegne (ostavi se da stoji).

Onda se pažljivo (što je najbitnije od svega) ta otopina filtrira, bar 2 puta. Filtriranjem se odstranjuje sve ono što je netopljivo. Otopina kalijevog karbonata (taj filtrat) se stavi na hladno mjesto, a ostatak pepela se vraća opet nazad, na ponovni isti postupak, zbog mogućeg zaostatka kalijevog karbonata u njemu (uliti vode, opet uzmutiti i filtrirati i zatim baciti to sto je ostalo na filter papiru jer vise nema na njemu zaostatka karbonata; filtrira se pomoću filter papira da zaostanu sve nečistoće). To se ponavlja više puta sve dok ne postane skroz bistra otopina u kojoj prevladava kalijev karbonat. Nakon par sati otopina se izvadila sa hladnog mjesta, bili su vidljivi kristali kalijevog karbonata. Kristali se pokupe, a ostatak tekućine se uparava do suhoga, da se izvuče mogući ostatak kalijevog karbonata. Nakon toga so se osuši i pospremi.  

Ruke me zabolile tipkajući ovo. Nadam se da vam neće biti ovo dosadno čitati Ovo sam još davno sebi skinuo sa neta, tako da se ne mogu sjetiti izvora...

Interesantna metoda, trebao bi sad probati kad se ima pepela (zima je treba da se grije).

Dali ima veze od kojeg drva je pepeo (čini mi se da bi trebalo, nemaju sva stabla isti sastav)? Ako su razlike velike bilo bi dobro onda nač baš drvo s najviše K i spaliti ga.

Mislim da je najbolje rješenje pepeo od jasena. Poznat je po tome da otopljen u vodi daje lužinu koja se koristila za pranje rublja.  

Ako je za vjerovati wikipediji, od 0.43 do 1.82 postotaka mase drva rezultira pepelom nakon što izgori. Znači da bi po kilogramu suhog drva, trebalo nastati od 4.3 do 18.2 grama pepela. Nadalje kaže wikipedia, da pepeo sadrži obično manje od 10% kalijevog karbonata, iako sam u nekoliko izvora (evo jedan) vidio da se spominju vrijednosti iznad 10%. Uzmimo ipak da je udio kalijevog karbonata 10%, ispada da se po kili drva može dobiti od 0.43 grama do 1.82 grama kalijevog karbonata.

To možda zvuči malo, ali da se npr. polazi od kile pepela, onda bi se moglo prema ovoj računici dobiti nekih stotinjak grama kalijevog karbonata.

Naravno, ovo je tek približna računica, čisto da se dobije osjećaj o kolikim se udjelima radi. Konačna količina kalijevog karbonata koji se može dobiti očito ovisi o vrsti drva od kojeg je pepeo dobiven i o samoj kvaliteti pepela, tj. o udjelu nečistoća.

[Electrochemistry never lies]

Sigurno da dosta toga ovisi o vrsti drveta. Ja recimo kod kuce koristim bukvu, ali vjerovatno je jasen najbolji kao sto arbor kaze, jer ne bi dzaba nosio takav naziv jos od davnina
Ali eto ovo sam naveo samo cisto iz razloga da bi nekom pomoglo u slucaju da ne moze doci do nekih drugih soli. Za sada imam manje kolicine kalijevih soli, ali  eto ko zna hoce li mi kasnije trebati za nesto, vise toga.... Tako da ko nema, neka izvoli i izvuce ga iz pepela pa s tim dodje i do nekih drugih soli!!!

[Kalijev karbonat]

Kalijev karbonat (K₂CO₃; potaša, pepeljika) je kalijeva sol ugljične kiseline. Dolazi u kao prozirna kristalična krutina ili bijeli higroskopni prah tališta 891°C, lako i dobro topljiv u vodi (112.g u 100ml vode), koji daje vrlo lužnatu otopinu. Relativna gustoća na 20°C mu je 2.29 g/cm³.

Svrstava se među prve dobivene čiste kemikalije iz prirode. Od 1500-ih godina, do početka 20. stoljeća bila je jedna od najvažnijih industrijskih kemikalija. Nekad se pripravljao ispiranjem drvnoga pepela vodom i isparavanjem otopine do suhoga.

Danas se dobiva uvođenjem ugljikova dioksida u kalijevu lužinu (otopinu kalijeva hidroksida) ili pak elektrolizom nekih kalijevih soli.

Služi za proizvodnju kalijevih soli, za produkciju sredstava za pranje, sapuna, umjetnih gnojiva, kalijeva stakla, optičkih leća, u industriji keramike i porculana, u proizvodnji televizora u boji, za izradbu fotografije, u tekstilnoj i kožarskoj industriji, u analitičkoj kemiji, za apsorpciju CO₂, itd..


Čistoće, dobivanja iz pepela, naravno nisu pretjerane, ali sporija metoda (koju ne preporučujem) dobivanja nakon filtriranja je moguća i kristalizacijom, gdje bi se dobio u jednu ruku čišći. Tu posudu (koja je poželjno da bude obla a ne oštrih kutova) prekrij s nekim materijalom koji ne propušta ni zrak ni vodu (npr. aluminijska folija ili pak plastična), da ne upadne nešto kroz 1 dan stajanja. Vrhovi čaše se namažu s nečim masnim (npr. vazelin), jer većinom ono što se iskristalizira, iskristalizira se na stjenkama posude. Ti kristali se pokupe i rasprostru po nekoj podlozi koja ne upija ništa (npr. keramička pločica), da se osuše (podloga ne smije upijati vlagu).

U planu mi je ovo ljeto (a možda čak i prije) tu otopinu koja se dobije filtriranjem pepela elektrilizirat s ugljenim elektrodama ili pak nešto prakticirat na tom polju, svakako čim dobijem bilokakve rezultate – javim;)

Može se nabaviti u građevinskoj industriji i u većim količinama iz proizvodnje stakla. Kalijev karbonat se koristi kao prašak za pecivo i jednom sam našao pakovanje od 20g u Sloveniji koji sam platio 1€ i kupio sam ih 10-ak. Koristi se pod nazivom Pepelika, Pottasche.

Specifične težine vodenih otopina K2CO3 kod 20°/4° C

Spec.tež.----% K2CO3---g u 1 litri
1,0072             1          10,07
1,0163             2           20,33
1,0345             4           41,38
1,0529             6           63,17
1,0715             8           85,72
1,0904             10         109,0
1,1096             12         133,2
1,1291             14         158,1
1,1490             16         183,8
1,1692             18         210,5
1,1988             20         238,0
1,2107             22         266,4
1,2320             24         295,7
1,2536             26         325,9
1,2756             28         357,2
1,2979             30         289,4
1,3548             35         474,2
1,4141             40         565,6
1,4759             45         664,2
1,5404             50         770,2

*Priručnik za kemičare, dr. ing. Dragutin Kolbah (drugo izdanje), izdavač: >>Tehnička knjiga<<, izdavačko poduzeće, Zagreb, Jurišićeva 10, za izdavača odgovara: ing. Kuzman Ražnjević, uredništvo priručnika i monografija:Glavni urednik: Zvnonimir Vistrička, Tehnički urednik: Žarko Pavunić, Korigirao: Autor, Tisak: >>Budućnost<<, Novi Sad, Tisak dovršen: travanj 1961.g..

Što kažete na elektrolizu otopine kalijeva nitrata, grafitnim elektrodama? Po svemu sudeći trebao bi dobiti kalijev karbonat kasnije žareći :D

Samo da pitam...
Došao sam ovdje do koraka kada treba uparavati ovo kada se pepeo pomiješa sa vodom. Smijem li to staviti u jednu teću sve skupa i staviti na kuhalo i pojačati vatru u pustiti da voda vrije i tako isparava?
Pitam ovo jer meni ta tekućina je onako boje kao ulje tamno smeđa pa pitam da ne dođe do zapaljenja prilikom velike temperature?

Možeš tako napraviti. Ja sam npr. otparavao vodu u posudi od nehrđajučeg čelika i nije bilo nikakvih problema. Do zapaljenja ne znam baš kako i zašto bi došlo, veći problem je djelovanje koncentrirane i vruće otopine K₂CO₃ na materijal posude.

Hvala na odgovoru.
Samo još nešto, prilikom isparavanja ove otopine, isparavaju li ikakvi štetni plinovi?

Ne bi trebalo biti opasnih plinova. Makar, koliko se sjećam, miris prilikom otparavanja nije baš bio pretjerano ugodan, pa bi bilo bolje raditi u dobro ventiliranom prostoru ili na otvorenom.

Sto se kalijum karbonata tice preneo bih svoja iskustva u dobijanju istog. Uspeo sam dobiti kalijum hidroksid (KOH) , rastvorio ga u vodi (destilovana voda) i sa ph papirom izmerio ph vrednost 14... Nakon toga sam propustio CO2 kroz rastvor kalijum hidroksida u vodi, problem je sto je cela stvar dosta spora a trosi se dosta materijala na dobijanje CO2 pa sam odlucio da rizikujuci prisustvo necistoca u rastvor KOH u vodi dodam soda vodu (carbonated water). To je voda u kojoj je rastvoren CO2 ali treba racunati da to nije cista voda, kao destilovana, pa ce postojati necistoce...

Nakon dodavanja soda vode (oko 200 ml) izmerio sam ph vrednost 12... Planiram jos malo propustati CO2 kroz ceo rastvor i nakon toga bih sve mogao presuti u staklenu posudu (sve vreme je u plasticnoj jer KOH reaguje sa staklom..) i ispariti vodu pa javljam rezultate, nadam se da cu na kraju ostati sa K2CO3 (u slucaju da ima odredjeni % KHCO3 pri zagrevanju isti se raspada i dobija se K2CO3)

Zanimljiva ideja, ali bojim se da na taj način moraš koristiti puno mineralne vode, jer takva voda obično sadrži 3-4 grama CO₂ po litri. Također, upitno je koliko tog CO₂ reagira sa KOH, a koliko pobjegne van. Možda bi se mogle upotrijebiti i CO₂ ampule, koje koštaju svega par kuna po komadu, a svaka sadrži 12 grama CO₂. Suhi led bi također bio odlična opcija, ako ga možeš nabaviti.