naprijed »

S obzirom da ću uskoro morati na neki način napraviti nekoliko čepova sa više rupa različitih dimenzija, razmišljam na koji način da to najjednostavnije izvedem. Pošto nemam bušač čepova, sumnjam da ću dobiti baš dobre rezultate bušenjem užarenim šipkama (s obzirom da se radi o većem broju rupa na relativno malom promjeru čepa). Pala mi je jedna ideja na pamet, kao alternativa gumenim i plutenim čepovima. Radi se o polimernoj "glini" (eng. polymer clay), koja je zapravo materijal baziran na PVC-u koji se da lako oblikovati i ima zanimljiva svojstva. Zagrijavanjem do temperature od oko 130 °C, materijal se stvrdne. Prilikom otvrdnjavanja, dimenzije ovog materijala se ne mijenjaju. Nakon otvrdnjavanja, materijal je navodno prilično čvrst.

Od takve gline mogli bi se oblikovati čepovi, pri čemu bi se rupe mogle krajnje jednostavno napraviti (npr. pomoću odgovarajućih kalupa) dok je materijal još mekan, te se nakon toga zagrijavanjem može dobiti čep u svom konačnom obliku i sa svojim konačnim svojstvima.

Ono glavno što bi trebalo provjeriti su kemijska i toplinska otpornost. Ako uspijem nabaviti ovaj materijal, vjerojatno ću se njime dodatno pozabaviti, pa će biti i više detalja o mogućnostima primjene koja nas u ovoj temi najviše zanima.

oho dobra ideja  

Zanimljivo, ali kakva je ta masa kad se stvrdne? Za razliku od gume i pluta, ovdje bi krtost mogla biti problem (ako je ta masa krta, čep bi morao biti savršenih dimenzija da dobro zatvori ono što treba zatvoriti).

Možda bi se čep mogao napraviti od silikona (onog što se dobije u tubama)? Sad pitanje je koliko je kemijski otporan.

  

Evo, nakon malo istraživanja, saznao sam da je kod nas vjerojatno najjednostavnije nabaviti polimernu glinu od Staedtler-a, pod nazivom FIMO. Jedan paketić trenutno košta nekih 15-ak kuna; ja sam uzeo i classic i soft verziju. Kao što i sam naziv govori, soft verzija je nešto mekša i lakše se da oblikovati, ali nakon otvrdnjavanja, navodno je nešto lakše lomljiva od classic verzije. Zbog toga sam za prvi pokušaj odlučio upotrijebiti classic verziju.

      

Rezultat se vidi na slikama iznad. Prvo je oblikovan valjak odgovarajuće širine (nešto uži na donjem dijelu, nešto širi na gornjem), te su nakon toga rupe napravljene pomoću dva staklena štapića i epruvete. Štapići i epruveta su ostavljeni u valjku, te su bilo kakvi viškovi materijala uklonjeni nožem. Nakon toga je sve zajedno stavljeno u pećnicu na 30 minuta, pri temperaturi od 110 °C (dobro je mjeriti digitalnim termometrom). Nakon što je materijal otvrdnuo, epruveta i staklini štapići su uklonjeni, ostavljajući relativno pravilne otvore.

Nakon otvrdnjavanja, materijal se ponaša više manje kao tvrda guma. Da odgovorim odmah na Tangentovo pitanje - čini mi se da je materijal još uvijek dovoljno elastičan nakon otvrdnjavanja, tako da prilično dobro začepljuje ono što treba začepljivati. Planiram napraviti dodatna ispitivanja što se tiče kemijske i toplinske otpornosti, pa ćemo imati bolji uvid u iskoristivost ovog materijala.

Silikon bi se također mogao koristiti. Prednost je to što se za kemijsku otpornost silikona mogu naći konkretni podaci na internetu i u literaturi, dok za polimernu glinu nema baš puno podataka. S druge strane, čini mi se da bi sa silikonom bilo dosta nespretno raditi, barem do kad ne otvrdne.

Imaš kakvih novih informacija o kemijskoj otpornosti?

Imaš kakvih novih informacija o kemijskoj otpornosti?

Napravio sam test sa sljedećim tvarima: 1) koncentrirana octena kiselina, 2) koncentrirana sumporna kiselina, 3) klorovodična kiselina (w=20%), 4) vodikov peroksid (w=30%), 5) otopina amonijaka (w=25%), 6) tetrakloretilen.

Rezultati (fotka s lijeve strane prikazuje stanje nakon pola sata; fotka s desne strane prikazuje stanje nakon šest sati):

  1)        2)

U slučaju octene kiseline (1), nakon pola sata ne vidi se nikakav efekt, ali nakon šest sati na površini kuglice pojavila su se nekakva sitna bijela vlakna, tako da ovaj materijal očito s vremenom reagira s koncentriranom octenom kiselinom.

U slučaju sumporne kiseline (2), već nakon pola sata jasno se vidi da ovaj materijal reagira s navedenom tvari. Nakon šest sati, reakcija je još očitija.

3)        4)

U slučaju klorovodične kiseline (3), ne vidi se nikakav efekt niti nakon šest sati.

U slučaju vodikovog peroksida (4), također nema nikakvog efekta niti nakon šest sati (ovo što se vidi na površini otopine su mjehurići koji i inače nastaju polaganim raspadanjem vodikovog peroksida na vodu i kisik).

5)        6)

U slučaju otopine amonijaka (5), ne vidi se nikakav efekt niti nakon šest sati.

U slučaju tetrakloretilena (6), također nema efekta niti nakon šest sati.


Nakon eksperimenta, kuglice su oprane i osušene te su tada dodatno pregledane. Sve kuglice su i dalje imale približno jednake dimenzije kao i u početku, te jednaku čvrstoću. Kao što je već navedeno, kuglica koja je bila u octenoj kiselini, imala je na sebi nekakva sitna bijela vlakna koja su se dala jednostavno skinuti; osim toga, kuglica je imala ista svojstva kao i prije. Kuglica koja je bila u sumpornoj kiselini izgubila je boju, te je površina kuglice kasnije bila tamno smeđa; i u ovom slučaju, kuglica je osim boje, imala ista svojstva kao i prije.

Čini se da ovaj materijal ima potencijala za upotrebu u kemiji. Ipak, ovo je po opsežnosti bio relativno skroman eksperiment, trebalo bi s vremenom provjeriti otpornost na brojne druge tvari i to pri različitim temperaturama.

  

a gdje si to kupio?

a gdje si to kupio?

U lokalnom art shopu. Vjerojatno se može naći i u većim knjižarama i na sličnim mjestima.

a gdje si to kupio?

U lokalnom art shopu. Vjerojatno se može naći i u većim knjižarama i na sličnim mjestima.

hvala puno,stvar je odlična

[Electrochemistry never lies]

Svakako cu to pokusati potraziti kod nas. A tvoji rezultati omikrone su ispali prilicno dobri.

Što kažete na silikon Bison High Temp (Red), piše da je 100% kemijski otporan i izdržava i do 1 h na temperaturi od 300°C. Ima ga u onim pakiranjima za dozere za silikon. Napraviti kalup i onda natiskati silikon unutra. Istina, mora se sušiti 1-2 tjedna, ali ostaje elastičan. I smisliti način kako da se ne zaljepi za kalup. Vlaženje istog mi se trenutno ne čini kao najsretnija opcija. 

Što kažete na silikon Bison High Temp (Red), piše da je 100% kemijski otporan i izdržava i do 1 h na temperaturi od 300°C. Ima ga u onim pakiranjima za dozere za silikon. Napraviti kalup i onda natiskati silikon unutra. Istina, mora se sušiti 1-2 tjedna, ali ostaje elastičan. I smisliti način kako da se ne zaljepi za kalup. Vlaženje istog mi se trenutno ne čini kao najsretnija opcija. 

Moram priznati da izgleda zanimljivo, i što se tiče kemijske otpornosti, i temperaturne otpornosti. Evo ovdje ukratko o ovom proizvodu za članove kojima se neda googlati. Što se tiče kalupa, možda bi se moglo nešto izvesti tako da se kalup nakon sušenja na neki način rastavi i ponovno upotrijebi. U najgorem slučaju se mogu napraviti i jednokratni kalupi iz nekog drugog jeftinog i lako dostupnog materijala.