naprijed »

Jedan od raširenijih načina dobivanja (nekih) metala je postupkom aluminotermije. Kao što vjerojatno većina zna, to je postupak dobivanja manje rektivnog metala istiskivanjem istog iz svojeg oksida, drugim, reaktivnijim metalom.  Najčešći način je miješanje fino mljevenog aluminija ( više od 300mesh), sa oksidom željenog metala-nama svima tako dragi-termit.  Najpoznatiji je onaj Al+ Fe2O3, ali kemijski gledano ne i najzanimljiviji jer nastaje....hmm..željezo.  Neki termiti kao npr. CuO+Al nisu pogodni za dobivanje metala jer su eksplozivni a svi produkti ispare.  

Jedan od mnogih kao što su oni sa Vanadijevim, titanovim, borovim i drugim oksidima je i onaj sa silicijevim dioksidom ili ti ga pijeskom. Prvi put kada sam vidio tu smjesu činilo se dosta čudnim da bi takvo što moglo funkcionirati ali na kraju sam dobio čiste komadiće silicija :)    Istina da su me koštali borbe sa užasnim H2S-om, ali vrijedilo je-lijepi su :)

Na sličan sam način dobio i mangan. Oksidi su često dostupniji od čistih metala, a na ovaj ih se način može dobro iskoristiti.    

Jedan od raširenijih načina dobivanja (nekih) metala je postupkom aluminotermije. Kao što vjerojatno većina zna, to je postupak dobivanja manje rektivnog metala istiskivanjem istog iz svojeg oksida, drugim, reaktivnijim metalom.  Najčešći način je miješanje fino mljevenog aluminija ( više od 300mesh), sa oksidom željenog metala-nama svima tako dragi-termit.  Najpoznatiji je onaj Al+ Fe2O3, ali kemijski gledano ne i najzanimljiviji jer nastaje....hmm..željezo.  Neki termiti kao npr. CuO+Al nisu pogodni za dobivanje metala jer su eksplozivni a svi produkti ispare.  

Jedan od mnogih kao što su oni sa Vanadijevim, titanovim, borovim i drugim oksidima je i onaj sa silicijevim dioksidom ili ti ga pijeskom. Prvi put kada sam vidio tu smjesu činilo se dosta čudnim da bi takvo što moglo funkcionirati ali na kraju sam dobio čiste komadiće silicija :)    Istina da su me koštali borbe sa užasnim H2S-om, ali vrijedilo je-lijepi su :)

Na sličan sam način dobio i mangan. Oksidi su često dostupniji od čistih metala, a na ovaj ih se način može dobro iskoristiti.    

Zanimljiva reakcija, iako problem znaju biti nečistoće, odnosno aluminijev oksid. Čitao sam da mogu pomoći neke dodatne tvari, kao što je kalcijev fluorid, koji bi trebao razdvojiti nastali metal od nečistoća.

Ja sam nastali silicij stavio u HCl u kojem je (zbog mikro rupica) sve izreagiralo. Nečistoće su uglavnom aluminijev sulfid, u ovom slučaju.
Kod ostalih je termita važno napraviti dobar omjer i imati što bolje usitnjene reaktante, također se u smjesu može dodati flux, borax ili slično da se dobije lijepši i čišći komad metala.  Za sad mi je u pokušaju dobivanja lijepog komada problem predstavljao mangan ):   Ali sredit ću ga kad tad.

[Aluminotermija]

Jedan od raširenijih načina dobivanja (nekih) metala je postupkom aluminotermije. Kao što vjerojatno većina zna, to je postupak dobivanja manje rektivnog metala istiskivanjem istog iz svojeg oksida, drugim, reaktivnijim metalom.

Aluminotermija je redukcija metalnih oksida u smjesi s aluminijskim prahom. Završni je korak u dobivanju teškoreducirajućih metala s visokim talištem (npr. krom, mangan) iz ruda. Reakcija se potiče inicijatorima (npr. smjesa aluminijeva (ili magnezijeva) praha i kalijeva klorata), a tijekom redukcije postižu se temperature više od 2000°C. Zbog tako visoke temperature, aluminotermija je primjenljiva i kao zavarivački postupak (npr. za spajanje željezničkih tračnica) nazvana „termitno zavarivanje“.
*Da, pijesak je najvećim dijelom sačinjen od silicijevog dioksida (SiO₂), najčešće u formi kvarca. Ponajviše ga ima u onom žutom morskom pijesku, kojeg moraš prvo dobro saprati vodom.

Aluminijski prah je fino usitnjen aluminij. O kućnom dobivanju je opisano ovdje. Zagrijavanjem na 600°C aluminij poprima zrnatu strukturu, potom u stroju za potresivanje prelazi u aluminijsku krupicu, koja mljevenjem prelazi u prah. Tehnički se primjenjuje ponajprije zbog nagle oksidacije pri zagrijavanju na zraku, uz pojavu blještavoga svjetla i jako razvijanje topline, pa se koristi u aluminotermiji.

* Zanimljivo je i aluminiranje (alumetiranje) s aluminijem. To je površinska zaštita aluminijem kovina s talištem višim od 1000°C. Kovina, na koju se naštrcavanjem ili na drugi način nanesena aluminijska prevlaka, zagrijava se na uporabnu temperaturu predmeta koji će biti načinjeni od toga materijala.

Imam osjećaj da svi ljudi koji su radili aluminotermiju, kao i termit sa Al, su djelimično promašili cilj,a možda i većinski, a možda i skrozi.  
Sigurno iskorištenost Al-a nije 100%. Skeptičan sam i da je 50%, čak i da je ikako. Zašto? Zato što usitnjavanjem Al-a u prah također se povećava površina ,
a tako i više Al-a oksidira, i u širinu i u dubinu.
Ovo zvuči malo kontraproduktivno: Što više usitnjavate, više Al-a pretvarate u oksid (preciznije: hidroksid).
Možda kod termita ustvari nije Fe₂O₃+Al, čak ni Fe₂O₃+Al₂O₃, već Fe₂O₃+Al(OH)₃ reakcija reaktanata. Zato dobijemo mnogo manju temperaturu reakcije, nego ko što piše u dokumentima o termitima. Ovo bi se moglo jednostavno dokazati usitnjavanjem Al-a pod vodom i mjerenjem nastalog H₂ ili upijene vode ili oksigena (za slučaj bez vode). Mislim da bi se primjetile razlike u vodi i gasovima prije i poslije reakcije, ogromne.
Jedino bi valjalo da se aluminotermija i termit i usitnjavanje Al-a obave u inertnoj atmosferi.