naprijed »

U kakvim posudama vi držite kemikalije, posebno konc. i oksidirajuće kiseline kao dušićna i sumporna
jel se mogu one držati u onim bocama u kojima se drži klorovodična kad se kupi u dućanu

Prije sam za pojedine kemikalije koristio i plastične boce, ali postepeno sam zamijenio većinu takvih sa tamno smeđim staklenim bocama. Mogu se u raznim dimenzijama jeftino kupiti u većim ljekarnama, a nekoliko kuna po boci je mala cijena za sigurnije skladištenje tvari.

znam da je tako najbolje ali dok ih ne nabavim jel ih mogu držati u onim bocama u kojima se drži klorovodična kad se kupi

Neko vrijeme možeš. Držao sam sumpornu (w = 98%) i dušičnu (w ~ 70%) više mjeseci u plastičnim bocama (polietilen). U slučaju dušične kiseline, nije bilo nekog vidljivog efekta, dok je u slučaju sumporne kiseline boca potamnila sa unutarnje strane, dok je boja kiseline postala blago žućkaste boje.

jel se dušićna može držati u onim staklenim bocama sa limenim čepom (boce od sirupa, jamnice...) jer mi je netko rekao da aluminij ne reagira sa dušićnom

Ako se radi o aluminiju, onda se vjerojatno može čuvati i u takvim bocama.

Ako se radi o aluminiju, onda se vjerojatno može čuvati i u takvim bocama.

najvjerojatnije je
a bi li se možda sumporna mogla držati u takvim bocama, bi li aluminij izdržao njezine pare

Sumporna kiselina ima vrlo nizak tlak para pri sobnoj temperaturi, tako da bi mogla. Koncentrirana sumporna kiselina ne bih smjela nagrizati aluminij! Ali najbolji izbor je plastika. 

Sumporna kiselina ima vrlo nizak tlak para pri sobnoj temperaturi, tako da bi mogla. Koncentrirana sumporna kiselina ne bih smjela nagrizati aluminij! Ali najbolji izbor je plastika. 

e puno ti hvala,
da, ali treba znati koja plastika, a takvu je vjerojatno malo teže nabaviti tako da su mi staklene boce zasada bolje rješenje

Htio bih poceti s skupljanjem kemiikalija i zanima me dali neke od najobicnijih kemikalija pa do onih koje su teze za nabavit trebaju posebne uvijete za cuvanje 

Krute tvari se mogu čuvati u ambalaži napravljenoj od neprozirne plastike ili bocama za praškove (sa širokim grlima). Tekućine se čuvaju u bocama od stakla ili od plastike (ako  tekućina nagriza staklo). Pojedine kemikalije su higroskopne ili reagiraju sa plinovima iz zraka pa se čuvaju u hermetički zatvorenim posudama (npr. NaOH, KOH). Staklo nagrizaju hidroksidi alkalijskih metala, otopine hidroksida alkalijskih metala, fluorovodična kiselina, zakiseljene otopine fluorida.

Pojedine tvari ako se izlože na zrak mogu se zapaliti, onda se kemikalije čuvaju pod vodom(npr. bijeli fosfor), ako reagiraju sa vodom pod suhim mineralnim uljem(Li, Na, K). Neke kemikalije su osjetljive na svijetlost te se čuvaju u bocama napravljenima od tamnoga stakla ili u neprozirnim bocama (npr. dušična kiselina). Neke tvari pri sobnoj temperaturi mogu imati visok tlak para ili blizu vrelište pa postoji mogućnost da boca pukne, zato se moraju čuvati u hladnjaku (npr. etoksietan, diklormetan). Živa se mora čuvati u bocama sa manjim uzorcima, zato što može otpasti dno ili se lako razbiti posuda, a često se čuva pod slojem vode kako bi se smanjilo isparavanje žive.

''Dimljive'' otopine potrebno čuvati sa posebnim oprezom, zato što je najčešće riječ o koncentriranim otopinama jakih kiselina (npr. HCl, HNO₃, oleum). Boce sa koncentriranim otopinama plinova,  ponekad je, prije otvaranja, potrebno držati u ledenim kupeljima, kako bi se povećala topljivost plina (npr. NH₃, HCl).

Plastika nakon par godina postaje krta, zbog toga se kemikalije moraju prepakirati. Eto nešto ukratko. Većina se tvari može skladištiti pri sobnoj temperaturi i u plastičnoj ili staklenoj ambalaži. 

Hvala!!

Neke kemikalije možeš držati u staklenkama (od marmelade pak ili kiselih krastavaca npr.). Poklopce (one pozlaćene većinom) možeš zamijeniti ako ti korodiraju, vjerojatno su napravljene od željeznog tankog lima. Naišao sam da se poklopci prodavaju u veledućanima i poljotrgovinama. Također u njima sam naišao i da se staklenke prodavaju kao i boce staklene (tamne, smeđkasto-zelene i prozirne). U obje tamne boce držim H2SO4 i HNO3 i zatvorene su originalnim plastičnim čepom od tih boca (mada sam mogao kupiti plutene i metalne (aluminijske) čepove, jer ima svojstvo navidavanja i zatvaranja (nabijanja)).

Moj ti je savjet da sve tekuće kemikalije držiš u staklenim bocama, a to držanje u boci di je bila HCl ne bih ti baš toplo preporučio, jer mi i ne izgleda baš od neke kvalitete ta plastika. Velika je razlika držiš li tekuće kemijalije u PET ili PVC ambalaži. Uliješ li pak dušićnu u plastičnu bocu od Jamnice, imaj na umu da u roku par minuti (ovisno o koncetraciji) će dušićna nju nagrist i probit, a HNO3 će se izliti. Privremeno bi ti ipak preporučio da HNO3 držiš u tim staklenim bocama od soka za razmućivanje (sirupa) jer je njima čep napravljen od staniola (izvaljanog aluminija) i iznutra ima takni sloj neke male zaštitne spužvice da „dihtuje“. Možda bi se mogla boca zatvoriti nekim čepom plastičnim, a je li tu plastiku nagriza HNO3 ili ne, provjerite lako pokusom. Također isto je i s gumenim čepovima. HNO3 držati u tamnoj boci ili prozirnom mislim da ju to toliko i ne dira što se tiče njene koncetracije. Ako si pak kupio neku kemikaliju tekuću u staklenoj boci zasigurno je bila začepljena plastičnim čepom i tu bocu nemoj bacati kad kemikaliju potrošiš, već skini napis s nje, operi je NaHCO3-om, deterđentom i koječim osuši je i ulij HNO3.

Znaš li pak da se u čeličnim spremnicima može skladištiti koncentrirana sumporna kiselina jer pasivira željezo, što je dokazano pokusom.

hvala na savjetima

Ne baš davno sam obilazio jedan hobi salon (to su oni malo veći centri trgovački gdje imaju svakakva ponajviše kineska čuda, a najviše zalazi ženska populacija:) ) i ugledao dvije staklene bočice za ocat i ulje, nisam mogao odoliti da ih ne uzmem. Zaintrigiralo me je to što su čepovi stakleni i šuplji! To mi se posebno svidjelo - i našli su svoju namjenu. Inače u vrhovima tih čepova stavim silikagela, a na dnu ih začepim vatom. Služu mi kao mali eksikatori. Kada radim razne tekuće tvari, a iz tekućih krute - "dušu dalo". Kasnije silikagel izvadim, a ono što neće da izađe, okrenem čep uzbrdo a dole ga zagrijajem pa ispari uredno višak. Svakako ih čuvam od ulijevanja kiselina i raznih lužina u njih, jer pak nisu za tu namjenu.

   

Nedavno sam dobio malu količinu fluorovodične kiseline, pa sam odlučio napraviti demonstraciju nagrizanja stakla. U malu čistu staklenu bočicu uliveno je nekoliko mililitara kiseline. Nakon dodavanja, bočica i njezin sadržaj su se osjetno zagrijali. Nakon nekih pola sata nastalo je nešto taloga, te se kiselina sama po sebi zamutila. Na samom staklu tada još nije bilo nekog vidljivog efekta. Kiselinu sam ostavio u bočici nekih 12 sati, da dalje djeluje. Nakon tog vremena, izlio sam kiselinu, te oprao bočicu. Početak i kraj eksperimenta vide se na slikama ispod:

    

U tih 12 sati došlo je do očitog nagrizanja, s unutarnje strane bočice, koja je bila u kontaktu s kiselinom.

Flurovodična kiselina je inače vrlo otrovna i može izazvati gadne opekline, pa je bitno pri radu s njom uvijek nositi primjerenu zaštitnu opremu.

Gdje si nabavio takvu bočicu?

U ljekarni. Mislim da su unutra bile nekakve kapi za oči/nos/uši, nažalost ne sjećam se o kojem se točno proizvodu radilo jer sam davno bio skinuo naljepnicu.

Aluminijska boca sa plastičnim čepom je rijetkost za vidjeti; u njoj se može držati štošta, svakako ne HCl :D

   

U napuštenoj tvornici pive naišao sam u napuštenom laboratoriju mnoštvo bočica staklenih sa keramičkim čepom, neke su razbijene al većina ih je sačuvana, pa sam ih naravno i uzeo: