Nije baš da znam o kojim to točno baterijama govoriš, al bilo bi lijepo kad bi imao naziv njihov (tvornički) ili pak pokoju sliku ili poveznicu s Interneta, bilo bi mi lakše odgonetnuti o čemu je točno riječ? Kada pišeš „carbon“, to je ništa drugo nego izvedenica iz engleskoga jezika i ta ista riječ na engleskome je oznaka za kemijski element; ugljik (C), (a što je ugljena elektrona nego elektroda sa visokim %-tkom ugljika u sebi). Karbon, umjetni za koji sam ja čuo se sada pokusno koristi za neke dijelove Forumule1 (čini mi se onaj dio oko volana da zaštiti vozača prilikom udara ili sudara) zbog svoje izrazite tvrdoće. Također i imaju neke kacige zaštitne za motore, koje su napravljene od njega, ali ona najjeftinija ima 3 sloja karbona, dok ona najskuplja ima 17 slojeva.
Ne vidim i dalje potrebu za traženjem „tih nekakvih“ baterija, ako se i iz ovih „običnih“ može izvaditi isto cink i grafit?
Evo ti dole jedan lijep tekst o baterijama, pa ti možda nešto i pomogne u traženju navedenih svojih baterija i lijepo je što si otvorio temu pod tim nazivom (širok pojam je „baterija“), jer se ima pisati puno o tome, dakako i o AMUMULATORIMA, koji su isto jedna vrst baterija.
Baterije su galvanski članci stari nešto više od 100godina. Suvremeni život nezamisliv je bez mobilnih telefona, prijenosnih računala, digitalnih fotoaparata, MP3-playera, elektroničkih satova i drugih uređaja koji rabe električne izvore energije. U svijetu se zbog raširene primjene tih uređaja godišnje potroši nekoliko milijardi baterija, koje nakon uporabe treba odlagati u posebne spremnike. Pravilno odlaganje važno je da bi se spriječilo zagađivanje okoliša, ali i radi mogućeg recikliranja skupih metala.
U svijetu se godišnje iskoristi nekoliko milijardi baterija, čija je ukupna masa preko 100 000 tona. Toliko velika masa otpada predstavlja ekološki problem jer je udio teških metala u njoj vrlo velik. Tako se u otpadu nađe oko 100t žive te nekoliko tona kadmija i srebra. Zbog visoke otrovnosti teških metala baterije treba odlagati u posebne spremnike. To se naročito odnosi na one baterije u kojima su zastupljeni vrlo otrovni metali, poput kadmija i žive ili skupocjeno srebro. Njihovo pravilno odlaganje sprječava zagađenje okoliša i omogućuje recikliranje skupih metala. Danas se sve više proizvode baterije bez kadmija i žive, elemenata koji su veliki onečišćivači okoliša. Ovu prednost proizvođači istaknu tako da na takvim baterijama napišu 0% Cd, odnosno 0% Hg. Zbog velike otrovnosti žive strogo je zabranjeno bacanje bilokakvih vrsta baterija u more, jer je i zabranjeno prodavati ribu koja sadrži više od 0.5 ppm žive.
Leclancheov članak:
Ugljeni štapić je u središtu i ona je katoda (+pol). Oklop baterije je od cinka (čašica baterije) i ona je anoda(-pol). Ipsod nje se nalazi elektrolit (NH4Cl, ZnCl2), a u središtu ono crno je MnO2 i čađa.
Alkalna baterija sastoji se od čelične čašice u kojoj je elektrolit koncentrirana otopina kalijevog hidroksida. Negativna elektroda je cink u prahu, dok je pozitivna elektroda od grafita oko kojeg je smjesa manganovog(IV) oksida. Reakcije oksidacije i redukcije slične su reakcijama u Leciancheovom članku, jer je cink reducens, a manganov(IV) oksid oksidans. Zbog veće jakosti struje i dulje trajnosti ove baterije se rabe kao izvori struje u bljeskalicama fotoaparata, dječjim igračkama, satovima, kalkulatorima i sl.
Živina baterija je također alkalna baterija koja sadrži cinkovu anodu, a katoda je živin(II) oksid. I anoda i katoda kompaktno su sprešani prahovi međusobno odijeljeni materijalom natopljenim NaOH ili KOH, koji služi kao elektrolit. Ponajviše se koriste kao baterije za satove ručne. Vanjska košuljica je čelična a elektrolit je ZnCl2 i NH4Cl i nalazi se ispod prvoga sloja anode koja je napravljena od Zn i KOH. Zatim ide separator između a na dnu je smjesa HgO i grafita – katoda.
Srce ima svoj prirodni pace maker koji šalje živčane impulse kroz srce oko sedamdeset dva puta u minuti. Ti električni impulsi urokuju kontrakciju srčanog mišića koji pumpa krv kroz tijelo. Vlakna koja prenose živčane impulse mogu se oštetiti bolestima, tabletama, srčanim infaktom, kirurškim intervencijama. Kad se srčana vlakna oštete, srce može raditi presporo, povremeno zastati ili potpuno prestati raditi. Da se korigiraju te nepravilnosti, umjetni se srčani pace makeri kirurški ugrađuju u ljudsko tijelo. Pace maker je baterijom pokretana naprava koja šalje električne impulse srcu oko 72 puta u minuti. Radi promjene baterije u prosjeku se jednom godišnje izvodi operacija zamjene pace makera. Iako današnje baterije imaju mnogo dulji vijek trajanja, ipak se moraju zamijenjivati. Bila bi poželjna stalna baterija koja bi napajala pace maker. Tako su neki znanstvenici predložili da se sam ljudski organizam (tijelo) uključi u bateriju koja bi opskrbljivala pace maker strujom. Bilo je nekoliko prijedloga u tom smislu. Predloženo je umetanje platinske i cinkove elektrode u ljudsko tijelo. Pace maker i elektrode povezali bi se izvana.
„Tjelesna baterija“ može lako stvoriti struju male jakosti koja je dostatna većini pace makera (oko 5x10-5 A). Ta je baterija isprobana na životinjama i tijekom četriju mjeseca nisu uočeni nikakvi vidljivi problemi.
Pace maker radi na ovu shemu:
Zn --> Zn2+ +2e- LJUDSKO TIJELO 1/2 O2 + 2e- --> O2- (ili 1/2 O2 + 2e- + 2H+ --> H2O)
Izvori: (Udžbenik iz kemije za 3. razred gimnazije „Kemija 3“ – Zora Popović – Ljiljana Kovačević. 1. izdanje, 2009.g.. Nakladnik ALFA d.d. Zagreb, Nova Ves 23a. CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 702031. Tisak; ZRINSKI d.d., Čakovec.
Poglavlje: OSNOVE ELEKTROKEMIJE)
http://hr.wikipedia.org/wiki/Baterija
http://tymkrs.tumblr.com/post/7654140694/zinc-carbon-battery-research-i
Baterije