naprijed »

Demonstracijski pokus dobivanja sumporova(IV) oksida i dokazivanje kiselosti:

Pribor i kemikalije: cijev od teško taljiva stakla, porculanska lađica, 2 gumena čepa, svinuta staklena cijev i kratka ravna staklena cijev, gumena pumpica, plamenik, stativ s hvataljkom, Erlenmeyerova tikvica od 300 mL, sumporni prah, metiloranž i destilirana voda.

Postupak: Plamenikom se zapali sumpor u porculanskoj lađici i odmah unese u reakcijsku cijev. Cijev se zatvori i zrak potiskuje pumpicom u cijev. Nastali bijeli dim se uvodi u vodu s indikatorom koji mijenja boju.

Gorenjem sumpora nastaje sumporov(IV) oksid koji je zbog polarnosti molekula dobro topljiv u vodi. Reakcija:

S(s) + O2(g) --> SO2(g)


_{Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Sumporov_dioksid}

[Postupak:]

Sumporov dioksid (SO2) je otrovan plin neugodna, bockava mirisa.
U laboratoriju se sumporov dioksid najčešće dobiva djelovanjem kiseline na sulfite.
Postupak:
U generator za razvijanje plinova (velika epruveta za odsisavanje sa lijevkom za dokapavanje tekućine) staviti oko 2 g natrijeva sulfita. Epruvetu generatora začepiti čepom s lijevkom i učvrstiti epruvetu na stalak. Stegnuti Hofmanovu stezaljku na cijevi koja spaja lijevak s epruvetom generatora i u lijevak uliti razrijeđenu sumpornu kiselinu (1 : 4). Oprezno otpustiti Hofmanovu stezaljku, tako da sumporna kiselina vrlo polako dokapava na kristale natrijeva sulfita. Pritom se u epruveti razvija sumporov dioksid. Sumporov dioksid koji se sakupio u epruveti može se oksidirati u sumporov trioksid s kisikom iz zraka.

Zbog egzotermnosti reakcije povoljno je reakciju provesti na što nižoj temperaturi, jer se na višoj temperaturi ravnoteža pomiće na stranu reaktanata, tj. sumporov trioksid se raspada. Pri nižim temperaturama je brzina reakcije premala, pa se koriste katalizatori.