I oni su jedan dio kemije, pa je red sa se i njih spomene, al pod dijelom samo teorije, ali ne i priprave. O njima samima sam (smo) se dotakao/li pod Brainstorming (chat temi), kada sam odgovarao suradniku „Ph.D.Of.Chemistry“-u (« Odgovor #270 na: Veljača 11, 2012, 12:08:14 ») pod pitanjem priprave kalijeva cijanida.
Što se tiče
cijanida najpoznatiji je
kalijev i natrijev cijanid.
Unazad 3 stoljeća postalo je poznato, topljivo i netopljivo
berlinsko modrilo (boja, Fe4[Fe(CN)6]3, željezov(III) heksacijanoferat(II) ).
Pošto je prvo postavio pitanje za cijanide (kao gotov proizvod), a nije krenuo od
cijanovodika pa preko
cijanovodične kiseline do njega sama, dotakao bi se njih i pojasnio njihovo dobivanje i nalaženje putem linkova.
U
gorkom bademu su znatno velike količine cijanovodika (HCN), tj. u obliku cijanovodične kiseline ( HCN(aq) ). Iz badema (plodova; ne lišća, ni iz stabla) se može izvaditi
hidrolizom , a moguće je i
ekstrakcijom s alkoholom (najčešće etanol) ili nekim drugim otapalom.
Poznati su i organski spojevi
izocijanidi (izonitrili), te esteri izocijanske kiseline (HNCO);
izocijanati iz koje se mogu dobiti izravno ili reakcijom s vinilnim esterima.
Cijanovodik i cijanidi