naprijed »

[Spojevi fluora:]

Fluor je ispravan naziv za kemijski element (flor (je pletivo), flour je krivo nazvan ovaj element, a fluor se izričito spominje uz dodatak vaginalni, kada je riječ u medicini za „bijeli cvijet“. Govorim iz razloga što sam uvidio par nepravilnosti god nazivanja ovog kemijskog spoja u temi fluorovodična kiselina, od strane Cvik Dase. Kod imenovanja i zapisivanja imena spojeva trebamo biti iznimno oprezni, jer već i mala pravopisna ili tipografska pogreška može dovesti do nesporazuma i zabune.

Element je iz grupe halogenih elemenata. U prirodi se nalazi gotovo isključivo u spojevima, najvažniji su mu minerali fluorit (CaF₂) i kriolit (Na₃AlF₆). Oštećenje zubne cakline usko je povezano sa sadržinom fluora u pitkoj vodi (fluoriranje vode). Od organskih spojeva fluora, najvažniji su organski spojevi fluorkloralkani (freoni, uništavaju ozon), koji se rabe kao sredstva (tekućine) za prijenos topline u rashladnim strojevima i klimatizacijskim uređajima.
Najviše se rabi u proizvodnji aluminija, tj. za proizvodnju aluminijeva fluorida i sintetskoga kriolita, i u obradi površina nehrđajućeg čelika.
Dobiva se elektrolizom fluorovodika u kojem je radi povećanja vodljivosti otopljen kalijev fluorid.

Spojevi fluora:

Najvažniji su spojevi fluora fluorkloralkani (freoni), koji se rabe kao sredstva za prijenos topline u rashladnim strojevima i klimatizacijskim uređajima.

* Fluorovodik (HF) se može pripraviti reakcijom sumporne kiseline s nekim fluoritom.

* Fluorovodična kiselina (HF)_(aq) vodena je otopina fluorovodika (obično 40%-tna). Slaba je kiselina, ali vrlo nagrizajuća, nadražujućeg je mirisa, uzrokuje teške opekline kože, očiju i sluznice, a nagriza staklo i porculan. Otapa mnoge metale dajući soli (fluoride) koje s vodom reagiraju lužnato.

-Natrijev fluorid (NaF) bijela je tvar koja se u prirodi nalazi kao mineral viliomit. Upotrebljava se kao dodatak vodi za piće i zubnim pastama (oko 0,5%) jer ojačava zubnu caklinu tako da ga u obliku tableta uzimaju djeca i trudnice. Također se koristi za konzerviranje drva.
*Da je pasta za zube uglavnom natrijev fluorid, pranje zubi bilo bi smrtonosno. Paste za zube su dosta složene smjese svega i svačega, a dominiraju vjerojatno sapuni ili tako nešto. Iza njih idu boje, arome, gelatori (ako treba), dezinficijensi (urea, primjerice) i tek onda malo natrijevog fluorida. Ne bih rekao da ga je preko par promila, ako i toliko. No, i u toj količini itekako bude koristan. To što proizvođači ne napišu sve, možda je zbog toga što je u pitanju poslovna tajna, premda nisam siguran da je legalno ne napisati što ima u proizvodu. Ako ste u nemogućnosti pranja zubi npr. poslije marende na poslu, dobro je zube barem promućkati vodom i tako onemogućujete u barem nekakvom postotku stvaranje karijesa.

-Kositrov(II) fluorid (SnF₂) dodaje se pitkoj vodi i u zubarstvu služi kao sredstvo protiv kvarenja zuba i štiti zubnu caklinu od karijesa.

Kalcijevog fluorida pak ima po BiH u dostatnim količinama na mnogobrojnim lokacijama.

-Tetrafluoretilen (F₂C=CF₂) je bezbojan plin bez mirisa koji polimerizacijom daje politetrafluoretilen (teflon, P.T.F.E., politetrafluoreten) poznat pod komercijalnim trgovačkim imenom "Teflon" i "Fluon". Politetrafluoretilen je prvi pronašao američki kemičar Roy Plunkett 1938. godine. Kao plin se ne upotrebljava nigdje, već se odmah polimerizira i služi za proizvodnju Teflona.
-Teflon je polukristalina, polimerna plastika koja se sastoji od fluora i ugljika. To je vrlo cijenjen polimerni materijal otporan prema visokim temperaturnim i kemijskim utjecajima (fluorougljik), koji se primjenjuje za prevlačenje kuhinjskoga posuđa, za izradbu laboratorijske opreme, u svemirskoj tehnici i dr.. Najveću primjenu je našao u vodoinstalacijama gdje dolazi u tzv. teflon-trakama za par kuna.

Pojmovi:

Fluorescencija je pojava kod koje tvar izložena elektromagnetskom zračenju emitira elektromagnetsko zračenje veće valne duljine od onog kojim je izložena.
Najčešća je fluorescentna tvar, koja se rabi za unutarnji premaz fluorescentne cijevi je kalcijev fluorofosfat (3Ca₃(PO₄)₂CaF₂), jer pobuđen ultraljubičastim zračenjem zrači u vidljivome području.

Fluoridiranje (fluoridacija) je postupak dodavanja fluornih soli vodi za piće i živežnim namirnicama ili njihovo površinsko nanošenje na zube radi prevencije ili smanjenja učestalosti zubnoga karijesa. Dodaje se do koncentracije od jednoga dijela fluora na milijun dijelova vode, tj 1mg fluorida na litru vode (1mg/L) smanjuje učestalost karijesa za 60%.
Osim vode fluoridirati se mogu kuhinjska sol i mlijeko. Fluoridi se u usta unose u obliku različitih tolikalnih preparata, zubnih pasta i vodica za usta. Za topikalnu fluoridaciju služe tekućine (s 2% fluorida) ili zubne paste (s 0,02 do 0,1% fluorida). Tekućina je obično vodena otopina natrijeva, rjeđe kositrova ili drugog fluorida, koja se nanosi izravno na mlade trajne zube u djece. Fluoridi u vodi za piće ili u zubnim pastama sprječavaju nastanak zubnoga karijesa; u ustima koče bakterijske enzime važne za metabolizam ugljikohidrata i nastanak kiselina koje demineraliziraju caklinu zuba.


Skeletna fluoroza (fluoroza kostiju ili osteofluoroza) nastaje zbog dugotrajna udisanja fluoridne prašine ili unošenja visokih doza fluorida u tijelo, u koncentraciji od najmanje 8mg/L (npr. u radnika u tvornicama aluminija). Kosti pokazuju veću gustoću na radiogramu, uz gubitak strukture koštanih gredica. Najjače su zahvaćena rebra i kosti zdjelice.

Dentalna fluoroza (fluor + -oza) je razvojni poremećaj u zubima (caklini) i kostima koji nastaje zbog prekomjerna unošenja fluorida u organizam tijekom razvoja. Promjene se mogu očitovati i kao kalcifikacija tetiva i pojava multiplih egzostaza. Na caklini se očituje kao „pjegava caklina“, a nastaje zbog visoke količine fluorida u vodi za piće (2mg/L ili više). Fluoroza cakline nastaje samo u doba formiranja cakline. Pjege su na zubima bijele („snijegom pokriveni zubi“) do žutosmeđe boje, popraćene katkad jamicama u caklini.


Fluortest (fluor + test) je metoda kojom se određuje relativna starost nekog fosila na temelju sadržaja fluora u njemu. Zasniva se na pojavi da fosilizirana kost postepeno preuzima fluor iz vode koja se nalazi u okolini te formira vrlo stabilan spoj fluorapatit. Stariji fosili iz sedimenata geološke prošlosti sadržavaju veći postotak fluora od mlađih.