Parafin (C
nH
2n, CH
2) je smjesa alkana, tj. zasićenih alifatskih parafinskih ugljikovodika (parafina) s 18 do 55 ugljikovih atoma u molekuli. U tekućem stanju se naziva i parafinskim uljem. Netopljiv je u vodi, a topljiv u organskim otapalima.
Parafin (tzv.
parafinsko ulje) se može kupiti na različitim mjestima. U poljoprivrednim ljekarnama sam naišao na njega u boci od 1 litre. U svjećarnici (svijećnici) se prodaje 1 litra za 10-ak kuna; luži da se stavljaju kao one male, skroz sitne, okrugle svijeće, kao mali čamci limeni, da plutaju na njemu.
Prodavaonice sakralnih predmeta i kršćanskih figura prodaju njega isto, ali kako sam vidio oni imaju to parafinsko ulje raznih vrsta, pakovanja i proizvođača. Ne bi bilo zgorega otići i kupiti tu ono povoljnije za svoj džep, jer je ta prodavaonica jeftinija od same svijećnice nekako mi na prvi pogled izgleda.
Parafin se dobiva se iz nekih frakcija vakuumske destilacije ostataka nakon atmosferske destilacije nafte iznad 400°C iz bituminoznih škriljevaca i iz katrana kamenog ugljena. Postupnim hlađenjem tih frakcija do približno -40°C izlučuje se
parafinski vosak, koji se odvaja filtracijom.
Iz parafinskog voska mogu se dobiti tri vrste parafina: čvrsti parafin,
cerezin i vazelin.
Parafinski je vosak i sirovina za hidrokrekiranje, čime pretežito nastaju izoparafini koji služe kao sastojak mazivih ulja.
Danas se mjesto imena parafina koriste alkani, a olefini (alkeni) su izgubili smisao jer objedinjavaju i alkene (olefine) i alkine (acetilene).
Ime parafin je ostalo i kao naziv se koristi za vosak koji služi za izradu „umjetnih“ svijeća i parafinsko ulje.
Parafinski je vosak je sirovina za hidrokrekiranje, čime pretežno nastaju izoparafini koji služe kao sastojak mazivnih ulja. Vrlo je sličan prirodnom vosku, ali je čvršći od njega i lako se može rezati nožem. Lijepe je čiste bijele boje, pa se rabi za izradu svijeća, jer je znatno jeftiniji od prirodnoga voska.
Čvrsti parafin (tzv. "parafinski vosak") makrokristalna je, čvrsta bijela masa (tvar), slična vosku, smjesa n-alkana s 18-35 ugljikovih atoma i s talištem 45 do 55°C. Upotrebljava se za izradbu vodootpornoga, voštanoga papira, za impregnaciju tkanina, kože i žigica, u proizvodnji svijeća, krema, laštila, maziva, olovaka i žigica, te za konzerviranje sira, voća, jaja i dr..
Parafinski vosak se može kupiti u skoro pa svakoj svijećnici. Sličan je vosku i lijepe je bijele boje. Koriste ga ne zbog izgleda, već zato jer je mnogo jeftiniji od voska, a o prirodnom vosku da i ne govorim. Vosak prirodni ili umjetni često može zamijeniti parafin, jer je naravno jeftiniji, zavisi za što vam je.
Vazelin je inače trgovačko ime za polučvrstu, prozirnu, žutu ili bijelu smjesu tekućih i čvrstih ugljikovodika parafinskog reda (alkana) s 15 do 20 ugljikovih atoma u molekuli.
Netopljiv je u vodi i acetonu, topljiv u benzenu, eteru i kloroformu. Dobiva se iz nekih frakcija vakuumske destilacije ostatka nakon atmosferske destilacije nafte. On je destilat parafina. Kemijski je vrlo inertan i sličan mastima, ali veće čistoće, pa se primjenjuje u medicini i kozmetici. Rabi se u farmaciji i kozmetici kao podloga za ljekovite masti i kreme, zaštita kondoma, služi i kao zaštita metalnih dijelova od hrđe, za impregnaciju tkanina i kože i dr..
Vazelin se može kupiti u ljekarni, za male novce. Ja sam ga platio 10-ak g 10 kn. Ni u sitnim česticama ne pušta vodu, bilo to na vrućini ili na zimi. Pitanja velikih za njega neće biti. Inače u prezervativskoj industriji se kondomi mažu s njim da se ne osuše, pa da uslijed isušenja ne puknu.
Parafin i vazelin