Ne držanje u suhom, kalcijev karbid se raspada na fini pijesak, koji smrdi i svjetluca, a on, pošto je tvrd, kao kamen, raspada se i nije za uporabu više.
*Ako vam je za pucanje s karabitom (garburom) osim pljuvačke i vode, može i pišalina (urin, pišaka, mokraća) ili bilo što gdje ima vode. Mi često koristimo radensku (mineralnom vodom; ili pak Coca-Colom), nego pljuvanjem, jer sadrži ugljikov(IV) oksid (CO
2) bude jači :). To što je puna ugljikovog dioksida nebi trebalo mijenjati bitno na stvari, osim što opet možda bude i nešto propinske kiseline nastale adicijom acetilena. Ali svakako opet dobijete uglavnom acetilen, a to što njušiš može biti i u ppm-ima.
-Jednom sam radio pokuse acetona i kalcijeva karbida. Ubacio sam ga u aceton (i zalio ga acetonom isto u drugoj opciji), al pošto u acetonu je naravno bilo vode reakcija je krenula proizvodeći acetilen, plin je malo drugačijeg smrada, al to je on. Moguće i da ima nekakvih reakcija poput nukleofilnog napada acetilida na aceton, ali tu opet treba neki izvor protona da reakcija može do kraja.
Najbolje je da uzmite valjkastu cijev (npr. kao ona od ograde), koja je začepljena pri dnu, izbušite rupu na njoj, ubacite garbure i malo vode i gore nabijte krpu ili pak tenisku lopticu, pripali na rupu i BOOM! Puno je bezopasnije nego ti pokusi s bačvama. Svakako mora biti jedan dio nabijen, za takvo nešto dobra je kanta i čep ili pak važ od piture i čep jer ima velikog i dobrog prostora i od lima je pa traje, dok plastične posude se raspadnu.
*A ako vam je uvođenje acetilena u nešto drugo, onda je to već nešto drugo, onda je najbolje destilirana voda.
Acetilen (etin, C
2H
2) je najjednostavniji nezasićeni ugljikovodik s trostrukom vezom iz skupine alkina. Plin je lakši od zraka, bez boje i okusa. U čistom stanju slabo eterična, a u nečistom stanju prodorna mirisa, jer je tehnički CaC
2 onečišćen fosfidima i raznim drugim spojevima. U vodi se slabo otapa, a u organskim otapalima dobro (lako topljiv u acetonu).
Zapaljen na zraku, gori lijepim, svijetlim (rijetko kad čađavim) plamenom. Goreći u atmosferi kisika (općenito pri izgaranju s kisikom) daje vruć plamen (do 3100°C). Zbog tog svojstva se koristi u uređajima za autogeno zavarivanje i rezanje kovina.
Dolazi u trgovinu otopljen u acetonu pod tlakom od 12 do 15 bara, u čeličnim bocama napunjenim šupljikavom masom (disu-plin).
Dodavanjem vode nastaje iz njega acetaldehid, koji se može oksidirati u octenu kiselinu ili reducirati u etanol. Adicijom klorovodika acetilen daje vinil-klorid, adicijom octene kiseline vinil-acetat, a adicijom klora tetrakloretan.
Svi su ti spojevi, a i mnogi drugi koji se iz acetilena mogu dobiti, ishodišne tvari za proizvodnju boja, lijekova, otapala, polimernih materijala, umjetnih kaučuka, itd..
Koristio se prije u karbidnim lampama. Mnogo se troši za rasvjetu svjetionika. U kemijskoj tehnici acetilen je osnovna tvar za proizvodnju velikoga broja važnih kemijskih proizvoda (npr. za pripravu acetilida). Nekada se ovaj plin u smjesi s kisikom koristio u medicini za narkozu, no napušten je jer nakon buđenja ostavlja mučninu i glavobolju.
Kao i u primjeru što sam naveo o vodiku, moguće ga je kupiti u bocama, samo različite su nabave tih boca, al najjednostavnije ih je kupiti, i onda svako daljnje punjenje plaćate samo plin, a posuđivanje boca se naravno naplaćuje.
Slično vam je kao i s običnim propan-butanom plinom iz kućanstva. Dođete dolje i dobijete „punu za praznu“, stvar je u razmjeni, gdje plaćate samo plin, a boca je vaša.
Najbolje bi bilo da probate riješit one male atmosferske boce kojih najviše ima po mjestima gdje se vari i po bolnicama. Jednu takvu malu bocu kisika sam kupio od jedne tvrtke koja je propala i sada je pod stečajem. Svaki radnik koji je vario je imao svoju bocu s kojom je radio, koja je imala i svoj kolica i koja bi se uredno vozila po radionici.
Kalcijev karbid