Kositar je postojan (stabilan) na zraku i u vodi, čija se izložena površina prevuče zaštitnim čvrstim slojem (tankim filmom) oksida. Oksidira se vrućom vodenom parom, zrakom ili kisikom (iznad 1300°C). Kositar i njegovi oksidi su amfoterni. Otporan je na kemikalije, a u razrijeđenim se kiselinama otapa vrlo sporo, a u koncentriranima (dušićna i klorovodična) i vrućim lužinama brže. Izravno se spaja s halogenim i halkogenim elementima.
Talište mu je 231,93 °C, vrelište 2601,85 °C, gustoća 7,30 g/cm3, tvrdoća (po Mohsu) 1,5. Vrlo mu je velika električna vodljivost i kao krutina i kao taljevina.
Kositar je iznimno kovak, pa se može valjati u vrlo tanke folije (tzv. staniol - folije).
Na temperaturi nižoj od 13°C metalna modifikacija prelazi polagano nemetalnu u sivu, praškastu modifikaciju, a pri -40°C naglo prelazi u sivi prah. Zbog te pojave kositreno posuđe postaje s vremenom neupotrebljivo (tzv. kositrena kuga), zato valja predmete čuvati pri temperaturama iznad 13,5°C.
Pošto je korozijski otporan i neotrovan, najviše se rabi za elektroplatiniranju (za stvaranje tanke zaštitne prevlake na mnogim kovinama, osobito željeznim limovima (tj. čeliku)) i u prehrambenoj industriji za izradbu konzervi za hranu i limenki za piće (tzv. bijeli lim ili ambalažna folija). Na mjestu oštećene prevlake željezo jako korodira, pa je hrana iz tako oštećene limenke štetna po zdravlje.
U
ovoj temi je bilo govora o njemu.
Kositar je iznimno kovak, a rastaljen lako otapa mnoge metale, tako je sastojak mnogih slitina koje služe kao zaštitne i ukrasne prevlake (npr. ukrasi za božićna drvca), meki lemovi i lako taljive slitine (slitine za lemljenje), klizni ležajevi (bijeli metali), vodootporne i protupožarne folije, slitine za izradbu posuđa, različite bronce (slitine kositra i bakra) i drugih slitina poput britanske kovine, Woodove slitine. No, ako tko ima takvih žičica od „tog metala/tih slitina“, ne bi trebalo biti teško provjeriti, ja ću radije ostati na sumnjičavosti.
Slitina kositra, zlata i germanija koristi se za lemljenje plemenitih metala u zubotehnici.
Staniol ili „lem“ je naziv za tanke srebrnaste listove - folije (tzv. staniol - folije) kositra, proizvedeni valjanjem. Kao takav se ni zašto ne koristi zbog tzv. kositrene kuge, već se je upotrebljava slitina kositra i olova
u lemljenju i dolazi u prodaju u namotajima žice; deblja je šuplja i ispunjena je pastom, a tanja žica je premazana pastom. Od 2006.g. je zabranjena zbog olova i sada se koristi najčešće kositar-srebro-bakar (uz bizmut, cink, indij, antimon i druge spojeve).
Rabi se u elektrotehnici pri izradbi kondenzatora i za zamatanje živežnih namirnica (čokolade, desertnoga sira, bombona i dr.). U novije doba zbog olova se zamjenjuje mnogo jeftinijim aluminijskim folijama.
Što se tiče
spojeva kositra, organometalni spojevi kositra od svih se organometalnih spojeva najviše primjenjuju; oni koji nisu otrovni služe kao stabilizatori u proizvodnji polimernih materijala, kao očvršnjivač i katalizatori, dok su oni koji su otrovni ekološki prihvatljiviji poljoprivredni biocidi, jer djeluju selektivno, a raspadaju se na neotrovne spojeve.
Kositrov(IV) oksid (SnO
2,
kasiterit) ti služi za potamnjivanje emajla i proizvodnju mliječnoga i mutnoga stakla. Odavna služi u keramici za proizvodnju glazura i pigmenta (fajansa), katalizator je i abraziv.
Kositrov(IV) klorid (SnCl
4) osim što služi kao močilo za bojila i stabilizator boja i mirisa, možeš ga nabaviti u tvornici stakla, sredstvo je za nanošenje nevidljivoga, tankog sloja kositrova oksida na staklo, koje tako dobiva posebna mehanička, električna i optička svojstva, pa se rabi u elektronici, optičkoj i zrakoplovnoj industriji.
Možeš lako doći do kositrovog(II) klorida (SnCl
2), primjenjuje se u bojadisarstvu (bojadisarskom tisku) kao sredstvo (močilo) za pripremu površine.
Također jednom sam nabavio u okvirnici za slike kositrov(IV) hidroksid (Sn(OH)
4) koji služi kao
brončana boja za bojanje drva (u ovom slučaju okvira za slike).
Kositar