Laboratorijska oprema i kemikalije na prodaju. http://bit.ly/29g3JoV

Pozdrav.Da li netko poznanaje dobar nacin priprave acetamida posto  u zadnje vrijeme sam pronasao razne nacine dobivanja no ipak me zanima vase misljenje.

dobar dan!

tražim neku povoljnu centrifugu, ako netko prodaje nek se javi


pozz

Vodik je plin bez boje i mirisa, te nije otrovan. Lakši je od zraka. Sa zrakom stvara eksplozivnu smjesu. Mnogo lakše se pali od metana.
Vodik se pojavljuje u rudnicima kalijevih i natrijevih soli, zatim sa metanom kod izvora zemnog plina, a rjeđe u rudnicima kamenog i mrkog ugljena. U rudnicima soli može se nalaziti u većim količinama u šupljinama, ponekad zajedno sa metanom i još nekim drugim plinovima. Kada se otvori šupljina, vodik vrlo brzo ispuni rudnik stvarajući eksplozivnu smjesu.
Vodik se također može stvoriti pri požarima, kada jako zagrijani predmeti dođu u dodir sa vodom ili vodenom parom. Na visokim temperaturama od preko 1200°C voda se razlaže na vodik i kisik, stvarajući eksplozivnu smjesu. Pošto je pri požarima vatra uvijek prisutna, ovakva smjesa može eksplodirati. Zbog toga treba izbjegavati polivanje vodom jako zagrijanih predmeta (metalnih predmeta u usijanom stanju, užarenog ugljena i sl.). Do stvaranja vodika dolazi također u jamskim požarima, jer vatra i bez ljudske intervencije dolazi u dodir sa vodom i vodenom parom. U plinovima koji izlaze iz jame u jamskim požarima također može biti vodika.
Pored navedenih zapaljivih plinova, u rudnicima postoji ili se stvara još niz drugih plinova i para, kao što su: dušik, ugljikov dioksid, sumporov dioksid, vodena para i dr.. Međutim, ovi plinovi nisu zapaljivi i ne predstavljaju opasnost za stvaranje eksplozivnih smjesa.

Ugljikov monoksid (CO) nastaje oksidacijom (sagorijevanjem) organske tvari pri visokoj temperaturi uz nedovoljnu količinu zraka, odnosno kisika.
Ako postoji dovoljna količina kisika koji sudjeluje u sagorijevanju, stvorit će se ugljikov dioksid, jer ugljik sa kisikom gradi dva oksida – ugljikov monoksid i ugljikov dioksid. U molekulu ugljikovog monoksida za svaki atom ugljika vezan je samo jedan atom kisika, a u ugljikovom dioksidu za svaki atom ugljika vezana su dva atoma kisika.
Pri potpunom sagorijevanju organske tvari uz prisustvo dovoljne količine kisika kao produkt sagorijevanja, stvaraju se ugljikov dioksid (CO2) i vodena para. On je nezapaljiv i neotrovan plin, ali je zagušljiv. Ako ga u atmosferi ima 14% dolazi do gušenja, a pri koncentraciji od 25% smrt nastupa vrlo brzo.
Pri nepotpunom sagorijevanju dolazi samo do djelomične oksidacije; za jedan atom ugljika veže se samo jedan atom kisika i stvara se ugljikov monoksid (CO), koji može i dalje oksidirati, do ugljikovog dioksida. To je plin bez boje, mirisa i okusa, jako otrovan. Gori bolje u vlažnom zraku, stvarajući pri tome ugljikov dioksid (CO2) i vodenu paru.
Eksplozivnu smjesu pravi u granici od 12,5 do 74,2%. U jami ima dosta vlažnog zraka i može se pretpostavljati da bi moglo doći do eksplozije smjese ugljikovog monoksida i zraka. Požari u jamama nisu rijetka pojava, pri čemu se gotovo redovno pojavljuje ugljikov monoksid.
Ugljikov monoksid je još veći neprijatelj rudara kao otrovni plin. Koncentracija od 0,1% je već opasna, u koncentraciji od 0,3% čovjek može živjeti samo 15 minuta, a pri koncentraciji od 1% i više smrt nastupa odmah.

Metan (CH₄) je jedan od plinova grupe ugljikovodika, koji se najčešće javlja u rudnicima. Nazivaju ga jamskim, zemnim, ili močvarnim plinom. Rudari ga zovu praskavi plin.
Metan je plin bez boje, mirisa i okusa, zbog čega se bez posebnih aparata i sigurnosnih lampi ne može otkriti. Nije otrovan, ali u većim koncentracijama može donekle otežavati disanje, pošto u zraku razrjeđuje kisik (ako se kisik u zraku smanji na 15%, nastupaju velike teškoće u disanju). Lakši je od zraka, te se nalazi uvijek na gornjoj polovini prostorije, naročito u udubljenjima na tavanici.
Metan se u prirodi stvara pri rastvaranju biljnih tvari bez prisustva zraka, kod takozvane karbonizacije. Prema tome metan nastaje svuda gdje su biljne tvari podvrgnute karbonizaciji, pa se zbog toga pojavljuje u raznim geološkim formacijama, a ne samo u onima u kojima se pojavljuje ugljen. Međutim, metan se najčešće pojavljuje u rudnicima kamenog ugljena, rjeđe u rudnicima mrkog ugljena, a još rjeđe u lignitskim slojevima (samo na većim dubinama).
Metan se nalazi u samim ugljenim slojevima u pukotinama i šupljinama, često pod velikim pritiskom. Kada otvorimo pukotinu ili šupljinu putem bušilice, miniranjem i sl. metan velikom brzinom ispuni okolne rovove stvarajući eksplozivnu smjesu. Jedan dio metana je apsorbiran u samom ugljenu, ali on ne predstavlja neku naročitu opasnost. Međutim, metan u rudniku može stalno nadolaziti iz malih pukotina, ponekad čak iz slojeva koji se zbog nerentabilnosti ne eksploatiraju i iz susjednih stijena, pa čak i iz ugljene prašine nastale u ugljenom sloju zbog tektonskih poremećaja. Naročito gorski udari mogu u metanskim jamama izazvati prodiranje veće količine metana.
U nekim rudnicima se uz metan pojavljuje i etan (C₂H₆), doduše samo u tragovima. To se naročito događa u ugljenokopima kamenog ugljena mlađih formacija, ili u blizini nalazišta nafte. Ova pojava je interesantna, jer i najmanja primjesa etana u metanu čini metan još opasnijim, pošto je onda za paljenje potrebna niža temperatura pa manji postotak metana može biti eksplozivan. Inače, uz metan se ponekad javljaju dušik i ugljikov dioksid, koji u pogledu eksplozivnosti nemaju značaja.

U ovome postu je opisano zajedničko dobivanje kalijeva (ili natrijeva) nitrita i olovog monoksida.

*O dobivanju olovovog monoksida je bilo govora ovdje, a ovdje je prikazan i usputni, 5. postupak dobivanja ovoga spoja, pa molim administratore, ukoliko je potreba za tim, da se ovaj post iskopira i na to isto mjesto, da bude vidiljivo svima koji traže o ovome spoju.

*O natrijevom nitiritu je bilo govora ovdje, ali mislim da taj spoj sada zaslužuje svoju posebnu temu, jer se na ovaj ovdje opisani postupak dobivanja može dobiti i natrijev i kalijev nitrit, a time je to ujedno i treći opisani postupak dobivanja natrijeva/kalijeva nitrita.

Potrebni materijali:
-olovo metal (mali komadići; najbolje istrugani),
-kalijev (ili natrijev) nitrat,
-metil alkohol,
-željezna cijev s kapom na jednom kraju,
-papirnati ručnici,
-2 staklene posude,
-metalni lonac,
-izvor topline,
-čaša,
-voda, i
-lonac.

Postupak:

1. Smiješajte 12 grama olova i 4 grama kalijeva ili natrijeva nitrata u staklenoj posudi. Ova se smjesa prenese u metalnu cijev.



2. Ovako napunjena metalna cijev se zagrijava na roštilju 30 minuta do 1 sata (smjesa će se promijeniti u žutu boju).



3. Metalna cijev se skine s izvora topline i hladi. Žuti materijal izvadi se iz cijevi i stavi u staklenu posudu.



4. Doda se oko 120 ml metilnog alkohola žutom materijalu u staklenoj posudi.



5. Staklena posuda sa smjesom zagrijava se na velikoj vodenoj kupelji približno 2 minute dok kompletan materijal ne proreagira. Otopina će postati tamnija.



6. Filtrirajte smjesu preko papirnatog ručnika u drugu staklenu posudu. Materijal koji zaostaje na papiru je olovni monoksid.



7. Skinite olovni monoksid i isperite dva puta preko papirnatog ručnika s oko 120ml vruće vode. Nakon toga se suši sa suhim zrakom (fen).

8. Postavite posudu s tekućinom (t.6) u vruću vodu (kao t.5) i zagrijavajte dok se alkohol ne ispari. Prašak koji ostaje u posudi poslije isparavanja je kalijev ili natrijev nitrit.

* NAPOMENA!
*Nitrit ima jaku tendenciju apsorbiranja vode iz atmosfere pa treba biti dobro začepljen u posudi!

Izvor:
* Improvizirani borbeni sustavi, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Vojnički priručnik, autor: Anthony B. Herbert (prijevod).

Ako netko zna išta o tome,neka  mi se molim te javi.

U napuštenoj tvornici pića sam naišao na ovu kemikaliju:

Znate li čemu bi mogla služiti i koji je sastav navedene?

Našao sam u jednoj napuštenoj tvornici danas i preko pola tone kloridne kiseline 15%-tne :)